Zemljotres Ebu Ubejdinog govora: Pet poruka koje su zatresle savjest ummeta

IslamBosna.ba – Govor glasnogovornika Brigada Izzuddin el-Kassam, vojnog krila Hamasa, Ebu Ubejda, održan u petak 18. jula 2025, nije bio uobičajen ni očekivan. Njegovo obraćanje izazvalo je snažan potres u mirnoj površini islamskog ummeta, naroda koji čini četvrtinu svjetske populacije, piše za Al Jazeeru dr. Abdul Hafiz es-Serti.

Njegov govor istovremeno je ogolio dubinu patnje naroda Gaze i otkrio veličinu heroizma otpora, koji je gotovo dvije godine ostavljen sam u borbi protiv kolonijalnog Zapada, opsade i svakodnevnog bombardovanja.

Govor je, kako po tonu tako i po sadržaju, označio prekretnicu u razvoju sukoba s okupacionim snagama, naročito u svjetlu uspješnih operacija otpora koji su rezultirali ranjavanjem i pokušajem zarobljavanja okupacionih vojnika.

Autor izdvaja pet ključnih poruka Ebu Ubejdinog govora:

Prva poruka Ebu Ubejde: Od kršenja dogovora do namjernog odugovlačenja

Od samog početka, Ebu Ubejda stavlja okupatora u tijesnac, direktno mu pripisujući punu odgovornost za propast pregovora o razmjeni zatvorenika. Okupator je, kako kaže, „prekršio sporazum i iznevjerio dogovor s otporom“, čime se produbljuje Netanyahuova unutrašnja kriza, kako među porodicama zarobljenika, tako i unutar njegovog političkog tabora koji pokazuje znake pucanja. Čak ni njegov saveznik Smotrich više ne krije prijetnje povlačenjem.

Ebu Ubejda poziva na sveobuhvatno zaustavljanje agresije nad narodom Gaze. U rukama drži kartu, nastavak borbe, čija hrabrost i snaga izazivaju ozbiljnu pomutnju među izraelskim vođama koji su lažno tvrdili da je otpor pred slomom.

Njegov govor je bio izravan i napadački: neprijatelj više nema jasno definisane ciljeve, osim nastavka ubijanja nevine djece i žena. Retorička snaga bila je odraz stvarne snage na terenu.

Ebu Ubejdina prijetnja zarobljavanjem okupacionih vojnika više nije samo mogućnost, ona se sve češće ostvaruje na bojnom polju, uključujući direktne sukobe u kojima borci razoružavaju vojnike na licu mjesta. Da su uvjeti povoljniji, otpor bi već imao nove zarobljenike u rukama.

Ciljano pritiska Netanyahuovu ranu: četiri mjeseca borbi rezultirali su „stotinama mrtvih i ranjenih vojnika, te hiljadama oboljelih od psiholoških trauma“. Što više vremena prolazi, okupaciona vojska sve dublje tone u „živi pijesak“ Gaze, izložena otpornosti koja je legitimna, moralno potkrijepljena i sve više podržana širom svijeta.

Govor je naglasio strategiju iscrpljivanja kroz kvalitetne operacije, podižući intenzitet borbe do prijetnje zarobljavanjem vojnika kao taktičkog pritiska da se agresija odmah zaustavi.

Druga poruka: Gaza – tragedija izdaje vlastitog ummeta

Ebu Ubejda nije birao riječi kada se obratio arapskom i islamskom ummetu. Njegov govor bio je direktan i oštar, proporcionalan ožiljcima koje je agresija ostavila na ranjenoj Gazi.

Rekao je:„Režimi i snage našeg ummeta samo posmatraju kako se njihova braća ubijaju, izgladnjuju, uskraćuju za vodu i lijekove.“

„Na vratu vođa, elita i učenjaka islamskog svijeta leže krv nevinih jer su ih iznevjerili svojim šutnjom.“

U stvarnosti, nema razumnog opravdanja za ovu strukturalnu nemoć koja je paralizovala jedan ogroman ummet, sa svim svojim vođama, elitama i učenjacima, da tokom 561 dan ostane nijem, pasivan i kukavički pred narodom koji se kolje pred očima svijeta.

Otpor i palestinski narod ne mogu šutjeti pred poniženjem i sramotom u koju su se utopili arapski i islamski svijet. Jer sve što se sprovodi nad Palestincima, sav taj zulum i gaženje dostojanstva, dolazi iz zanemarivanja i razgradnje svih arapskih i nacionalnih obaveza prema Palestini.

