Mit o jednakosti polova među muslimanima u Americi

Neprestalno me prati opterećavajući osjećaj krivice da ne ispunjavam uslove idealnog majčinstva, te sam jednim dijelom koncentrisana na posao, a drugim dijelom kod kuće. Moj muž se nikada ne suočava s ovim problemom. Njegov izbor podržava zajednica i njega, za razliku od mene, nikad ne pitaju na druženjima “Da li još uvijek radi?” niti ga pitaju ko se brine o njegovom sinu, kuha ručak i čisti kuću.

Moje iskustvo kao zaposlene majke je umnogome slično iskustvima drugih američkih žena, ali posebno je vezano sa mojim osjećajem identiteta kao muslimanke koja živi u Americi. Nisam bila svjesna, kao vjerujem ni mnoge druge muslimanke u Americi, da, iako naša zajednica podržava edukaciju žena, ne dijeli isti stav prema razvoju njihovih karijera. Standardi koji su nametnuti imaju duboku pozadinu u mješavini kulturnih, religijskih i socijalnih utjecaja koje zaposlena majka realno ne može zadovoljiti. Rezultat toga je svakodnevni osjećaj krivice i pritisak koji natjera mnoge obrazovane muslimanke da se odreknu karijera. Isti progres koji je doveo do podrške i promocije važnosti ženskog obrazovanja treba dovesti do promjene načina razmišljanja o zaposlenim majkama. Paradigma o ulozi spolova u modernim američkim muslimanskim porodicama se mora promijeniti i prilagoditi realnosti života u ovom dobu i prostoru, da bi se osigurao napredak muslimanki i na ličnom i na profesionalnom planu.

Krajnje je vrijeme da počnemo preispitivati naš ograničeni stav prema majčinstvu i majčinskoj ljubavi. Među najvažnijim izvorima naše percepcije idealizma majčinstva je Kur’an, u kojem se nalazi nekoliko primjera majki koje duboko poštujemo. Svaka ova žena je posjedovala određene karakteristike prema kojima se formirala naša svijest o idealnoj majci. Merjem, majka poslanika Isaa, a.s., se suočila s osudom zajednice kad je rodila dijete. Hadžera, majka poslanika Ismaila, a.s., Je trčala između Safe i Merve, tražeći vodu za svoje dijete. Njena posjećenost i nesebičnost se posebno naglašavaju i uvažavaju među muslimanima koji se i danas kreću njenim stopama između istih brda. Asja, pomajka poslanika Musaa, a.s,. se odrekle ovosvjetskih dobara i suočila se s bijesom vladara da bi zaštitila i odgojila dijete.

Ove majke su duboko voljele svoju djecu i podnijele su teški teret da bi ih zaštitile. Stavljale su njihovo dobro ispred svojeg. Prema tome i naše društvo očekuje da žene, kao odraz idealnog majčinstva, budu domaćice. Od majki se očekuje da izraze svoju neiscrpnu ljubav kroj čišćenje kuće, kuhanje večere, stalni nadzor nad djecom, organizacijom školskih obaveza i vannastavnih aktivnosti djeteta. I što je još važnije, trebaju izraziti svoju nesebičnost odabirom da se posvete svoje živote svojoj djeci. Ako odaberu da rade i povjere drugim brigu o djeci, automatski su pale na glavnom ispitu.

Ovaj nepraktični standard ne uzima u obzir prednosti koje zaposlena majka donosi porodici. Budući da zaposlene majke imaju ograničeno vrijeme, više su motivirane da ga kvalitetno provedu s djecom. Zapravo njihova majčinska nesebičnost se manifestira u odabiru da žrtvuju dragocijeno vrijeme koje bi provele s djecom zbog bolje financijske situacije i sigurnosti porodice. One su primjeri jakih nezavisnih muslimanki koje doprinose promjenama u društvu te se koriste stečenim vještinama i profesionalnim kapacitetima kako bi unaprijedile i lični život – bile bolje majke, žene i organizatori svoga doma. Sinovi zaposlenih majki su manje skloni mišljenju da su djevojčice inferiornije i zavisne od dječaka i da se trebaju tretirati drugačije zbog svog spola. Djeca zaposlenih majki znaju prepoznati vidljive i nevidljive nagrade napornog rada i dobrog obrazovanja i u budućnosti će ohrabriti svoje kćerke da slijede svoje snove.

