Izraelski piloti otkrivaju unutrašnje sumnje i moralne dileme tokom rata u Gazi
IslamBosna.ba – U razgovoru za izraelski list Haaretz, piloti, operateri dronova i oficiri iz izraelskog ratnog zrakoplovstva, koji direktno učestvuju u bombardovanju Gaze, podijelili su dosad neviđene detalje o psihološkim i moralnim posljedicama rata. Iako su njihova imena ostala skrivena iz “sigurnosnih razloga”, njihova svjedočanstva oslikavaju duboke pukotine u vojnim redovima.
U intervjuima su piloti govorili o emocionalnim slomovima, noćnim morama i prizorima civila, uključujući žene i djecu,koje su vidjeli na ekranima neposredno prije ili nakon napada. Nekada “rutinske” misije danas ih preplavljuju sumnjom, grižnjom savjesti i pitanjima o smislu rata.
Neki izražavaju pravnu zabrinutost zbog mogućih optužbi za ratne zločine. “Samo izvršavanje naređenja” više ne doživljavaju kao zakonski štit pred međunarodnim pravom.
Sistem zračnih napada, kako ističu, funkcioniše fragmentirano, pa piloti često nemaju potpunu sliku o ciljevima, što dodatno pogoršava njihovu moralnu dilemu. “Ne znamo stvarno šta gađamo”, priznao je jedan bivši pilot. Drugi su naglasili kako se namjerno izbjegava razmišljanje o posljedicama napada: “Zašto da opterećujem dušu nečim što možda ne mogu podnijeti?”
U pismu koje su nedavno uputili svojim kolegama, pojedini pripadnici zrakoplovstva upozorili su na ozbiljnost situacije. Kao simbol upozorenja, navode slike masovnih grobnica iz četvrti Šudža’ija, scene koje više ne mogu ignorisati.
Jedan pilot, nazvan samo “R”, opisuje kako je od entuzijazma zbog “pravednog rata” došao do svakodnevne unutrašnje borbe. “Ako ne razumijem svrhu misije, kako da nastavim letjeti?”, pita se, zaključujući da, iako vjeruje u vojsku, mora živjeti s posljedicama svake bombe koju ispusti.
Empatija koja dolazi prekasno
Ova svjedočanstva izraelskih pilota, iako rijetka i vrijedna bilježenja, otkrivaju licemjerje duboko ukorijenjeno u vojnoj praksi. Izražavanje kajanja nad mrtvim Palestincima dolazi tek nakon mjeseci intenzivnog bombardovanja, gdje je ubijeno ili ranjeno preko 167.000 Palestinaca, od čega su većina civili, uključujući preko 17.000 djece. Suze u kokpitu dolaze tek kad su ekrani zasuti licima nevinih koje su sami ciljali.
Dok se piloti bore s grižnjom savjesti, palestinske porodice gube sve -domove, djecu, gradove. Gaza, svedena na ruševine, ostaje nijemi svjedok svake “dileme” iz zraka. Moralna uznemirenost izraelskih pilota postaje luksuz u poređenju s hororom onih koje su napali.
Priznanje o nepoznavanju ciljeva, fragmentiranosti komandnog lanca i namjernom udaljavanju od “ljudske slike” onoga što se gađa, može poslužiti kao osnova za međunarodnu pravdu, ali ne donosi utjehu onima koji kopaju po ruševinama tražeći voljene.
Dok izraelski piloti traže unutrašnji mir, Gazi treba pravda. Svako priznanje je važno — ali samo ako bude uvod u odgovornost.
IslamBosna.ba
