“Istorijske činjenice govore da su u partizanskoj narodnooslobodičkoj vojsci najveći dio boraca bili Srbi. To govorim zbog onih koji sada pokušavaju da falsifikuju istoriju i da na nekim drugim mjestima obilježavaju antifašističku borbu, prisvajajući tekovine ovog naroda, nastojeći da svijetu pokažu neku drugu istinu. Ustanak se desio ovdje, a ne u Sarajevu”, rekao je Dodik na Mrakovici, gdje je danas obilježena 69. godišnjica bitke na Kozari.
Dodik je istakao da na NOB mogu biti ponosni i borci posljednjeg, Odbrambeno-otadžbinskog rata, koji danas, zajedno sa svojim djedovima i očevima učesnicima NOR-a, obilježavaju ovaj značajan datum iz istorije srpskog naroda.
“Danas, da nemamo RS, ne bi bilo ni ovog obilježava ovdje i RS je svetinja kao što je bila i NOB. Mi želimo da živimo mirno i najbolje slobodarske tekovine ovog naroda utkane su u RS”, poručio je Dodik.
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Petar Đokić poručio je okupljenima na narodnom zboru da je Mrakovica svetilište, mjesto časti, ponosa i dostojanstva.
“I narednih godina na ovom i drugim mjestima obilježavaćemo ove važne datume i istorijske činjenice da se ne zaborave i da se ne dopusti da ih zlonamjerni falsifikuju”, poručio je Đokić.
Predsjednik SUBNOR-a Blagoje Gajić podsjetio je da je bitka na Kozari bila moralni ispit svakog borca, svake čete, svakog bataljona i čitavog narodnooslobodičakog pokreta.
“Ona je neiscrpno djelo i snage i ponosa budućim pokolenjima”, rekao je Gajić.
Obilježavanje godišnjice organizovao je Odbor Vlade Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, a manifestacija pod nazivom “Kozara spominje i opominje” počela je prijemom koji je ministar Đokić organizovao za predstavnike SUBNOR-a i goste.
Obilježavanje je nastavljeno parastosom poginulim borcima i civilnim žrtvama NOR-a, a brojne delegacije položile su vijence ispred memorijalnog zida kod centralnog spomenika na Mrakovici.
Bitka na Kozari jedna je od najvećih bitaka na bivšim jugoslovenskim prostorima u Drugom svjetskom ratu. Vođena je pod šifrom “Xaver” od 10. juna do 30. jula 1942. godine sa ciljem čišćenja Kozare i Potkozarja od partizanskih jedinica i stanovništva, budući da su u proljeće te godine partizani oslobodili teritoriju od rijeke Save na jugu do planina Kozare i Grmeča.
Drugi kozarski narodnooslobodilački partizanski odred sa oko 3 500 boraca suprostavio se objedinjenoj borbenoj grupi “Zapadna Bosna” sastavljenoj od oko 50 000 vojnika njemačkih i ustaško-domobranskih jedinica pod komandom njemačkog generala Štala.
U čvrstom taktičkom obruču oko Kozare u planini se, pored partizanskih jedinica, našlo i oko 80 000 stanovnika u zbjegu, uglavnom srpske nacionalnosti. Nakon žestokih borbi u noći između 3. i 4. jula 1942. godine iz obruča je na slobodnu teritoriju izišlo samo nekoliko stotina boraca i mještana izvlačeći se prema planini Grmeč.
U čišćenju Kozare i Prosare ubijen je veliki broj ranjenih partizana i civila, a oko 68 000 stanovnika zatečenih u zbjegu, među kojima veliki broj djece, deportovano je u zloglasne ustaške i njemačke logore, u kojima ih je veći broj zvjerski umoren.
Kozara je postala simbol otpora najvećem zlu sa kojim se čovječanstvo suočilo u prvoj polovini 20. vijeka i već decenijama se stanovnici Kozare i Potkozarja okupljaju oko 4. jula na Mrakovici kako bi se poklonili sjenima poginulih partizana i stradalih civila.
(SRNA)
