Predaja oružja palestinskih kampova u Libanu: Između sjećanja na krv i straha od trajnog preseljenja
IslamBosna.ba – Proces predaje oružja palestinskih frakcija u izbjegličkim kampovima u Libanu, koji je otpočeo krajem augusta, izazvao je snažne podjele među samim Palestincima jedni ga vide kao “izdaju otpora”, dok ga drugi opravdavaju potrebom očuvanja sigurnosti i poboljšanja položaja izbjeglica.
Palestinac Saleh Iskender, sedamdesetogodišnji izbjeglica, odlučno tvrdi da je riječ o “nožu u leđa palestinskom otporu”: “Služiti se oružjem otpora je naša čast i naš život; uzet će ga samo gazeći preko naših tijela.”
Iskrnder razlikuje “oružje otpora koje služi oslobađanju Palestine” od onoga koje se sada predaje nazivajući ga “oružjem izdaje i srama”.
S druge strane, vlasti Libana naglašavaju da se proces predaje oružja kampova odvija “glatko i bez zastoja”. Ali, među Palestincima prevladava strah i nepovjerenje. Mladi prodavač povrća Muhammed el-Abd kaže: “Predati oružje znači odreći se svoje časti i dostojanstva. To je parcijalna kapitulacija.”
Tok procesa i prve faze
Proces predaje započeo je 21. augusta, kada je libanska vojska preuzela oružje iz kampa Burž el-Baradžna na jugu Bejruta. Ubrzo je iz Predsjedništva Palestinske samouprave potvrđeno da je vojsci predat treći kontingent oružja iz kampova Burdž el-Baradžna, Mar Ilijas i Šatila i to kao “depozit”.
Prema informacijama iz pokreta Fetah, planira se da se u narednih 10 do 15 dana preda i teško naoružanje iz kampova u Sidonu, uključujući Ajn el-Hilve‘, koji ima najveću količinu oružja.
Zvanična objašnjenja i podjele
General Subhi Ebu Arab, komandant palestinskog nacionalnog osiguranja u Libanu, izjavio je da je odluka donesena na zahtjev libanske države: “To nije samo pitanje oružja, već i pitanje osnovnih prava, rada i vlasništva, kako bi Palestinci imali dostojanstven život.”
Zvaničnik sigurnosnog aparata, Abdulhadi el-Asadi, naglasio je da je riječ o isključivo oružju Nacionalnog osiguranja: “Teško oružje nema koristi, ono samo šteti kampovima. Zato ga predajemo na faze. Druge frakcije neka same odluče o svom oružju.”
On smatra da predaja oružja može imati i pozitivne posljedice jer otvara put ka zahtjevima za poboljšanje ekonomskog i socijalnog položaja Palestinaca u Libanu.
Otpor i sjećanja na masakre
Međutim, mnogi izbjeglice to vide kao opasnost. Suhejr Iskender iz kampa Burdž el-Baradžna podsjeća na 1982. godinu: “Predali smo oružje, pa su nas masakrirali u Sabri i Šatili. Oružje je naša čast i zaštita. Tek kad se vratimo u Palestinu, tada ćemo ga ostaviti.”
Sličan stav ima i trgovac Mahmud Ibrahim: “Historija pokazuje da ko preda oružje bude poklan. Vidjeli smo to u Tel Zaataru, Sabri i Šatili, pa čak i u Bosni.”
Jedan od stanovnika kampa, koji se predstavio kao Hamid, dodaje: “Ako predamo oružje, Izrael će sutradan biti ovdje. To nas ostavlja potpuno izloženima.”
Stavovi frakcija
Palestinska samouprava ne kontroliše sve frakcije u kampovima. Hamas, Islamski džihad, Narodna i Demokratska fronta naglasile su da ono što se događa u Burdž el-Baradžni predstavlja unutrašnju odluku Fetaha i nema veze sa “oružjem svih Palestinaca”.
One tvrde da se njihov oružani kapacitet neće koristiti osim u borbi protiv Izraela i da ostaje povezan isključivo s pravom na povratak i oslobađanje Palestine.
Hamasov zvaničnik u Libanu, Velid Kilani, pojasnio je da frakcije ne odbacuju razgovore o regulaciji oružja, ali da se to mora rješavati unutar Libansko-palestinske dijaloške komisije, koja okuplja sve relevantne strane.
Historijski kontekst
Prisustvo palestinskog oružja u Libanu datira još od Nakbe 1948. i masovnog dolaska izbjeglica. Godine 1969. potpisan je Kairski sporazum koji je omogućio palestinskim frakcijama vojno djelovanje unutar Libana i protiv Izraela.
Nakon izraelske invazije 1982. i masakra u Sabri i Šatili, PLO je napustila Liban, ali dio oružja je ostao u kampovima, iako je Taifski sporazum nakon građanskog rata predviđao monopol države nad oružjem.
Danas, u jeku izraelskog genocidnog rata protiv Gaze, palestinske frakcije u Libanu i dalje ispaljuju rakete u znak podrške otporu. Zbog toga analitičari smatraju da se proces razoružavanja ne može odvojiti od šireg regionalnog plana, uključujući američku ideju trajnog preseljenja Palestinaca u Liban u zamjenu za međunarodnu pomoć.
Prema tim procjenama, Palestincima se nudi paket ekonomske pomoći od pet milijardi dolara u zamjenu za predaju oružja i prihvatanje “integracije”. Kritičari upozoravaju da bi ovakav pristup pretvorio kampove u nove žarišne tačke sukoba.
IslamBosna.ba