Drugi aspekt ovog nakrivljenog koncepta majčinske nesebičnosti je vjerovanje zajednice da žene ne bi trebale raditi i financijski doprinositi domaćinstvu osim ako za to ne postoji opravdana potreba. U Kur’anu stoji da žene trebaju dojiti dijete tokom prve dvije godine života, a da su za to vrijeme muževi dužni osigurati materijalnu sigurnost. Čak i ako su razvedene, mogu dobiti nadoknadu od muževa za dojenje. (Kur’an, 2:233) Ova podjela financijske odgovornosti unutar porodice je dovela do mišljenja da je rad odabir ili opcija za ženu. Realno, ovaj stav je u suprotnosti s ekonomskom realnošću porodica srednje klase u Americi. Žene obično imaju dugove od studentskih kredita i potpisnice su bilo kojeg kredita ili hipoteke koje diže porodica. Također se ignorira i činjenica da napuštanje profesije na par godina u svrhu odgoja djece do dobi kad krenu u školu je nepraktično za mnoge kompetitivne profesije. Iako se taj savjet često daje ženama (nikad muškarcima), realnost je da poslodavci u Americi neće sjediti i čekati da se zaposlenice vrate na posao nakon pauze od šest godina. Osim toga, napredak tehnologije zahtijeva stalno usavršavanje stoga da postoji rizik od ozbiljnog smanjenja šansi za novo zaposlenje.

Još jedan problem obrazovanih žena je zastarjela percepcija braka. Čak i u najliberalnijim porodicama, žene su pod pritiskom da se udaju čim dobiju diplomu. Ako su već udate, pod pritiskom su da imaju djecu. Kad se jednom ispune te obaveze, sva uvjeravanja da su “iste kao i svaki muškarac” su već pohranjena u daleko pamćenje. Postaje jasno da su uloge u porodici vrlo različite i da, iako se i muškarci i žene ohrabljuju da se osposobe za zahtjevne, napredne, stresne profesije, samo muškarci dobiju potporu porodice i društva da se nastave usavršavati. Od žena se očekuje da usavrše svoju “pravu” karijeru kao majke i da stečeno obrazovanje usmjere ka odgoju bogobojazne i profesionalno uspješne djece.  Također je problematičan i očigledan stav zajednice da je najveća mjera uspjeha žene privući muža svojom diplomom i zvučnim zvanjem, a ne usavršavanje karijere na osnovu tog znanja.

Kao rezultat, porodice sa dva zaposlena roditelja uvijek se prilagođavaju poslu koji radi muškarac. Od njega se nikad ne traži da prilagodi radno vrijeme u skladu s obavezama žene. Ona može zarađivati više novca ili imati veći položaj, ali je on uvijek taj koji donosi hljeb. Čak i u situacijama u kojima ima više smisla u pogledu financijske stabilnosti da on ostane kod kuće s djecom, nailazi se na neoborivo mišljenje da je život u porodici i zajednici s takvom raspodjelom uloga neprihvatljiv.

Iako svi ovi stavovi postoje u širem američkom društvu, javljaju se i novi načini razmišljanja koji prihvataju alternativnu raspodjelu profesionalnih obaveza. Da bi zajednica napredovala, moramo se posvjetiti ovom problemu i shvatiti da će zbog sadašnjih stavova mnoge profesionalne žene nastavljati odbacivati karijeru i time inhibirati nove generacije žena da čak i traže visoko obrazovanje.

Autor: Uzma Mariam Ahmed
Izvor: altmuslimah.com
Prijevod i obrada: Islambosna