Matematika izgladnjivanja: Kako je Izrael izazvao glad u Gazi

Lana Salih Dzuha

IslamBosna.ba – Matematika gladi u Gazi je jednostavna. Palestinci ne mogu napustiti teritorij, rat je uništio poljoprivredu, a Izrael je zabranio ribolov, pa gotovo svaka kalorija koju stanovništvo konzumira mora doći izvana, prenosi britanski Guardian.

Izrael zna koliko hrane je potrebno. Decenijama je mjerio glad u Gazi, u početku proračunavajući količine pomoći kako bi vršio pritisak, ali izbjegao masovnu smrt od gladi.

„Ideja je bila staviti Palestince na dijetu, ali ne i da umru od gladi“, rekao je 2006. godine viši savjetnik tadašnjeg premijera Ehuda Olmerta. Dvije godine kasnije, izraelski sud naredio je objavljivanje dokumenata s detaljima tih makabričnih proračuna.

Cogat, izraelska agencija koja i danas nadzire isporuku pomoći Gazi, tada je izračunala da Palestincima treba prosječno najmanje 2.279 kalorija po osobi dnevno, što se moglo osigurati kroz 1,836 kilograma hrane.

Danas humanitarne organizacije traže još manji minimum: 62.000 metričkih tona suhe i konzervirane hrane mjesečno za 2,1 milion ljudi, odnosno oko 1 kg hrane dnevno po osobi.

Dok je Gaza ovog ljeta potonula u glad, izraelski zvaničnici su različito reagovali: negirali postojanje masovne gladi, tvrdili, bez dokaza, da Hamas krade pomoć ili za glad okrivili Ujedinjene nacije zbog neuspjele distribucije, pokazujući fotografije paleta pomoći na granici.

Kao dokaz da Palestinci imaju pristup hrani navodili su haotične i smrtonosne podjele hrane koje je provodila Gaza Humanitarian Foundation, logistička organizacija podržana SAD-om i Izraelom.

Ipak, podaci izraelske vlade jasno pokazuju da je Gaza planski izgladnjivana. Od marta do juna u Pojas Gaze je ušlo samo 56.000 tona hrane manje od četvrtine minimalnih potreba.

Čak i da je svaka vreća brašna UN-a podijeljena i Gaza Humanitarian Foundation razvila sigurne sisteme za pravednu distribuciju, glad bi bila neizbježna. Palestincima jednostavno nije bilo dovoljno hrane.

Ove sedmice stručnjaci za sigurnost hrane, uz podršku UN-a, saopštili su da se u Gazi razvija „najgori scenarij“ gladi. Isporuke hrane su, kako su naveli, „daleko ispod potrebnog nivoa“, uz „drastična ograničenja ulaska pomoći“.

Famine Review Committee, nezavisno tijelo koje nadzire izvještaje o gladi, naglasilo je da su isporuke hrane „veoma neadekvatne“, posebno ističući Gaza Humanitarian Foundation. „Naša analiza paketa pomoći koje distribuira GHF pokazuje da bi njihov plan doveo do masovne gladi, čak i bez zastrašujućeg nivoa nasilja koji je zabilježen,“ naveli su.

U martu i aprilu Gaza je bila pod potpunom opsadom, bez ulaska hrane. Polovinom maja, pod međunarodnim pritiskom zbog „krize gladi“, Netanyahu je izjavio da će isporuke ponovo početi.

Samo nekoliko sedmica dodatne pomoći tokom primirja u januaru i februaru bilo je dovoljno da Gaza izbjegne glad, pokazuju UN podaci. No, u maju je stigla tek kap u moru, dovoljna da uspori, ali ne i spriječi pad u glad.

Dva mjeseca kasnije, razmjeri patnje izazvali su novi val međunarodnog ogorčenja, uključujući i zahtjev Donalda Trumpa da se „svaka mrvica hrane“ dostavi gladnoj djeci. Netanyahu je zauzvrat obećao samo „minimalnu“ dodatnu pomoć. Broj kamiona s hranom jeste povećan, ali je i dalje znatno ispod minimuma potrebnog za ishranu Palestinaca.

Hrana se povremeno doprema i zračnim putem. Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Egipat, Jordan i UAE organizovali su letove, iako je ovakav način pomoći skup, neefikasan i ponekad smrtonosan. Prošle godine najmanje 12 ljudi se utopilo pokušavajući dohvatiti pakete koji su pali u more, a najmanje pet je poginulo kada su palete pale na njih.

U prvih 21 mjesec rata, 104 dana zračnih bacanja hrane donijela su količinu dovoljnu tek za četiri dana ishrane u Gazi, prema izraelskim podacima, uz troškove od desetina miliona dolara. Da su isti resursi iskorišteni za isporuke kamionima, količina hrane bila bi višestruko veća.

Izraelske i međunarodne vlasti ovakvim potezima nastoje prikazati glad kao posljedicu logističkih problema, a ne politike države.

Dvije izraelske organizacije za ljudska prava ove sedmice su zaključile da Izrael u Gazi čini genocid, navodeći i „oružanu upotrebu gladi“. B’Tselem je opisao to kao „službenu i otvoreno objavljenu politiku masovne gladi“.

Izrael zna koliko hrane stanovnici Gaze trebaju da prežive, kao i koliko hrane ulazi u teritorij. U prošlosti je taj proračun koristio da spriječi glad, a sada razlika između potrebnih kalorija i stvarnog unosa jasno pokazuje da izraelski zvaničnici rade sasvim drugačiju matematiku. Odgovornost za ovu, ljudskom rukom izazvanu glad, ne mogu prebaciti ni na koga drugog, niti je mogu podijeliti sa svojim saveznicima.

IslamBosna.ba