Palestinski novinari koji riskiraju život da bi izvještavali o izraelskoj ofanzivi

IslamBosna.ba – Kratko nakon što je Izrael ubio Enesa eš-Šerifa, jednog od najpoznatijih dopisnika Al Jazeere iz Gaze, njegova novoimenovana nasljednica Nur Halid morala je donijeti tešku odluku.

Sastanak u njihovom na brzinu popravljanom improvizovanom medijskom šatoru ispred bolnice Šifa u gradu Gazi, na istom mjestu gdje su prošlog mjeseca ubijeni eš-Šerif, četiri kolege i dva frilensera, okupio je Halid i njenih devet preživjelih kolega na raspravu.

Da li da pobjegnu na jug ili da ostanu i dokumentuju nadolazeću izraelsku invaziju na najveći grad opkoljenog pojasa Gaze, „dok posljednja osoba ne ode… da nose njihov glas i ispričaju njihovu priču“?

„Radije ostajem“, kazala je Halid, dvadesetsedmogodišnjakinja toliko pothranjena da joj novinarski prsluk, jedan od rijetkih koji je kanal još imao u Gazi, visi preko njenog sitnog tijela. Za Financial Times je rekla: „Ako ostanem, to ne znači da tražim smrt, već da sam posvećena izvještavanju o priči.“

Opasnost je očita. Izrael je ubio najmanje 189 palestinskih novinara i medijskih radnika u Gazi od 7. oktobra 2023. kojim je započeo rat, prema podacima njujorškog Komiteta za zaštitu novinara (CPJ).

Najmanje 26 je bilo direktno meta, kazao je CPJ, koji te slučajeve klasificira kao ubistva i istražuje još 20 takvih slučajeva.

Desetine drugih su ubijeni dok su radili svoj posao.

Tempo ubijanja je bez presedana. Izrael je ubio otprilike isti broj novinara u 22 mjeseca rata koliko ih je ubijeno tokom dvije decenije sukoba u Iraku, navode grupe za medijsku zaštitu.

Opasnost nije smanjena ni pod međunarodnim negodovanjem.

Izraelske snage su prošle sedmice ispalile nekoliko projektila na dobro poznatu lokaciju za javljanja uživo u kompleksu bolnice Nasser, ubivši pet novinara, uključujući saradnike Reutersa, Associated Pressa i Al Jazeere, i više od desetak spasilaca, prema navodima zdravstvenih zvaničnika.

Nakon što je prvo incident opisao kao nesreću, Izrael je tvrdio da je ubio šest militanata. Nije pružio dokaze, niti odgovorio na detaljna naknadna pitanja o ovom i drugim incidentima u kojima je ubio novinare.

BBC, AFP i drugi također su upozorili na opasnosti za svoje novinare u Gazi, uključujući glad.

Za Al Jazeeru, prijetnje su bile brojne i konkretne, posebno za njen kanal na arapskom jeziku, koji prate stotine miliona ljudi u regiji.

Katarska televizija postala je dominantni hroničar izraelske ofanzive u Gazi, pretvorivši svoje dopisnike u palestinske ikone.

Izraelska vojska optužila je šest njenih zaposlenih, uključujući eš-Šerifa, da su „teroristi“ i ubila 10 novinara i medijskih radnika Al Jazeere.

Tvrdi da je kanal sredstvo Hamasove propagande, navodeći da ima „dokaze o integraciji Hamasovih terorista unutar katarske medijske mreže Al Jazeera“.

Nijedna značajna nezavisna novinarsk organizacija niti organizacija za ljudska prava nije ocijenila dokaze koje je Izrael iznio, poput navodnih platnih listića, kao vjerodostojne. CPJ je kazao da IDF nije odgovorio na njihove zahtjeve za dodatnim informacijama.

„Postoji skoro deset novinara koji su na listama za blaćenje“, kazala je Sara Kudah, regionalna direktorica CPJ-a. „Ti novinari sada strahuju za svoje živote.“

Halid kaže da je strah obuzeo njen život. Tokom 22 mjeseca rata, izraelski ratni avioni ubili su joj trojicu braće, uništili novinarkin dom i ostavili njenu porodicu bez krova nad glavom. Prošle sedmice, izraelska bomba pogodila je blizu mjesta gdje je njena porodica boravila i „postala sam histerična“, rekla je.

