Perimetar – Svjedočenja izraelskih vojnika iz tampon-zone u Gazi 2023 – 2024

IslamBosna.ba – Publikacija “Perimetar” organizacije Breaking the Silence dokumentuje izraelsku vojnu operaciju unutar Pojasa Gaze nakon 7. oktobra 2023. godine, s fokusom na stvaranje nove tampon-zone duž granice s Izraelom.
Publikacija sadrži iskaze vojnika koji su učestvovali u sprovođenju plana tampon-zone. Imena vojnika i komandanata nisu objavljena, ali se njihova svjedočenja su duboko uznemirujuća. Tampon-zona, koju su vojnici nazivali “perimetar”, prostire se od sjeverne obale Gaze do južne granice s Egiptom, u potpunosti unutar Gaze, izvan međunarodno priznatih granica Izraela.
Publikacija prikazuje kako je vojska sistematski sravnila s zemljom oko 16% teritorije Gaze – područje koje je činilo oko 35% njenog poljoprivrednog zemljišta – kako bi stvorila zonu bez stanovnika, zgrada i vegetacije.
***
Čin:
Major
Period:
Novembar 2023.
Jedinica:
Sjeverna divizija Gaze
Oblast:
Sjeverni Pojas Gaze
Sjećaš li se nečega u vezi sa sigurnosnom zonom?
Da, govorilo se o perimetru. Ono što su rekli u operativnoj sali u novembru [2023] bilo je da se očekuje da će rat trajati godinu dana, da će izgledati kao Judeja i Samarija (Zapadna obala), sa lokaliziranim operacijama širom Pojasa. I govorilo se o perimetru u sjevernom Pojasu Gaze – da ćemo osvojiti područje koje će biti očišćeno od svega i koje će služiti kao tampon-zona između Izraela i Pojasa Gaze.
***
Čin:
Zastavnik
Oblast:
Sjeverni Pojas Gaze
Jedinica:
Rezervni sastav – Oklopni korpus
Period:
Januar – februar 2024.
Tokom brifinga, da li se govori o civilima koji bi se mogli nalaziti u tom području?
Nema civilnog stanovništva. To su teroristi, svi do jednog.
Razumijem da je to opći stav, ali da li to sistemski usmjerava jedinicu?
Da. Nema nevinih. Šta on uopšte traži na 500 metara od mog tenka?
Šta govore komandiri?
Uđemo, i ako identifikujemo sumnjive osobe – pucamo. Na brifingu kažu: ‘Tu smo da držimo stražu i želimo da nauče da ne smiju izlaziti.’ IDF je, koliko se njih tiče, proglasio tampon-zonu – 1.5 kilometara od ograde prema unutrašnjosti Gaze – koja će biti sravnjena sa zemljom i civilima neće biti dozvoljeno da se tu nalaze. Sve su to poljoprivredne površine. Vratimo se tenkovima, a u tragovima gusjenica hrpe cijevi za navodnjavanje. Gotovo. Nema više. Zgrada koja gleda prema ogradi biće srušena.
Zašto?
Zato što gleda prema ogradi i odatle se može pucati na ogradu. S tim je završeno. Stvarno, to je naređenje. Gotovo je sa sr**a. Nema više igrica.
Jesi li bio prisutan kada se rušila neka zgrada koja „gleda“ prema ogradi?
Jesam.
Šta znači rušenje zgrade?
“Medvjed”, D9 (oklopni buldožer), uđe i sravni sve što mu je na putu. Nije to ništa neobično, niti nešto za šta se posebno pripremaš. Ideš negdje – to je izgovor. U suštini, sve se sravni, sve.
Šta znači „sve“?
Sve je sve. Sve što je sagrađeno.
Voćnjaci?
Da.
Šupe za krave, kokošinjci?
Da, da.
Svaka zgrada i svaka građevina?
Svaka zgrada i svaka građevina. Sve.
Kako izgleda to područje poslije?
Hirošima. To ti kažem, Hirošima.
***
Čin
Narednik major
Mjesto
Rezervni sastav – 5. brigada
Područje
Huza’a, oblast Han Junis
Period
Decembar 2023. – januar 2024.
„Napredovali smo prema području koje se zove Hirbet Iza, koje se nalazi naspram kibuca Nirim i Nir Oz. To je bilo područje gdje do tada nije bilo manevara. Mi smo bili prva jedinica koja je tamo ušla kao dio brigade. Plan je bio da se to područje zauzme za otprilike sedmicu dana, ako se dobro sjećam – a mi smo to završili za tri dana. Nije bilo značajnog otpora. Bilo je sporadične paljbe iz RPG-a i sličnog oružja, te izlaza iz tunelskih otvora. Svakako je bilo ranjenih, ali nije bilo intenzivnih borbi u smislu direktne razmjene vatre između dvije snage.
Sukoba nije bilo. U Hirbet Izau smo pronašli ogroman broj predmeta koji su pripadali zarobljenicima – gomilu, čak i lične karte, vojne čizme koje su uzete iz Nir Oza. Tu nema nikakve sumnje. To su predmeti koje možeš lako, uz osnovno znanje, povezati s određenim osobama.
Ono što se desilo u Izaau, a što nikad prije nisam doživio, jeste da dobiješ naređenje da očistiš područje sve do linije 800 metara od „pješčanog sata“ (granične ograde) – niti jedna struktura ne smije ostati u Hirbet Izaau. Iznimke su bile samo škola UNRWA-e i neka manja vodna stanica.
