Zračne dostave pomoći: Namjerno poniženje i svijet bez mjesta za slabe
IslamBosna.ba – ć, i uprkos brojnim kontroverzama i pitanjima o njihovoj učinkovitosti i svrsi, iako bi mogle poslužiti kao dobra osnova za novinarske izvještaje u kontekstu organizirane gladi koju je izazvala izraelska politika „inženjeringa gladi“ u Pojasu Gaze, dugo sam se dvoumio da posjetim lokacije tih dostava, piše novinar Palestinskog informativnog centra.
Ali danas sam skupio svu svoju preostalu snagu i pridružio se karavanama ljudi koji su krenuli ka uobičajenoj lokaciji zračnih dostava pomoći, sjeverno od kampa Nusejrat, području koje je sada pustoš, pretvoreno u beživotnu pustinju nakon što je okupacija uništila sve, i drveće i kamenje, tokom invazije koja je prethodila propalom januarskom primirju.
Jedan avion je preletio, zatim drugi, treći i četvrti, nijedan nije ispustio pomoć. Tek peti avion je bacio ukupno pet padobrana, od kojih je svaki nosio oko tonu prehrambenih artikala. Prema njima se sjatilo najmanje 3.000 ljudi, raspoređenih po različitim starosnim grupama, od djece od 12 godina pa sve do staraca i starijih osoba.
Prizor se može opisati na mnogo načina koji padaju na pamet onome ko je tamo i posmatra scenu, ali nijedan od tih opisa ne priliči narodu koji je žrtvovao, izdržao i ostao postojan na svojoj zemlji pred cionističkom mašinerijom smrti gotovo dvije godine neprekidnog istrebljenja kroz razne oblike, metode, politike i taktike.
Gušenje djetinjstva
Dječak Ali R. (12), pao je u gužvi, a niko nije primijetio njegov pad. Ljudi su ga nesvjesno gazili nogama, sve dok nije bio na ivici da ispusti posljednji dah.
Srećom, jedan od komšija ga je prepoznao, počeo vikati i pokušao ga izvući. Uz ogromne napore uspio ga je izvući iz mase, ali dječak je već bio bez svijesti, iscrpljen i bez daha.
Prisutni su mu umili lice s malo preostale vode, pokušavali ga osvijestiti duže vrijeme. Kad se napokon probudio, plakao je neutješno. Bol i iscrpljenost bili su toliki da nije mogao otvoriti oči. Nastavio je plakati dok ga komšije nisu prevezle kući, kolima koje je vukao magarac, u novo naselje zapadno od kampa Nusejrat.
Dječak Ali je, sasvim slučajno, razgovarao s novinarom Palestinskog informativnog centra neposredno prije zračne dostave pomoći. Na pitanje šta ga tjera da se, u njegovim godinama, izlaže tolikom riziku i dolazi na to mjesto, dao je odgovor koji je zapravo tragična priča, slična mnogim drugim pričama iz ove lude, neprekidne ratne stvarnosti.
Ali je jedini sin svoga oca, koji je teško povrijeđen uslijed bombardovanja kuće njihovih komšija. Povreda ga je prikovala za krevet, pa više nije u stanju da izdržava porodicu koju, osim Alija, čine još četiri mlađe sestre.
Danas se Ali smatra odgovornim za izdržavanje porodice, nakon što je njegov otac ostao nepokretan, a distribucija pomoći obustavljena zbog pojačanog opsadnog režima i stalnog zatvaranja prelaza od strane okupacije. Zbog toga se sam izlaže opasnosti odlaskom na mjesta zračnih dostava pomoći, gdje je prije nekoliko dana, na istom mjestu, ubijen dječak Muhenned Aid kada je padobran s pomoći pao direktno na njega.
