Preživljavanje u ratnim uvjetima

Samo jedna kćerka je završila srednju školu, a druga završava, dok su ostali u život zakoračili sa četiri ili osam razreda osnovne. Nakon propalog braka, Razija je među prvima došla u naselje tuge i siromaštva, u kojem je smješteno tridesetak porodica.

Zaraditi marku

– Nikada nisam otišla da tražim jednokratnu pomoć, nikad ništa nisam iskala. Niti jedno moje dijete nije nikad ukralo, niti sam se kad postidjela. Čitavo Goražde ih zove da nešto rade. A hoće raditi. Gledaj ovog sunca. Oni su otišli da slažu drva. Ne biraju šta će raditi. A i ja, ovako stara, idem brati vrganj da zaradim marku – priča nam Razija, koja dijeli sudbinu hiljada ljudi koji toliko godina poslije rata žive u kolektivnim centrima.

Od 17.237 raseljenih porodica u FBiH, njih 1.865 još živi u 29 kolektivnih centara, u uvjetima koji neodoljivo podsjećaju na rat.

Federalni ministar za raseljene osobe i izbjeglice Edin Mušić kaže da je u proteklih pet godina zbrinuto više od 3.000 porodica iz kolektivnih centara, a da je rješavanje preostalih slučajeva bilo predviđeno u revidiranoj Strategiji za povratak, čije su usvajanje blokirali srpski delegati u Domu naroda BiH.

– Veliku štetu zbog toga snosit će i građani srpske nacionalnosti u statusu raseljenih osoba. Ovakav potez srpskih delegata može se tumačiti i kao opstrukcija povratka, ali, prema mom mišljenju, ovdje se najvećim dijelom radi o želji velikog broja građana srpske nacionalnosti da se zadrže u mjestima trenutnog boravka – ističe Mušić.

Dok ovaj dokument miruje, u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice, općinama i kantonima, te posebno UNHCR-om, Federalno ministarstvo izbjeglica priprema projekt vrijedan oko 70 miliona KM, čijom realizacijom bi trebao biti zatvoren veliki broj kolektivnih centara u cijeloj BiH.

Lijekove za smirenje

Sredstva će biti osigurana iz kredita i dijelom iz budžeta svih nivoa vlasti.

– Ne želim kazati da bi pitanje kolektivnih centara bilo riješeno u potpunosti, jer u ovom trenutku u centrima u FBiH imamo i osobe koje nemaju status raseljenih osoba. Jednostavno, u njima su i neki ljudi koji nisu imali gdje da se skrase, bez imovine su, klasični beskućnici. Uglavnom, taj projekt vrlo je izvjestan. Mislim da će kreditna sredstva vrlo brzo biti odobrena – ističe Mušić.

U sedam kolektivnih centara na području BPK Goražde žive 122 porodice i uglavnom se radi o najugroženijim kategorijama – starim, bolesnim, onima koji prije rata nisu imali svoju kuću.

Sida Bogdanić prije rata radila je u “Centroprevozu”. Zarobljena je 22. maja 1992. godine,  nekoliko stotina metara od firme u Kokinom Selu, gdje je živjela kao podstanarka. Tog dana ubijeno je više od 40 mještana, a na desetine civila je zarobljeno.

– Oko mene je izginulo više od 30 ljudi. Strina i amidžić su mi izgorjeli u kući, bratičnu mi nikad nisu našli. Jedna curica je imala 12 godina. Iskrvarila je pod mojim nogama. Još tri žene su pred mojim očima izdahle, jedna je bila trudna – prisjeća se Sida.

Danas živi od naknade od 101 KM, ima oštećen sluh, slabo srce i troši lijekove za smirenje, jer traume iz prošlosti nije u stanju zaboraviti.

Bračna ponuda

U naselju Belvedere veliki broj porodica živi od pomoći drugih. Međutim, Muhamed Sofović jedini je stanovnik centra koji je dobio i bračnu ponudu.

– Pravo da ti kažem, pokaj’o sam se što sam odbio. Sada mi žao što nisam otiš’o u Švedsku. Ona ima četvero djece, bez čo’eka je i primila bi i moju djecu. Da mi se opet javi, ne bih je odbio – kaže nam Muhamed, kojeg je supruga ostavila sa četvero djece.

Broj porodica u kolektivnim centrima u FBiH

KANTONI
2004.
2009.
Unsko-sanski
159
8
Posavski
–
–
Tuzlanski
2654
1276
Zeničko-dobojski
812
63
Bosanskopodrinjski
93
169
Srednjobosanski
114
18
Hercegovačko-neretvanski
787
240
Zapadnohercegovački
91
23
Sarajevski
335
43
Kanton 10
13
25

*podaci Ministarstva izbjeglica FBiH do 30. juna 2009.

Avaz