I Ebu Ubejda je bio u pravu kada je u svom govoru istaknuo da okupator ne bi počinio sve ove zločine i genocid da nije bio siguran u nekažnjivost, u tišinu, i u kupljeno saučesništvo.

Stvarna slika je takva da arapski i islamski svijet tone sve dublje, pada u moralnu i političku degradaciju koja nas stavlja na dno naroda i civilizacija.

Niko nije oslobođen odgovornosti za krv koja teče u Gazi.

Jer, kao što zna on, i znaju mnogi, ummet ima snagu da zaustavi agresiju. Ima kapacitet da stane uz ranjene: žene, starce i djecu koji padaju pod mecima i pod teretom gladi.

Palestinci, koji su pozvali u pomoć svoju braću, nisu tražili da se vojske pokrenu iako je to njihovo pravo i obaveza ummeta.

Ali gdje smo mi danas od sporazuma o zajedničkoj odbrani koji je izbrisan iz kolektivne svijesti?

Narod Gaze samo je tražio kraj opsade.

Pravo na najosnovnije što ih održava živima. Da sačuvaju snagu, da opstanu, da brane svoj dom i svoju čast.

Treća poruka: Međunarodna zajednica je pristrasna

Jasno je da je međunarodna zajednica pristrasna u korist zločinačkog entiteta, dok Sjedinjene Američke Države prednjače u obezbjeđivanju zaštite i oružja kojim se ubijaju nevini. Mnoge zapadne države otvoreno podržavaju okupatora, gazeći pri tom temelje međunarodnog humanitarnog prava i vrijednosti pravde i pravičnosti.

Posebno zabrinjava činjenica da Donald Trump nije imao nikakvu moralnu prepreku da promoviše prisilnu migraciju stanovnika Gaze, potez koji krši zakon i spada među ratne zločine.

Danas svjedočimo kolapsu liberalnog sistema koji je proizveo pohlepu, nepravdu i nasilje nad potlačenim narodima na čelu s palestinskim narodom, čija patnja traje već više od stotinu godina.

I dalje ne naziremo kraj ovom poniženju, jer svijet pod dominacijom SAD-a ostaje zarobljen u logici hegemonije koja je ozbiljno narušila ravnotežu, pravdu i stabilnost njegovih temelja.

Četvrta poruka: Narodi ummeta moraju učiniti sve što mogu

Čovjek ostane zatečen dok prati masovne proteste i skupove koji su izbili širom glavnih gradova svijeta i s dubokim poštovanjem gleda mislioce, parlamentarce i novinare iz zapadnih krugova kako iskreno i ljudski staju uz Gazu.

Jasno je da je talas solidarnosti koji je stigao sa Zapada nadmašio javne aktivnosti u arapskom i islamskom svijetu.

Iz te jasne i bolne istine proizašao je poziv Ebu Ubejde narodima: da udvostruče svoje napore, da se snažno uključe u sve oblike djelovanja kako bi se slomila opsada, otvorili prijelazi, i dopremila pomoć onima koji preživljavaju najteži oblik agresije.

Peta poruka: Izdajnici neka se pokaju prije nego bude kasno

Čak je i izdajnicima Ebu Ubejda uputio poziv u svom govoru.

Okupatorska sila već dugo koristi ratne tragedije da širi razdor i proizvodi unutrašnje podjele, a oslanjanje na doušnike u Palestini nije nova pojava to je stara praksa okupatora.

Ipak, ova poruka nije bila osuđivanje.

Ebu Ubejda nije prekorio one koji su se prodali neprijatelju nego im je otvorio vrata pokajanja i povratka u naručje domovine, dok još nije prekasno.

Otpor je odlučan u zatvaranju puteva koje okupator koristi da prodre među palestinski narod.

Nada se da će žrtve, krv prolivena u izobilju i svijest koju narod pokazuje, biti dovoljan podsticaj da se oni koji su zastranili odvoje od okupatorskog broda i priključe svome narodu u borbi za dostojanstvo i slobodu.

I na kraju, govor Ebu Ubejda nije bio običan govor već je, svojom pažljivo odabranom jezičkom formom i terminologijom, izazvao snažan potres u savjesti našeg ummeta i među slobodnjacima svijeta.

Hoće li taj govor izazvati odjek među arapskim i islamskim centrima odlučivanja?

Hoćemo li uskoro svjedočiti odlukama koje će donijeti pravdu Gazi i njenom postojanom narodu?

IslamBosna.ba