Jordanske vlasti prisilno iselile više od 100 stanovnika palestinskog izbjegličkog kampa
IslamBosna.ba – Jordan je prisilno deložirao i srušio kuće i radnje u neformalnom palestinskom izbjegličkom kampu El-Mahatta u Ammanu, u sklopu projekta proširenja saobraćajnica, objavila je organizacija Human Rights Watch (HRW).
Kako se navodi, deložacije su izvršene bez adekvatne konsultacije, najave, postupka obeštećenja, pomoći pri preseljenju ili mogućnosti žalbe. Očekuje se da će, kako projekat bude odmicao, još porodica biti pogođeno.
“Deložacije i ukidanje izvora prihoda bez pravičnih mjera zaštite ostavljaju pogođene ljude bez izlaza,” izjavio je Adam Coogle, zamjenik direktora HRW-a za Bliski istok.
Rušenja u kampu el-Mahatta dio su „strateškog plana 2022-2026“. Prema riječima predsjednika Komiteta za razvoj starih ammanskih naselja, cilj plana je ponovno razviti prenapučene i neformalno izgrađene četvrti, uključujući Džebel el-Tajdž, kamp el-Džufa i centar grada, kroz proširenje puteva, rekultivaciju javnih površina, smanjenje gustine naseljenosti, povećanje zelenih površina i smanjenje saobraćajne gužve.
HRW poziva jordanske vlasti da prava stanovnika stave ispred infrastrukturnih interesa i osiguraju da niko ne ostane bez adekvatnog smještaja i osnovnih ljudskih prava.
25 domova i više prodavnica srušeno
Prema Komitetu za odbranu kampa, koji su osnovali sami stanovnici, do februara 2025. godine srušeno je 25 domova sa najmanje 101 osobom, kao i više trgovina. Neke od radnji srušene su 20. novembra 2024, dok je većina rušenja obavljena između 27. novembra i 2. decembra.
Stanovnici su, prema HRW-u, dobili vrlo kratke rokove, od dvije sedmice do mjesec dana, da napuste svoje domove, uz usmene i neprecizne obećanja o naknadi od 80 jordanskih dinara (oko 113 USD) po kvadratnom metru.
U odgovoru na pritužbe o nedovoljnoj naknad, gradonačelnik Ammana, izjavio je da stanovnici nemaju pravo na bilo kakvu nadoknadu jer „zauzimaju državnu imovinu“. Pojasnio je da ono što je ponudila općina nije bilo obeštećenje, već „donacija“, predstavljena kao pravno i humano rješenje, a ne kao pravo onih koji su pogođeni.
Međutim, cijeli proces je, kako navodi HRW, bio netransparentan i nepošten, te ne ispunjava osnovne međunarodne standarde za naknadu štete, koji uključuju izgubljeni prihod, vrijednost imovine i troškove preseljenja.
Kamp el-Mahatta osnovan je nakon masovnog raseljavanja Palestinaca 1948. godine i oduzimanja njihove imovine tokom osnivanja Izraela. Jordanska vlada ne priznaje ga kao zvanični izbjeglički kamp. Stanovnici imaju pristup osnovnim uslugama poput vode, električne energije i kanalizacije, te plaćaju porez na imovinu, ali zbog nepriznavanja ostaju bez ikakve pravne zaštite.
Procesi iseljavanja i rušenja imali su ozbiljan utjecaj na njihove mogućnosti zaposlenja. Jedan od stanovnika, koji izdržava svoju porodicu, izjavio je za Human Rights Watch u januaru da nije uspio pronaći posao od trenutka kada su počela iseljavanja.
Rekao je: „Ranije sam se vozio autobusom iz svog doma u el-Mahatti i stizao do naselja en-Nuzha ili el-Hašmi za pet minuta.“
Sada živi u Tabarburu, oko pet kilometara udaljenom od svog srušenog doma. „Sada moram uzeti taksi ili brzi autobus, što me košta 2,5 dinara (3,5 dolara), što je znatan porast troškova.“
Jedan zakupac radnje rekao je: „Službenik općine došao je prije nego što sam se iselio i pitao me zašto još nisam napustio radnju, dodajući da će mi je srušiti na glavu ako to ne učinim.“ Preseljenje u drugu zgradu na istoj ulici koštalo ga je oko 5.000 dinara (7.052 dolara), koje je morao pozajmiti od nekoliko ljudi, ne računajući štetu nastalu tokom selidbe.
Dodao je da u početku nije dobio zvanične informacije o mehanizmu naknade i da je kasnije primio samo 1.800 dinara (2.538 dolara) kao obeštećenje, uz usmene obaveze o dodatnoj naknadi.
Pogođene porodice također su izjavile da su iseljavanja poremetila obrazovanje njihove djece, povećala troškove školskog prevoza i produžila putovanje do škola.
Prema podacima Human Rights Watcha, kamp el-Mahatta dom je za približno 8.000 stanovnika, navodeći kao izvor Enciklopediju palestinskih kampova, web stranicu koja dokumentuje historiju palestinskog raseljavanja i izbjegličkih kampova u regiji.
Stanovnici su izjavili organizaciji da kamp ne naseljavaju isključivo Palestinci, već u njemu žive i ljudi drugih etničkih pripadnosti.
Human Rights Watch je naglasio da prema međunarodnom pravu iseljavanja ne smiju ljude ostaviti bez doma ili ih izložiti drugim kršenjima ljudskih prava.
„Vlasti bi trebale osigurati pristup adekvatnom alternativnom smještaju, koji se nalazi blizu originalnog prebivališta i izvora prihoda te ispunjava međunarodne standarde sigurnosti, infrastrukture, pristupačnosti i održivosti,“ navela je organizacija.
Osobe s invaliditetom „imaju temeljno pravo na stanovanje koje je sigurno, stabilno, pristupačno i povoljno.“
Također, HRW je istakao da vlasti moraju osigurati da iseljeni stanovnici imaju pristup osnovnim potrebama, uključujući hranu, pitku vodu, kanalizaciju, osnovni smještaj, medicinske usluge, obrazovanje i sredstva za život.
IslamBosna.ba
