Život u Palestini: „Hrišćani i muslimani dijele istu sudbinu pod okupacijom“
IslamBosna.ba – Majka Agapia Stephanopoulos, američka pravoslavna monahinja, preselila se u Svetu zemlju 1996. godine, gdje je više od dvije decenije živjela i radila u palestinskim gradovima poput Betanije i Betlehema. U razgovoru za podcast Tuckera Carlsona, opisala je težak položaj hrišćana u Palestini, koji, kako kaže, „dijele istu sudbinu kao i muslimani“ život pod izraelskom okupacijom, okruženi zidovima i kontrolnim punktovima.
Prema njenim riječima, hrišćani koji žive u izraelskim granicama formalno imaju državljanstvo, ali oni u palestinskim teritorijama izloženi su strogim ograničenjima kretanja. „Hrišćanin iz Betlehema ne može otići u Jerusalem bez izraelske dozvole, a te dozvole se gotovo nikada ne izdaju, pogotovo sada“, naglašava.
Ona podsjeća da su hrišćani u Palestini direktni potomci prvih vjernika iz vremena Isusa Hrista, ali da im je danas izuzetno teško prakticirati vjeru: posjete svetim mjestima, vjerski obredi i okupljanja porodice često su onemogućeni zbog zabrana i blokada.
Zid koji razdvaja Palestinu od same sebe
Majka Agapia svjedoči kako je izgradnja izraelskog zida presjekla hrišćanske zajednice i škole, pa čak i oduzela crkvenu imovinu. Prisjeća se da je zid podignut tik iznad Lazarevog groba, odvajajući učitelje, učenike i porodice s obje strane. „Ovaj zid nije izgrađen radi sigurnosti, nego da bi se proširile izraelske granice“, tvrdi.
Navodi i primjer katoličkog doma za dječake koji je jednostrano konfiskovan kako bi se dio zemljišta uključio u trasu zida. „Kad sam 2005. otišla u Washington, nisam išla da vrijeđam Izrael, nego da upozorim kako zid uništava naš vjerski i školski život. Ali od američkih političara dobili smo tek nekoliko znakova saosjećanja, bez konkretnih akcija.“
Monahinja opisuje i sistem odvojenih puteva i registarskih tablica: žute tablice za izraelske državljane, zelene i bijele za Palestince, uz posebne diplomatske za strane crkvene radnike. Taj sistem joj je povremeno omogućio da pomogne lokalnim vjernicima poput majke iz Betlehema kojoj je uspjela omogućiti odlazak u Jerusalem da vidi kćerku i novorođeno unuče.
Muslimani i hrišćani rame uz rame
Suprotno dominantnom narativu u američkim medijima, majka Agapia tvrdi da hrišćani u Palestini nisu ugroženi od strane muslimana. „Živjela sam u gradu sa 98% muslimanskog stanovništva, u punoj monaškoj odjeći. Pobožni muslimani su me poštovali, jer dijelimo iste osnovne vrijednosti – brigu za porodicu, milosrđe, post i davanje milostinje“, kaže. Dodaje da muslimani u Palestini i susjednim zemljama hrišćane vide kao dio iste historijske zajednice.
U njenoj školi, iako je bila pravoslavna ustanova, 98% učenika su bili muslimani, a oko polovine nastavnika također. Ikone i krstovi su stajali u svakoj učionici, bez ikakvih pritužbi. „Ako hrišćani nestanu iz Palestine, izgubit će se dio njenog kulturnog i društvenog tkiva“, upozorava.
Stalna prijetnja
Majka Agapia evocira period Druge intifade i opsadu Crkve Rođenja u Betlehemu, mjesta rođenja Isusa. Opsada nije bila samo nad crkvom, već nad cijelim gradom. Učenici i nastavnici iz Betanije nisu mogli napustiti grad, a hrana i lijekovi nisu stizali do stanovnika.
“Neki su ljudi krvarili do smrti jer ambulantna vozila nisu smjela ući”, prisjeća se. Tijekom 40 dana opsade, izraelske snage su namjerno uništavale gradsku infrastrukturu, srušile svjetlosne stupove i dekoracije, oštetile vozila. Ipak, otpornost lokalnog stanovništva bila je očita: “Ljudi bi sjedili na uništenim automobilima i smijali se, nisu mogli da ih zaustave.”
Majka Agapia također prisjeća se slučajeva ubistava palestinske djece: 16-godišnji zvonar crkve ubijen je snajperom, a 12-godišnja Christine Sada stradala je kada su izraelski vojnici pogrešno otvorili vatru na njen automobil.
Život hrišćana u Palestini obilježen je stalnom prijetnjom od nasilja ilegalnih izraelskih naseljenika i kontrolom kretanja. Majka Agapia navodi da je danima provjeravala školu i imovinu kako bi spriječila postavljanje eksploziva, a tenkovi su često stajali ispred škola.
Pristup vodi i drugim osnovnim resursima također je kontrolisan: “Ako Izrael odluči, voda se može dobiti samo jednom sedmično, dok naselja imaju bazene i zelene površine koje financiraju hrišćanski cionisti.”
Majka Agapia podsjeća da hrišćanska populacija opada ne samo u Palestini, već i u cijelom Levantu. Posjećivala je Siriju i vidjela kako su drevne zajednice i manastiri, koji su omogućavali opstanak manjina, uništavani nakon intervencija i rata. Osvrće se i na napade na crkve u Siriji i otmice u Maluli, ističući otpornost hrišćana: “Oni su tu i ostaju tu, tražeći da vlast preuzme odgovornost i brine o svom narodu.”
Hrišćani i podrška izraelskoj vlasti
Upitana koliko hrišćana u Svetoj zemlji podržava vladu Izraela, Majka Agapia ističe da među Palestincima praktično nema onih koji bi to činili: “U Americi postoji percepcija da hrišćani podržavaju ovaj program, ali to jednostavno nije tačno.”
Prisjeća se vremena kada se 1998. godine u Izraelu još osjećala nada za mir i postojala jača mirovna pokretačka energija, u kojoj su ljudi prepoznavali mogućnost suživota, ali ta perspektiva je, prema njenim riječima, danas gotovo potpuno ukinuta.
Majka Agapia podsjeća da su tokom posljednje decenije Hladnog rata mnogi Jevreji u Sovjetskom Savezu bili progonjeni i da su dolaskom u Izrael i SAD dobijali pomoć od organizacija poput “Refusnik” grupe, koju je podržavao i njen otac. Takvih inicijativa među hrišćanima u Srednjem istoku, prema njenim riječima, gotovo da nema: “Ne postoji hrišćanska grupa u SAD-u koja organizovano pomaže hrišćanima u Palestini. Postoje male inicijative, poput Churches for Middle East Peace ili Christians for a Free Palestine, ali one su vrlo ograničene i nisu dio hijerarhije Crkve.”
Majka Agapia ističe da je Papa Franjo govorio o pravima hrišćana i da Katolička crkva u Americi može mnogo više učiniti institucionalno. “Ne možete pucati na Crkvu Rođenja. Čak i ako ste agnostik po pitanju politike, to je neprihvatljivo prema hrišćanima,” naglašava.
Hamas i stvarni ciljevi
Majka Agapia jasno razdvaja medijsku percepciju Hamasovaca od stvarnosti: “Ljudi koje poznajem nisu ekstremisti. Cilj Hamasovaca nije prisilna islamizacija. Kada sam radila u školi, imali smo nekoliko muslimanskih učitelja uključene u lokalne izbore kroz religijske stranke. Oni nisu bili korumpirani i željeli su služiti svom narodu. Misija Hamasovaca je prvenstveno da odbrane svoj narod i svoju zemlju, a ne da prisilno šire islam.”
Naglašava da je svrha Hamasovaca prvenstveno otpor i zaštita palestinskog naroda i njihove zemlje, a ne širenje religije ili napadi na Zapad.
Vandalizam i napadi na hrišćane
Majka Agapia opisuje učestale incidente u Jerusalemu i okolnim mjestima: “Vidite ove snimke hrišćana, sveštenika s krstovima oko vrata kako bivaju pljuvani u Jerusalemu? To se zaista dešava. Čak i 2013. u Tabki, u katoličkoj zajednici gdje se desilo čudo umnožavanja hljeba i ribe, neko je spalio statuu Djevice Marije i ispisivao grafite protiv idola. To su mali segmenti društva, ali sada su ti ljudi na vlasti i dominiraju svime.”
Priča o svom ocu, grčkom pravoslavnom svešteniku, oslikava stvarnu težinu situacije: “Posjetili smo Tajibu, biblijski Efraim, selo poznato po svojoj historiji i duhovnosti. Palestinski hrišćani tamo su izgubili dio svojih maslinjaka jer su ih naseljenici prisvojili, uz podršku vojske. Nemaju nikakve pravne zaštite, a njihove crkve i groblja su spaljeni ili vandalizovani.”
Dodaje i primjer nedavne devastacije: “Jedna žena iz Tajibe, američka građanka, izgradila je 30 domova za hrišćane, ali kuće su spaljene, a zidovi oskrnavljeni grafitima: ‘Zažalit ćete ovo’.”
Majka Agapia otkriva da se i Amerikanci susreću s prezirom: “Moj otac je jednom, kao američki građanin, bio zaustavljen na kontrolnoj tački i vojnici su mu se smijali u lice. Amerika plaća sve ovo, a nema ljubavi ni poštovanja prema nama.”
Ističe frustraciju zbog nemogućnosti političkog utjecaja: “Pokušali smo organizovati sastanke s kongresmenima. Odbili su nas. Pisala sam kongresmenu Nicholasu Langworthyju, a odgovor je bio tipično pro-izraelski: Hamas je problem i oružje. Ljudi žele političku promjenu, a umjesto toga, mi finansiramo oružje koje naseljenici koriste protiv Palestinaca.”
Majka Agapia opisuje osjećaj života u Palestini: “Unutar Izraela i Palestine, osjećate se kao u zatvoru. Ljudi putuju u druge zemlje samo da bi osjetili slobodu. Čak i za odmor ili osnovne stvari, osjećate se neslobodno u svojoj zemlji.”
Majka Agapia apeluje na političku angažovanost: “Ljudi se pitaju kako pomoći. Novac je važan, ali potrebna je politička promjena. Moramo obrazovati ljude, kucati na vrata, reći: ‘Zašto šaljemo milijarde dolara u Izrael dok se ljudi bore za osnovne potrebe u svojim zajednicama?'”
Govoreći o Palestincima, Majka Agapia naglašava njihovu duboku vjeru, poniznost i otpornost. Palestinci u Gazi, uprkos teškim uvjetima, ostaju obrazovani, hrabri i puni nade.
Suočavanje s okupacijom i uništavanjem svetih mjesta
Napadi na crkvu u Gazi, prema Majci Agapiji, nisu slučajni. Primjeri pokazuju da su crkveni simboli direktno ciljani.
Kritizira političare koji navodno brane hrišćanske vrijednosti, ali ignoriraju nasilje nad Palestincima
Predlaže da međunarodna zajednica, uključujući arapske zemlje, pomogne u obnovi Gaze i omogući Palestincima slobodu i samoodređenje.
O “hršćanskim cionistima” i trećem hramu
Kritikuje pokret koji želi napraviti treći hram na mjestu el-Aksa džamije, upozoravajući da bi takav čin mogao izazvati globalni sukob.
Naglašava da prava hrišćanska vjera ne uključuje nasilje i uništenje drugih, već življenje po principima ljubavi, tolerancije i poštovanja života.
Majka Agapia poziva hrišćane da svjedoče o stvarnom životu u Palestini, da podrže lokalne zajednice i kritički promišljaju političke odluke koje utiču na svetost i ljudska prava.
IslamBosna.ba