Preuzimanjem posla na Al Jazeeri, Halid zna da je stala pod potencijalno smrtonosno svjetlo reflektora. „Ne mogu sakriti da se moja majka boji za mene jer su novinari postali mete“, rekla je. „Svako mjesto gdje odemo moglo bi postati meta.“

Tim Al Jazeere u Gazi porastao je sa otprilike dvadesetak zaposlenih prije rata na oko 130 trenutno. Tu su vozači, tehničari, kamermani i novi dopisnici, rekao je Tamer el-Miš’al, koji je svoju karijeru počeo u Gazi prije nego što je prešao u Dohu i sada nadgleda izvještavanje o ratu.

Proširenje je uglavnom posljedica izraelskih naredbi o raseljavanju i borbenih operacija koje su onemogućile malim timovima da se slobodno kreću po pojasu, rekao je.

Izrael je uskratio nezavisni pristup Gazi stranim novinarima i ne dopušta prolazak opreme za emitovanje kroz svoju blokadu.

Čak se i duboki džepovi Al Jazeere bore s praktičnim preprekama izvještavanja iz opkoljene ratne zone: dvojica dopisnika na jugu Gaze dijele jedan mikrofon, kamere se raspadaju, a satelitskim kamionima trebaju rezervni dijelovi.

E-Miš’al procjenjuje da je 90 posto njegovih zaposlenih ostalo bez domova, a gotovo svi su pothranjeni i to dok pokušavaju izdržavati velike porodice.

Mumin eš-Šerafi, jedan od osam dopisnika na arapskom jeziku, izgubio je 22 člana svoje porodice, uključujući roditelje i braću i sestre, u bombardovanju u decembru 2023.

Ostao je u Gazi, ali kada je pokušao iznajmiti stan za svoju suprugu i djecu, odbijen je, ljudi su se bojali da će život u blizini novinara Al Jazeere privući izraelsko bombardovanje.

„U posljednjem trenutku, kada sam mu trebao dati novac, stanodavac je nazvao da kaže: ‘Žao mi je, nisam znao da ste novinar Al Jazeere’“, rekao je.

U jednom slučaju, Al Jazeera je kazala da je jednog od njenih dopisnika, Ismaila el-Gula, izraelska vojska uhapsila početkom 2024. i ispitivala zbog navodnih veza s otporom.

Pušten je u roku od nekoliko sati, samo da bi četiri mjeseca kasnije bio ubijen u zračnom napadu izraelske vojske, koja je tada ponovila iste tvrdnje.

IDF nikada nije uhapsio eš-Šerifa, kao što je to učinio s hiljadama stanovnika Gaze koje sumnjiči za militantne aktivnosti. Tvrdio je da su ranije presretnuti dokumenti pokazali njegovo članstvo u Hamasu, ali nije pružio dokaz da je bio uključen u borbene aktivnosti tokom trenutnog sukoba.

Zakoni rata dopuštaju ubijanje novinara samo ako su direktno uključeni u tekuća neprijateljstva, kazala je Kudah iz CPJ-a. IDF nije optužio šest novinara ubijenih zajedno s njim ni za šta, što CPJ tvrdi da njihova ubistva također čini ratnim zločinom.

Nakon njihove smrti, Halid je rekla: „Nešto se rodilo u meni što je reklo da moram dovršiti putovanje za koje su oni žrtvovali svoje živote.“

To je razlog zašto je prihvatila posao, uprkos opasnosti, rekla je. To je isti razlog zbog kojeg su ona i ostatak tima Al Jazeere na kraju odlučili ostati u gradu Gazi, uprkos približavanju izraelskih tenkova.

„Ako kao novinar budem tiha, hoće li me to zaštititi?“ pitala je Halid el-Miš’ala prije nego što je odlučila ostati. „Tišina neće garantovati moju sigurnost.“

IslamBosna.ba