Prisilno vraćanje sirijskih Palestinaca iz Libana: Pravna praznina i humanitarni rizici

IslamBosna.ba – Dok su ruševine ratom pogođenih sirijskih gradova, poput Damaska i uništenog kampa Jarmuk, i dalje svjedoci višegodišnjeg razaranja, hiljade Palestinaca koji su iz Sirije izbjegli u Liban sada se suočavaju s odlukom libanskih vlasti da ih, zajedno sa sirijskim izbjeglicama, prisilno vrate u ratom iscrpljenu Siriju. Ova odluka otvara duboke pravne i humanitarne dileme, budući da Palestinci nemaju međunarodnu zaštitu kakvu uživaju sirijske izbjeglice, a njihov povratak ne znači stabilnost, već suočavanje s nepoznatim.

Liban je usvojio plan prema kojem se sirijske i palestinske izbjeglice iz Sirije trebaju vratiti u periodu od 1. jula do 30. septembra 2025. godine, pravdajući ovu odluku teškim ekonomskim i demografskim pritiscima. Međutim, organizacije za ljudska prava upozoravaju da povratak u uvjetima nesigurnosti, ekonomske propasti i razorene infrastrukture u Siriji može ozbiljno ugroziti živote povratnika i postavlja pitanje da li su sirijske vlasti uopće spremne osigurati siguran i dostojanstven povratak nakon više od decenije rata i raseljavanja.

Prema saopćenju libanskog Generalnog direktorata za sigurnost, odluka se zasniva na stavu da su “razlozi za raseljavanje prestali, jer je rat završen”. Međutim, posljedice rata nisu nestale, a posebno je težak položaj palestinskih izbjeglica u Siriji, čija je situacija znatno kompleksnija.

Palestinci iz Sirije bez pravne zaštite

Pravni istraživač Džabir Sulejman objašnjava da se “ne smiju miješati palestinske izbjeglice iz Sirije i izvorne sirijske izbjeglice”, podsjećajući da su Palestinci izuzeti iz zaštite UNHCR-a na osnovu člana 1-D Ženevske konvencije, budući da postoji UNRWA.

“Razlika između UNHCR-a i UNRWA-e je u prirodi zaštite”, pojašnjava Sulejman za Palestinski informativni centar, “jer se zaštita UNRWA-e svodi na pomoć i usluge, ali ne i na potpunu pravnu zaštitu, što položaj palestinskih izbjeglica čini daleko osjetljivijim.”

Dodaje da “sirijski izbjeglica uživa međunarodnu pravnu zaštitu, dok je Palestinac lišen tog okvira, što zahtijeva od libanske države fleksibilniji i odgovorniji pristup ovom pitanju.”

Sulejman naglašava da je “politička i humanitarna dimenzija ovog problema jača od bilo kakvih drugih obrazloženja”, pozivajući Liban da ovim ljudima pruži priliku da ostanu do stabilizacije situacije u Siriji i povratka UNRWA-e u logore.

Nemogućnost praktičnog povratka

Medijski savjetnik za dokumentarnu enciklopediju palestinskih logora, Muhenned Samer, napominje da se palestinski logori u Siriji mogu podijeliti na dva tipa: oni koji nisu direktno uništeni, ali su u teškom ekonomskom i infrastrukturnom stanju, i oni koji su potpuno razoreni ratom, poput Jarmuka, Deraa i Handarata, gdje su kuće nestale, infrastruktura je uništena, a osnovni uvjeti za život ne postoje.

“Veliki broj palestinskih izbjeglica iz Libana dolazio je upravo iz Jarmuka, gdje su izgubili svoje domove,” kaže Samer, dodajući da je visoka cijena života u sirijskim gradovima još jedan faktor koji povratak čini praktično nemogućim.

UNRWA i izgubljena generacija

Palestinski aktivista Rami Mensur upozorava da odluka o deportaciji Palestinaca u Siriju stavlja ljude pred “stanje gubitka i nesigurnosti”. Njihovi domovi su srušeni, opljačkani ili uništeni, posebno u Jarmuku, “glavnom gradu palestinske dijaspore”, što povratak čini gotovo nemogućim.

Naglašava i da su radna mjesta rijetka, troškovi života visoki, dok UNRWA izostaje iz svojih obaveza i ne nudi rješenja, što dodatno povećava rizik od humanitarne katastrofe među palestinskim izbjeglicama.

Udar na obrazovanje i budućnost mladih

Palestinsko-sirijski student Hamza Visam svjedoči kako je odluka libanskog sigurnosnog aparata direktno utjecala na studente: iako je uspješno završio državnu maturu, nije mogao preuzeti svoju diplomu zbog toga što mu nije obnovljena boravišna dozvola.

“To je nepravedan udar na moje osnovno pravo,” kaže Visam, dodajući da mu takvo administrativno uskraćivanje diplome onemogućava nastavak obrazovanja na univerzitetu, što produbljuje socijalnu i psihološku krizu među mladima.

Političke implikacije i pitanje trajnog rješenja

Palestinski autor i istraživač Ahmed el-Hadž napominje da prisilno vraćanje Palestinaca iz Sirije u Liban, iako brojčano neznatno, riječ je o oko 30.000 osoba, ne predstavlja nikakav napredak u rješavanju pitanja trajnog rješenja niti “otvara vrata ka rješenju pitanja trajnog naseljavanja”.

El-Hadž ističe da ovo pitanje ostaje politički kompleksno i zavisi od regionalnih i međunarodnih faktora, a ne od administrativnih mjera poput ove prisilne repatrijacije.

IslamBosna.ba