Dok su tokom agresije u opsjednutim i brutalno napadnutim bosanskohercegovačkim područjima, spašavajući živote desetina hiljada građana, doktori s pravom nazivani herojima u bijelom, mnoge njihove srpske kolege, izdajom doktorske etike, stavili su se u službu velikosrpske genocidne politike.
Hipokratova zakletva
U Ženevskoj formulaciji Hipokratove zakletve stoji da “na ljekara u vršenju dužnosti prema bolesniku neće utjecati nikakvi obziri: vjera, nacionalnost, politička ili klasna pripadnost, i da će apsolutno poštovati ljudski život od samog početka”.
Nažalost, bilo je ljekara koji su tokom agresije na BiH na najbrutalniji način pogazili zakletvu koju su položili. Jedan od njih je i doktor Dragan Kalinić, specijalista grudne hirurgije, prije agresije član Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića, koji je u Banjoj Luci 12. maja 1992., na 16. sjednici Skupštine RS rekao: “Ako će Vojna bolnica (u Sarajevu) pasti u ruke neprijatelju, onda sam ja za to da se koševska bolnica uništi i da neprijatelj nema gdje da se liječi”.
Svakako nezaobilazan u ovoj priči je i kasapin nad kasapinima Radovan Karadžić. Još u vrijeme dok je radio kao psihijatar u sarajevskoj bolnici “Dr. Nedo Zec”, zločinac Karadžić bio je sklon skandalima. Glavna medicinska sestra ove bolnice Elvira Vitlar spašavala ga je u više navrata od pacijenata koji su, uvrijeđeni Radovanovim provokacijama, znali i nožem nasrnuti na njega.
– Prvi put u historiji je naređeno da se artiljerijom gađa i uništi porodilište. To je sebi dozvolio doktor Radovan Karadžić, predvodnik zločinaca u BiH, naredbom da se uništi porodilište “Zehra Muidović” u Sarajevu, u maju 1992. – riječi su Stjepana Kljuića, bivšeg člana Predsjedništva RBiH.
Avdo Hebib, psiholog i bivši pomoćnik ministra MUP-a RBiH, s Radovanom je početkom osamdesetih godina radio zajedno u “Energoinvestu”.
– Radovan je uvijek bio jedan pravi hohštapler. Radili smo honorarno kao ljekari za “Energoinvest”. Ja sam zarađivao više od njega i jednog dana odem na banku da podignem para, kad nisu mi uplatili ni dinara, a ja već više od pola godine radim i imam finih para naplatiti. Odem u firmu kod Tanje Starović, koja je bila glavna za finansije, kad ona u čudu se nađe, kao greška kod uplata, ne može da vjeruje da se to moglo desiti.
Međutim, Tanja je bila u kombinaciji s Momčilom Krajišnikom i oni su tada radili Radovanu kuću na Palama i sve pare, pa i ove moje, išle su za tu namjenu. Kasnije su me isplatili, ali da nisam žustro reagirao, i ja bih vjerovatno bio jedan od sponzora gradnje Karadžićeve kuće – priča Hebib.
Rale Zver
Ženevska formulacija Hipokratove zakletve govori da su ljekari jedan drugom braća, ali srpski ljekari, predvodnici genocida nad Bošnjacima Prijedora, bili su naredbodavci ubistava osmorice svojih kolega, doktora Eniza Begića, Kemala Cerića, Osmana Mahmuljina, Razima Musića, Jusufa Pašića, Ese Sadikovića, Željka Sikore, Rufada Suljanovića, te medicinskih radnika Adnana Ekinovića i Islama Bahonjića.
Samo po zlu će generacije prijedorskih Bošnjaka pamtiti i spominjati dvojicu sugrađana, ljekara, Milana Kovačevića, anesteziologa iz prijedorske bolnice, i Milomira Stakića, doktora u Domu zdravlja u Omarskoj i seoskim ambulantama u Lamoviti i Kevljanima.
Svoju kartu za Hag, obojica su osigurala izdavajući punomoć za ubijanje Bošnjaka, mnogobrojnim prijedorskim monstrumima. Nakon što je 30. aprila 1992. SDS silom preuzeo vlast u Prijedoru, dr. Milomir Stakić postao je predsjednik SDS-ovog Kriznog štaba općine Prijedor. Između ostalih, potpisao je i naredbu o otvaranju logora smrti Omarska, Keraterm i Trnopolje.
