Okupacioni rezervni kapetan poziva vojnike da odbiju službu u Gazi

IslamBosna.ba – Rezervni kapetan izraelske okupacione vojske iz Tel Aviva, Yotam Vilk, u članku za New York Times opisuje kako je nakon gotovo godinu dana borbi u Pojasu Gaze odlučio da odbije dalje učešće u ratu koji, kako kaže, više nema nikakav smisao, niti moralni temelj.
Gotovo godinu dana bio je na frontu, prvo kao komandir tenkovskog voda, a potom kao zamjenik komandira čete. Vodio je napade u Gazi, rušio Hamasova uporišta, tunelske mreže, skladišta oružja i komandne tačke. Svakodnevno se, kaže, suočavao sa smrću, teškim odlukama i zahtjevom da pod vatrom donosi jasne i brze odluke.
Ali s vremenom je uvidio nešto drugo: „Naša država izgubila je svoj put. Ako smo 7. oktobra krenuli da spasimo ono najdragocjenije, ubrzo je postalo jasno da se rat vodi jer naši lideri nikada nisu planirali stati. To je bio rat nacionalističkih populista koji nisu htjeli platiti političku cijenu potrebnu za okončanje rata, nego su tražili da je platimo mi vojnici, zarobljenici i Palestinci krvlju.“
Kako navodi, Gaza je postala „zona bezakonja“, bez jasnog nadzora nad vojskom, bez lične odgovornosti vojnika, bez vremenskog okvira, ciljeva i izlazne strategije.
Zbog toga je 9. oktobra 2024. zajedno s grupom okupacionih vojnika potpisao javno pismo u kojem je služenje vojske u Gazi nazvao neodrživim, uz optužbu da izraelska vlada namjerno sabotira dogovore o razmjeni zarobljenika. Odmah je suspendovan iz jedinice.
Danas, dok izraelska okupacionavlada poziva desetine hiljada rezervista na novu, kako kaže, „okrutnu reokupaciju grada Gaze“, Vilk apeluje na druge vojnike: „Odbijte se javiti. Hiljade već ne dolaze. Neki su završili u zatvoru, mnogi šute. Sada je trenutak da progovorite. To je vaša dužnost.“
Upozorava da nastavak puta na kojem je Izrael sada ne znači samo nastavak gubitaka života, nego i potpunu propast ideje o Izraelu kao liberalnoj demokratiji. „Pod neodgovornom nacionalističko-populističkom vlašću koja negira granice vlastite moći, Izrael nema održivu budućnost. Svi koji vole Izrael moraju učiniti sve da nas sklone s ovog kursa sudara.“
Javno odbijanje vojne službe u izraelskom društvu gotovo je nezamisliv čin, s obzirom na centralno mjesto vojske u nacionalnom identitetu. Ali, kako Vilk ističe, vojna moć je samo alat, a ne cilj. „Onog trenutka kada sila postane sama sebi svrha, donosi samo uništenje.“
Reokupaciju grada Gaze opisuje kao „simptom zavisnosti od okupacije“ vlade koja zna samo rušiti, ne graditi.
Netanyahu, navodi, koristi poznati obrazac, kada javni protesti rastu, objavi povratak pregovorima, a onda ih pusti da se sruše. „Prava pitanja nisu zašto pregovori propadaju, nego zašto Izrael uopće napušta pregovarački sto“, piše Vilk, dodajući da je javnosti stalno prodavana prazna parola „totalna pobjeda“, iako svi u sigurnosnom vrhu znaju da Hamasa u vojnopolitičkom smislu više nema.
Za Vilka, svaki novi dan rata znači više mrtvih, manju šansu za povratak izraelskih zarobljenika živih, te dalje urušavanje izraelske pozicije kod posrednika i međunarodnih partnera.
„Protiv ovog populizma, protiv vlade bez moralnog i političkog mandata, samo javni protest, posebno vojnih rezervista, može natjerati na promjenu kursa. Historija pokazuje da upravo oni koji su spremni lično platiti cijenu, jedini mogu istinski braniti istinu“, zaključuje Vilk, podsjećajući na primjere iz izraelsko-libanskog rata 1982. godine, druge intifade i Vijetnamskog rata u SAD-u.
Iako se i dalje naziva cionistom, nije pacifista, niti žali što je ratovao. Ali sada jasno kaže: „Biti hrabar danas znači stati i reći: ‘Dosta.’ Sa više od 60.000 mrtvih Palestinaca, većinom civila, rastućom glađu u Gazi i izraelskim zarobljenicima koji su već gotovo dvije godine u zatočeništvu, ovaj rat je prešao sve granice. Više ne postoji nijedan cilj vrijedan produženja ovog rata.“
„Svaki cionist koji vjeruje u jevrejsku i demokratsku državu, svaki građanin koji vjeruje u vrijednosti za koje smo krenuli u borbu, mora shvatiti da je odgovornost sada na nama. Vrijeme je da kažemo ne saradnji. Ne tihom pristanku. Odbijanje služenja nije izdaja države. To je jedini način da je spasimo“, zaključuje Yotam Vilk.
IslamBosna.ba