(Ne)uspjela akcija: Specijalci nisu smjeli postati mete
Piše: Alma ARNAUTOVIĆ
Posljednji oružani incident u Tuzli koji se dogodio u četvrtak a iz kojeg su dvojica specijalaca izašla povrijeđena, još jednom ukazuje na težinu posla kojim se oni bave.
Osim činjenice da mogu ˝primiti˝ metak (ili, kako se pokazalo, više njih), svaki put prilikom privođenja ili pretresanja kriminalaca strahuju da li će ih oni ubosti, pucati na njih. Trebaju li strahovati da im je ispod službenog automobila postavljen eksploziv, koji može raznijeti i pola stanice? Rizik posla je veći nego u drugim profesijama.
Ipak, policajce prate loša reputacija i predrasude. I najgori od nas sebi daju za pravo da ih nazivaju: ˝prašinarima˝, ˝korumpiranim trutovima˝, ˝nesposobnjakovićima kojima je riješeni slučaj incident˝, ˝prijateljima bandita˝, ˝momcima u crnom koji Puchom dolaze u market po pivo” i raznim pogrdnijim nazivima.
Počesto se zaboravlja da je to opasan i slabo plaćen posao, s ograničenim službenim ovlaštenjima i s lošom opremom.
Istovremeno, osim nerijetko političkih, policajci trpe pritiske svakakvih udruženja i nevladinih organizacija, koji kontroliraju njihov rad i odnos prema osumnjičenima i uhapšenima. Onda, u javnosti mašu izvještajima, rezultatima i procentima dobivenim upitnom metodologijom istraživanja i koji su dobijeni (pazi sad!) na ˝osnovu detaljnih izjava pritvorenih ili zatvorenih˝, te ponekog ljekarskog nalaza.
˝Teže˝ metode rada uniformirani službenici nikada neće primijeniti nad zakonski korektnim građanima! A i kada ih primijene, kada naprimjer upotrijebe vatreno oružje, sljedećih nekoliko mjeseci života moraju potrošiti da pred raznim odborima i unutarnjim kontrolama dokazuju nužnost takve metode.
No, jesu li specijalci u četvrtak, dok je svanjivalo, smjeli postati mete?
Analizirajući izjave najviših dužnosnika MUP-a TK i laik može zaključiti da su išli privesti opasnu osobu, sa debelim kriminalnim dosijeom, za koju su sudovi i tužilaštva do sada imali ˝razumijevanja˝. Od takve se osobe realno moglo očekivati da će pružiti otpor. Iz tih razloga, tok realizacije sudske naredbe morao se provesti krajnje oprezno.
Akcija je doživjela totalni neuspjeh, što ukazuje na to da se neki rutinski i bahato odnose spram postavljenih zadataka. Također, akcija je sigurno unaprijed planirana. Vjerovatno je napravljena sigurnosna procjena, opredijelili su se za broj ljudstva, opreme i naoružanja… Ali, opet, neko je u lancu rukovođenja napravio ozbiljan propust.
Na stranu srčanost i hrabrost mladića koji su po naredbi vršili upad u nečiju kuću. Nedopustivo je da žena, koja vjerovatno nije prošla legalnu obuku za upotrebu vatrenog oružja, iz stroja ˝izbaci˝ dvojicu pripadnika elitne jedinice, koji se kontinuirano pripremaju za takvu vrstu zadataka.
Ko radi, taj i griješi ali rukovoditelja akcije svakako treba pozvati na odgovornost. Ne da bi ga se kaznilo, nego da se ovakve stvari ne bi ponovile!
(bportalba)
