Korupcija, slaba primjena zakona i popustljive granice stvaraju rastuću krizu trgovanja djecom u Iraku, prema tvrdnjama dužnosnika i humanitarnih agencija, s velikim brojem djece koja su oteta svake godine i prodana unutar zemlje ili preko granice. Kriminalne bande profitiraju zbog jeftinih troškova kupovine novorođenčadi i birokratskog blata koje im omogućava da ih lahko prebace preko granice. Teško je doći do pravih brojki, jer ne postoji neka centralizirana procedura brojanja, ali humanitarne agencije i policija kažu da vjeruju da su se brojke uvećale za trećinu od 2005. godine i da sada iznose oko 150 djece svake godine.
Jedan viši policijski dužnosnik kaže da najmanje 15 iračke djece biva prodano svakog mjeseca, neka preko granice, neka unutar zemlje, neka za usvajanje, a druga za seksualno zlostavljanje. Dužnosnici vjeruju da najmanje 12 bandi djeluje u Iraku, nudeći od 200-4000 funti po djetetu, zavisno od porijekla i zdravlja. Glavne zemlje u koje se prodaju ova djeca su Jordan, Turska, Sirija i neke evropske zemlje uključujući Švicarsku, Irsku, Veliku Britaniju, Portugal i Švedsku.
Prema tvrdnjama pukovnika Firaza Abdallaha, koji je član istraživačkog odjela iračke policije, bande koriste posrednike koji rade u nevladinim organizacijama. Za vrijeme pregovaranja s porodicama, članovi ovih bandi pripremaju svu papirologiju: matični list, promjenu imena, pasoš uz posrednika ili bilo koju drugu osobu koja je zadužena i plaćena da izvede dijete izvan zemlje, obično u Siriju ili Jordan, a odatle, u Europu ili druge bliskoistočne zemlje.
Korupcija u mnogim odjelima u Vladi čini naš posao komplikovanim zbog toga što, kada ta djeca dođu na aerodrom ili granicu, sve se čini ispravnim i teško je za nas da ih zadržimo u zemlji bez značajnog dokaza da se radi o trgovini djecom, kaže Abdallah. Prije nekoliko sedmica uhvatili smo par sa šestomjesečnom bebom kako autom prelaze iračku granicu s Jordanom. Jedan od naših policijskih oficira je smatrao sumnjivom razliku u godinama između para i zatražio je od našeg odjela provjeru. Nakon što smo ih uhapsili otkrili smo da je djevojčica prodana od strane njenih roditelja i da je trebala biti odvedena u Amman, a nakon toga, u Irsku, porodici koja je već platila bebu.
Izjave jednog trgovca djecom
Jedan trgovac, koji je zatražio da ga zovemo Ebu Hamizi, rekao je da je trgovina djecom iz Iraka jeftinija i lakša nego bilo gdje drugo, zbog spremnosti potplaćenih vladinih zaposlenika da pomognu u falsificiranju dokumenata.
Prije nego što pokušamo pregovarati s nekom porodicom, mi proučimo uslove života u kojima oni žive, njihove dugove, imovinu koju posjeduju, i kada osjetimo da rođaci pate zbog nezaposlenosti i ne mogu hraniti svoju djecu, mi onda ostvarujemo kontakt, i najčešće smo dobro primljeni jer nas vide kao humanitarne radnike, kaže on.
Za vrijeme perioda istrage, mi se predstavljamo kao zaposlenici neke lokalne humanitarne organizacije i nudimo nešto hrane i odjeće. Nakon što zadobijemo njihovo povjerenje, dajemo našu ponudu koja varira zavisno od situacije. Ako je porodica zaista siromašna, onda može prihvatiti neki mali iznos, ali pismenije porodice traže i veću cijenu. Dajemo prednost bebama, ali ponekad porodice traže djecu od 1-4 godine; međutim, to je rijedak slučaj.
Iako Ebu Hamizi insistira da se prema porodicama – „klijentima” dobro ponašaju, izvještaj iz 2007. godine agencije „Heartland Alliance” iznosi da trgovci djecom koriste ili prijete upotrebom sile, otimaju, obmanjuju, varaju ili potplaćuju osobe koje imaju kontrolu nad žrtvom.
Majka koja je prodala vlastitu djecu
Sarah Taminn, 38, udovica i majka petero djece iz Babela, kaže da je već prodala dijete od četiri godine i drugo od dvije godine prošle godine. Kaže da ne žali uprkos tome što je primila manje novca od obećanog od strane trgovca.
Ljudi će me vidjeti kao čudovište, ali da znaju kako je teško živjeti u kampu za raseljene, bez posla, podrške ili muža, promijenili bi svoju sliku, kaže ona. Uradila sam sve u svojoj moći da ih zadržim uz sebe, ali sam izgubila muža dok sam bila trudna s petim djetetom i život je postao pretežak. Volim svu svoju djecu. Znam da će im porodice koje su ih usvojile dati dobar život, hranu i obrazovanje, što im ja ne bi nikad mogla dati.
Humanitarni radnici kažu da se vrlo malo radi na tome da se riješi ovaj problem. Izvještaji o trgovini se povećavaju zbog toga što su ljudi svjesniji sada i osjećaju se dovoljno sigurnim da govore o kršenju dječijih prava, kaže Fatima Ibrahim, šefica Ureda za zaštitu djece pri UNICEF-u. Naravno, UNICEF je vrlo zabrinut zbog ovih izvještaja i mi radimo zajedno s Ministarstvom rada i socijalnih usluga da istražimo izvještaje o navodnim „usvajanjima”.
Porodice ne znaju kome idu djeca
Humanitarne agencije upozoravaju roditelje da se mnoga djeca koriste kao seksualni radnici ili prodaju pedofilima. Pokušali smo pristupiti mnogim ovim porodicama da bismo ih upozorili na to šta se može desiti s njihovom djecom, ali smo dobili prijetnje, a dvojica humanitarnih radnika su ubijena nakon što su pokušala spriječiti pregovore o trgovini djecom , kaže jedan humanitarni radnik, Ahmed Sami.
Napisao: Afif Sarhan
Izvor: Guardian
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba