“Ovo nisu bolnice, ovo su mjesta smrti”: Majke Gaze rađaju bez kreveta, lijekova i sigurnosti
IslamBosna.ba – U Gazi, gdje su granate i glad postale svakodnevica, porod se pretvorio u iskustvo na granici života i smrti. Bolnice bez kreveta, lijekova i dovoljno osoblja tjeraju žene da rađaju na hodnicima, stepenicama, pa čak i na hladnim podovima.
Kad su trudovi krenuli u tri ujutro, Murvet Salah nije zvala hitnu pomoć, jer je znala da službe hitne pomoći nemaju kapaciteta da odgovore na pozive građana, posebno u područjima koja su pod napadima.
Odlučila je čekati jutro kako bi otišla u bolnicu es-Sahaba u gradu Gaza, uprkos jakim bolovima. Kada je stigla, svi kreveti su bili zauzeti. Ljekari su je pregledali i rekli da može čekati dok neka žena ne rodi, kako bi se oslobodio krevet za njen porođaj.
„Čekala sam na stolici skoro tri sata, dok nisam osjetila da mi curi plodova voda. Počela sam vrištati u bolnici, moleći da spase mene i moje dijete od smrti. Ljekar mi je rekao da legnem na pod i tu rodim, to sam kategorički odbila i smatrala kao poniženje.“
„Nakon velike patnje, prebacili su me u sobu u kojoj su već bili drugi pacijenti, i rekli da ću tu roditi. Osjećala sam sram, trudila sam se da ne ispuštam nikakav zvuk, ali sam imala osjećaj da ću umrijeti tokom porođaja.“
Murvet kaže: „Ako se stanje u bolnicama nastavi ovako, svjedočit ćemo masovnim smrtnim slučajevima, posebno zbog nedostatka medicinskog osoblja i osnovnih sredstava za olakšanje porođaja kod žena.“
Za nju je ovo bio treći porođaj, ali ni po čemu nije sličan prethodnima; desio se usred bombardovanja, gladi i kolapsa zdravstvenog sistema.
Prema podacima Uprave za civilni status pri Ministarstvu unutrašnjih poslova i nacionalne sigurnosti, broj novorođenčadi u Pojasu Gaze u trećem kvartalu ove godine iznosio je 14.590, od čega 7.420 dječaka i 7.170 djevojčica.
Žene rađaju na podu
Ruba Ebu Šaviš je potražila pomoć kod ljekara u bolnici Emiratskog Crvenog polumjeseca, jedinoj ustanovi koja pruža usluge porođaja ženama u gradu Refah, na jugu Pojasa Gaze, nakon što je šest dana kasnila s porođajem.
Ruba priča: „Nije bilo nikakvih znakova porođaja, ni trudova ni bolova. Nakon toga je doktorica odlučila da mi da tablete za izazivanje trudova, kako bi se porođaj pokrenuo. Radi se o dvije tablete podijeljene na četvrtine, koje se uzimaju svakih šest sati.“
Dodaje: „Doktorica me pregledala nakon prve četvrtine tablete, ali nije bilo nikakvog efekta. Rekla mi je da je grlić materice sužen i da će najvjerovatnije morati uraditi carski rez. Savjetovala mi je da pristanem na operaciju jer su uvjeti u bolnici zaista katastrofalni.“
Nakon višesatne borbe, Ruba je uspjela dobiti krevet; žene su u toj bolnici rađale na podu, u prijemnom odjelu i na stepenicama. Srećom, ovo joj je bio prvi porođaj, pa su se ljekari potrudili da joj pruže pažnju, budući da je trebala ići na carski rez.
Ruba opisuje stanje unutar bolnica kao krajnje katastrofalno, posebno ističući da se bolnica Crvenog polumjeseca nalazi pored škole koja zbrinjava raseljene osobe, pa su mnogi dolazili u bolnicu da prespavaju, napune uređaje ili se okupaju. Zbog toga, bolnica je potpuno lišena privatnosti, a ljekari ne uspijevaju pratiti stanje pacijentica zbog ogromnog pritiska u prijemnom odjelu i salama za operacije.
Ruba nastavlja: „Tablete za izazivanje trudova nisu imale efekta, a bolovi su postali nepodnošljivi… Nisam mogla disati niti izraziti koliko me boli. Na kraju, nakon intervencije i veza, urađen mi je carski rez, sve je trajalo oko pola sata.“
Tokom boravka u bolnici, Ruba je svjedočila majci koja je izgubila novorođenče zbog nemara, drugoj koja je preminula tokom porođaja, kao i svim ženama koje su bile s njom u istoj sobi sve su vrištale od bolova, jer nije bilo nikakvih sredstava za ublažavanje trudova.
Sedmicu dana krvarenja
Iskustvo Ruvejde Berakat bilo je još teže. Ušla je u bolnicu el-Hilu u izuzetno lošem stanju, pa su je zbog hitnosti premjestili na kreve, dok je druga žena prebačena na pod.
Ruvejda kaže: „Tokom trudnoće mi je nivo hemoglobina pao na 9, i bila sam jako uplašena zbog porođaja.“
Nakon što je rodila kćerku, ljekari su odlučili da je otpuste iz bolnice već nakon dva sata.
„Doktor mi je prepisao lijekove koji se ne mogu naći u apotekama, a ostavljena sam da krvarim sedmicu dana. Borila sam se s glađu i anemijom, čak ni hrana nije pomagala, već me dodatno iscrpljivala.“
Dodaje: „U bolnicama nema ventilacije, nema dezinfekcije, nema dovoljno kreveta. Djecu rađamo u uvjetima koji nisu prikladni ni za život, to može dovesti do smrti majki ili novorođenčadi. Ovo je noćna mora koja nas sve progoni.“
Majke su platile cijenu rata; bolnice su prepune žena bez kreveta, bez soba koje poštuju njihovu privatnost, bez zdravstvene njege. Žene rađaju na podu.
Kaže: „Ovo više nisu bolnice to su postala mjesta smrti.“
Kolaps bolnica
Specijalista za ginekologiju i porođaje u medicinskom kompleksu eš-Šifa, doktor Ijjad Ebu Hasira, potvrđuje da trudnice u Gazi trpe ekstremnu iscrpljenost i zanemarivanje zbog nedostatka hrane i zdravstvene njege, što je dovelo do smanjenja tjelesne težine, anemije i oslabljenog imuniteta.
„Bolnice su u sve dubljem kolapsu; nema dovoljno kreveta ni u bolnicama ni u intenzivnoj njezi, a lijekovi i adaptirano mlijeko su u velikom deficitu.“
Naglašava da broj porođaja stalno raste, dok samo tri bolnice imaju kapacitet da ih prime, što stvara ogroman pritisak na ljekare.
Medicinske ekipe su primorane da odgađaju operacije koje su ženama hitno potrebne, čime se njihova patnja dodatno pogoršava.
IslamBosna.ba