Dr. Stakić je na osnovu Haške optužnice uhapšen 23. marta 2001. u Beogradu, kada je krenuo na roditeljski sastanak. Prvostepenom presudom 31. jula 2003., zbog zločina u Prijedoru počinjenih 1992., osuđen je na kaznu doživotnog zatvora, ali je ona odlukom Žalbenog vijeća 22. marta 2006. preinačena na 40 godina zatvora. U Francusku je prebačen na izdržavanje kazne 12. januara 2007.
Dr. Kovačević, jedan od srpskih ratnih prvaka u Prijedoru, uhapšen je tokom akcije “Tango” britanskih komandosa iz sastava SFOR-a. Sa spiska živih dr. Kovačević je precrtan 1. avgusta 1998. Od posljedica pucanja aneurizme stomačne aorte umro je u haškom kazamatu. Prijedorčani se po zlu sjećaju i ginekologa Mileta Radetića, prvog predsjednika SDS-a Prijedor.
Nadalje, preživjeli Bošnjaci Brčkog svjedoče da ih je početkom okupacije ovog grada hapsio njihov komšija dr. Ninković. Pred sudom u Hagu 17. oktobra 2003. na 17 godina zatvora osuđen je doktor opće medicine Blagoje Simić, za zločine na području Bosanskog Šamca i Odžaka. Ovaj bivši gradonačelnik Bosanskog Šamca, nakon odslužene dvije trećine kazne u Škotskoj, 18. marta prošle godine pušten je iz zatvora.
I Bošnjaci Cazinske krajine itekako su osjetili svu žestinu zločinačke ruke kninskog stomatologa Milana Babića, predsjednika vlade tzv. Srpske Krajine. On je 2004. postao prvi optuženik Haškog suda koji je priznao krivicu, poslije čega je osuđen na 13 godina zatvora.
– Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti, gdje će dobro, saosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kome sam i sam učestvovao – rekao je u haškoj sudnici pokajnički doktor Babić, koji se 5. marta 2006., u 18.30 sati, objesio u zatvorskoj ćeliji u Sheveningenu.
Ginekolog Radislav Vukić, poznat po nadimku Rale Zver, bivši predsjednik SDS-a za Bosansku krajinu, bio je na čelu etničkog čišćenja Banje Luke.
– Nijedno balinče ni ustaša neće se više roditi u banjalučkoj bolnici – obećavao je Vukić Srbima okupljenim na mitingu početkom agresije, a oni su mu aplaudirali!
On danas živi u Beogradu i plaši se prijeći granicu na Drini.
Doktor smrti iz Čajniča
Glavni režiser četničkih zločina u Čajniču bio je doktor internista Duško Kornjača, predsjednik ove općine, rodom iz sela Starunići. Ostat će upamćena Kornjačina izjava iz juna 1992. na kojoj bi mu i Jozef Gebels pozavidio, data Milijani Baletić za TV Novi Sad, u kojoj “doktor smrti” pred kamerom pokazuje više od 60 ubijenih logoraša Bošnjaka u logoru Mostina i objašnjava “kako su te logoraše muslimane pobili drugi muslimani, jer su se plašili da ovi u logoru ne izdaju neke njihove ranije neprijateljske aktivnosti”.
Ostao je načelnik Čajniča sve dok ga nije 30. juna 2004. smijenio visoki predstavnik. U Srbiju se od pravde sklonio početkom 2006., gdje radi kao privatni ljekar, a ujedno je i predsjednik Saveza guslara Srbije, Crne Gore i Republike Srpske. Brat po profesiji i zločinima Radovan Karadžić, odlikovao ga je ordenom Njegoša.
Svijetli primjeri
Bilo je i svijetlih primjera. U mraku zaborava ne smije nestati žrtvovanje doktora srpske nacionalnosti Zorana Gavrića iz Rogatice i Sekule Stanića iz Foče, koji su poštovanje medicinske etike platili glavom, jer su ih srpske formacije ubile početkom agresije jer što su pomagali Bošnjacima. Građani Goražda s posebnom toplinom izgovaraju ime doktorice Dušice Vujisić, Beograđanke koja je, ukazujući pomoć ranjenicima ovog grada heroja, poginula u šestom mjesecu trudnoće.
(dnevniavazba)