Treba razumjeti, IDF je tada već dva mjeseca bio u manevarima. Kao borac, naviknut si da kad nešto treba da se digne u zrak, koristiš komplet eksploziva i dolaze inženjeri koji to obave. Ali više nema eksploziva – pa to radimo s minama. Dobijemo raspodjelu mina, to su zapravo velike, zahrđale magnetne mine izvučene iz nekih starih skladišta, ko zna gdje su bile pohranjene.
Naša glavna misija je bila uništavanje – govorim o stotinama objekata. Nije to kao visoke zgrade u Šatiju (izbjeglički kamp u Gazi), već prizemne ili dvokatnice. Ali uništenje je bilo potpuno.
–To je bilo ukupno dvije sedmice?
Sveukupno tri sedmice. Nakon faze osvajanja, uslijedila je faza uništavanja kuća. Nije to rađeno istovremeno. Prvo su bile linije napredovanja brigade i bataljona, a tek nakon toga je počelo čišćenje.
Divizija Gaze je izradila mapu s označenim poligonima uzduž granice, u zelenoj, žutoj, narandžastoj i crvenoj boji. Zeleni znači da je više od 80% objekata srušeno – stambeni objekti, plastenici, šupe, fabrike – sve mora biti sravnjeno sa zemljom. To je bilo naređenje. Iznimke su bile samo škola UNRWA-e i ta mala vodna stanica – sve ostalo: ništa ne smije ostati.
Stambene zgrade, plastenici, šupe, fabrike — kako god da se zove, mora nestati. To je naređenje.
– Odakle dolazi ovo naređenje?
Naišao sam na nju kao zapovijest u brigadi, koja ju je dobila od operativnog ogranka divizije. Nije bila neka lokalna izmišljotina. Dodijeljeni resursi koje smo dobili također su dolazili iz divizije. Mislim da je brigada tamo srušila oko 600–700 objekata. Jer mi (bataljon) smo imali svoj sektor ali cijela brigada je u osnovi rušila u svom sektoru. Na kraju, naše područje, Ihzaa, bilo je označeno zelenom bojom. Bila su tri zelena poligona tamo gdje je djelovala 5. brigada – „veliki ponos“.
– Koji je motiv iza toga?
Razlog koji je naveden bio je stvaranje ravnih linija za osmatranje i otvaranje vatre. Ako je poznata „zona bezbjednosti“ prije bila 300 metara od ograde, sada se širila na 800 metara. To je bila direktiva.
– Znači, to je perimetar?
Da, to su zvali poligonima. Hirbet Izaa je otprilike izgrađen paralelno s granicom, ali neke četvrti su pod kosim uglom, tako da se desi da jedna kuća bude srušena, a druga ne. Naravno, pretrpi ogromnu štetu od eksplozije, ali ne mora biti sravnjena sa zemljom.
Bili su veoma strogi u vezi s linijom u to vrijeme. Kao vojnik, vidiš logiku; kažeš: ‘U redu, shvatam, ovdje postoji vojni cilj.’ Štaviše, ne bih pretjerivao kad bih rekao da je barem nekoliko desetina kuća koje smo srušili bilo potpuno kompromitovano. Pronašli smo stvari zarobljenika u njima, što znači: J**e mi se, nemam nikakvih osjećaja prema ovome.
– Desetine od koliko?
Od stotina – ni blizu većini. Nije to veliki procenat, ali jeste značajan. Takva je stvarnost. Vidiš vojnu logiku iza svega, posebno zato što je postojala jasno određena linija. To nije bio komandir čete koji je poludio na terenu, niti komandir bataljona koji je izgubio razum, niti komandir brigade koji misli da je Kilgor iz Apocalypse Now.”
– Svaki objekat ili bilo šta što se nalazi unutar ovog geografskog područja biva uništeno do temelja?
Uništeno do temelja, da, apsolutno. Kada je riječ o etici rata i ratnim zakonima, može se pronaći opravdanje. Kažeš: ‘U redu, ovo je korišteno u vojnoj svrhu’, sada pokušavaš služiti vojnoj svrsi, možeš to progutati. Ne lako, ne čisto, ne s osjećajem zadovoljstva. Ono što pokušavam reći jeste da u svakoj vojnoj naredbi stoji: ‘taj-i-taj bataljon će uraditi to-i-to kako bi–.’
U ovom slučaju, „u cilju“ je bilo: stvaranje perimetra koji omogućava nesmetanu vatru i osmatranje s granice. Kažeš: ‘Ovo je također usmjereno ka budućnosti, nećemo zauvijek biti u Gazi;’ postavljaš temelje za trenutak kada se povučete iz Gaze u budućnosti. Tih 800 metara se uništava kao perimetar kako bi se osiguralo, s granice, da niko ne ulazi u Izrael.
– I ostaje tako?
Da, apsolutno. O tome se otvoreno govorilo – to je nova realnost Hirbet Izaaa, zajednice od koje je, po mom mišljenju, nestalo 40 do 50 posto. To je problem – ostaviti tako nešto za budućnost.
– Dakle, ono što je prije bilo 300 metara, sad postaje 800?
Upravo tako. To je bila osnovna logika objašnjena od samog početka misije rušenja kuća. Bez ikakvog prostora za drugačije tumačenje – to je bio razlog, svrha. U cilju omogućavanja nesmetane vatre i osmatranja.
IslamBosna.ba
Nastavit će se…