„Da pomoć ulazi i stiže do institucija, bila bi raspodijeljena među nama, ne bismo morali trčati svuda da bismo dobili nekoliko stvari koje ne mogu ublažiti glad. Prije rata smo živjeli dobro, čak i prije nego što je moj otac povrijeđen. Ali sada smo gladni, iscrpljeni, i više ne možemo izdržati bez hrane“, kaže dječak Ali.
Ali je, kako sam kaže, uputio apel cijelom svijetu da pogleda narod Palestine očima milosti, da zaustavi rat i otvori prelaze kako bi ljudi mogli doći do hrane, a njegov otac dobiti priliku za liječenje.
Nema mjesta za slabe
U oštrom kontrastu po godinama, među okupljenima se našao i starac Ebu Imad, koji je prešao 65. godinu života. Otac je trojice šehida koji su ubijeni tokom rata. Stajao je blizu mase koja se gurala da dođe do dijelova pomoći bačene iz zraka, ali se nije usudio približiti.
„Ne mogu se takmičiti s ovom omladinom. Siromaštvo ih je zaslijepilo, ne gledaju oko sebe, mogli bi me povrijediti ili oboriti na zemlju ako se približim. Nažalost, ovo mi je treći put da se mučim hodajući dug put do ovog mjesta, a da se vratim praznih ruku, bez ičega za moju suprugu i male unuke, siročad“, rekao je s tugom i bolom u razgovoru za Palestinski informativni centar.
Ebu Imad pozvao je svjetsku javnost da izvrši pritisak na okupacijske vlasti kako bi se omogućilo agenciji UNRWA da dostavi humanitarnu pomoć i da je distribuira porodicama na dostojanstven način. Naglasio je da trenutni način zračnih dostava, bez ikakvog osiguranja, ne može riješiti krizu, jer udovice, stariji i bolesni ne mogu na taj način doći do pomoći.
Svjedočanstvo šehida
„Ovo nije način dostave pomoći,ovo je poniženje i izazivanje fitne“, rekao je šehid Udaj el-Kar’an u videosnimku koji je široko kružio društvenim mrežama, samo dva dana prije nego što je ubijen rajem prošlog mjeseca kada je na njega direktno pao sanduk koji je ispustio avion.
El-Kar’an (33 godine) bio je oženjen i imao dvoje djece. Radio je kao medicinski tehničar u bolnici Šehidi el-Akse u gradu Deir el-Belahu, u središtu Pojasa Gaze. Pojavio se u videosnimku, govoreći s ogorčenjem o načinu zračnog dostavljanja pomoći, oskudici sadržaja u sanducima i lošem kvalitetu hrane, rekavši: „Ovo nije način dostave pomoći, ovo je poniženje za narod koji je pogođen katastrofom i izgladnjivan.“
Udaj nije bio prva žrtva, prije njega, a i nakon njega, ubijeno je još ljudi, uz desetine povrijeđenih i uništenje brojnih šatora uslijed pada padobrana s pomoći. Njegovo mišljenje nije bilo samo njegovo, već i stav većine izmučenih i izgladnjelih građana Gaze, kao i brojnih međunarodnih i humanitarnih organizacija.
Neefikasno i neće okončati glad
Visoki komesar Agencije Ujedinjenih nacija za pomoć i rad s palestinskim izbjeglicama (UNRWA), Philippe Lazzarini, izjavio je ranije da zračno dostavljanje pomoći košta najmanje 100 puta više od kopnenog transporta, iako kamioni mogu prenijeti dvostruko više pomoći nego avioni.
Prema njegovim riječima, bacanje pomoći iz zraka nad Gazom predstavlja samo odvraćanje pažnje i dimnu zavjesu koja prikriva stvarnu humanitarnu katastrofu u tom području.
Direktorica za medije i komunikacije, Juliette Touma, također je naglasila da je dostava pomoći preko kopnenih prelaza daleko jednostavnija, efikasnija, brža i jeftinija. Istakla je da zračno dostavljanje pomoći neće zaustaviti rastuću glad u Gazi.
IslamBosna.ba
