„Naseljenici“ Louisa Therouxa: Sat vremena izraelske arogancije, agresije, rasizma i mržnje prema Palestincima

IslamBosna.ba – Daj nekome dovoljno konopca, i objesit će se sam. Međutim, izraelskim naseljenicima često ne treba ni toliko, što briljantno pokazuje Louis Theroux (kralj navođenja na odgovore) u svom najnovijem dokumentarcu „Naseljenici“.

Rezultat je sat vremena sirove arogancije, rasizma i mržnje prema Palestincima, oličene u likovima poput Danielle Weiss, „kume“ izraelskog naseljenčkog pokreta.

Putujući od mjesta do mjesta preko 140 izraelskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, svih nelegalnih po međunarodnom pravu, Theroux je razgovarao s raznim naseljenicima: starim i mladim, muškarcima i ženama, Rusima i Amerikancima, ujedinjenih kroz vjerski fanatizam i energiju Divljeg zapada.

Iznad svega, njegov dokumentarac bilježi potpuni i neskriveni prezir naseljenika prema palestinskom životu i patnji, omogućen izraelskom vojnom okupacijom koja im omogućava da djeluju nekažnjeno.

U jednom trenutku, s pogledom na zgarište sjeverne Gaze, Theroux se nalazi među grupom izraelskih aktivista koji planiraju naseljavanje u Pojasu Gaze. Prije nego što započnu pjesmu i igru, razgovaraju sasvim ležerno o tome kako „cijelu Gazu i Liban treba očistiti“ od „divljaka“ i „jahača deva“.

U srcu Zapadne obale, Ari Abramowitz, Teksašanin i izraelski naseljenik koji je ilegalno osnovao turistički centar na palestinskoj zemlji, kaže Therouxu da „ne postoji nešto kao Palestinac“:

„To su Arapi, ne Palestinci… I ne zanima me jesu li ova naselja legalna po zakonu. Ovdje u Judeji, neke stvari prevazilaze ćudi (izraelske) legislative.“

Država u poricanju

Još jedan osnivač naselja, Malkiel Bar Hai, koji nosi kaubojski šešir, ima šest konja i osmero djece, tvrdi da se Zapadna obala zove „Judeja“ jer „pripada Jevrejima… Historija kaže da pripada Izraelu“, što Theroux odmah opisuje selektivnim čitanjem historije koje ignorira generacije Palestinaca koje su tu živjele.

U možda najpotresnijem trenutku filma, Theroux pita Danielle Weiss da li je svjesna ili zabrinuta što Palestinci stvarno pate zbog nasilja naseljenika i njenih poziva da ih se raseli u „Afriku, Kanadu, Tursku i dr.“ Weiss hladno odgovara da njoj je stalo samo do svog naroda i porodice, ne do drugih, što Theroux naziva sociopatskim.

Iako neki u Izraelu Weiss smatraju vjerskom fanatičarkom, ona je zapravo samo jedna od preko 700.000 Izraelaca koji žive u nelegalnim naseljima na Zapadnoj obali.

Iako dolazi u različitim oblicima ekstremizma i religijskog žara, naseljenčki pokret je normaliziran i sastavni dio izraelskog društva, zbog čega u Izraelu nikada nije bilo masovnih protesta protiv ove očigledne otimačine zemlje na Zapadnoj obali.

Zašto? Jer bi javno osuđivanje zahtijevalo da se Izrael suoči s još dubljom istinom: da je moderna država Izrael utemeljena na kontinuiranom uništenju i raseljavanju palestinskog naroda, od rijeke do mora, a ne samo na Zapadnoj obali. Riječ je o projektu iridentističkog etnonacionalizma, zasnovanog na aliji (doseljavanju), etničkom čišćenju i genocidu.

Naseljenčki san izgrađen na smrti

Therouxovi dokumentarci obično se fokusiraju na marginalne grupe unutar nekog društva. Ali „Naseljenici“ ruši taj obrazac. I sama Weiss priznaje da naseljenici rade za izraelske vlade ono što one ne mogu javno da priznaju:

„Netanyahu je jako zadovoljan našim planovima… ali to ne smije reći. Mi pomažemo vladi.“

Poznat po svom diskretnom, neposrednom pristupu u dokumentovanju događaja“, Theroux ipak uvijek doda svoj urednički zaključak: „Naseljenčki san ne pokazuje znakove slabljenja, zajedno s raseljavanjem, dislokacijom i smrću koja ga neizbježno prati. Potaknut ideolozima, podržan od strane vlasti, i odgovoran jedino pred Bogom.“

Saradnja izraelske države i naseljenika najbolje se ogleda u njegovoj posjeti Hebronu.

Dok obilazi strukture aparthejda pod izraelskom okupacijom, gotovo bude uhapšen od strane karikaturalnog izraelskog vojnika na punktu. Njegov palestinski vodič rezimira stvarnost bez dramatizacije: „Izraelci nas ne vide kao ravnopravna ljudska bića koja zaslužuju ista prava, to je prosto tako.“

Kada ljudskost nestane, ništa više nije nemoguće.

Autor: Sebastian Šehadi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba