Tragedija u Gazi: Porodica izbjegla smrt, pa izgorjela u skloništu
IslamBosna.ba – U hladnoj mrtvačnici bolničkog kompleksa eš-Šifa, nepomično leže tijela Duhe Abdu (28) i njeno troje djece: dvogodišnjeg Adema, šestogodišnjeg Halida i sedmogodišnje Šam, pored još devet članova porodice.
Njihove živote su ugasile tri okupacione samoubilačke bespilotne letjelice, koje su u dva sata ujutro u četvrtak pretvorile sklonište, u koje je Duha izbjegla prije mjesec dana bježeći od smrti u naselju et-Tuffah na istoku Gaze, u paklenu vatru. Tjela njene djece toliko su izgorjela da su prepoznata samo po imenima.
U posljednjem zagrljaju nalik oproštaju, Duha je čvrsto prigrlila svoju djecu, kao da je odlučila da ode zajedno s njima. Suprug Muhammed Hudžajla ubijen je na početku rata, a ona je nastavila sama nositi teret izbjeglištva, tražeći sigurno utočište koje nije postojalo, prelazila je s djecom iz jednog centra za raseljene u drugi.
U mrtvačnici, jedan rođak nosi tijelo male Lin, koja još nije napunila dvije godine, zamotanu u komad tkanine i položenu na tijelo njenog oca Sakra Hudžajle, prizor koji para srce.
“Nismo se halalili”
U ranim jutarnjim satima, rodbina ubijenih okupila se ispred mrtvačnice, šokirana i nijema. Nisu mogli ni pogledati njihova lica, niti im dati oproštajni poljubac, tijela su bila ugljenisana od eksplozija. Preostali su samo bijeli pokrovi, suze i krikovi.
Amidža ubijene Duhe, Osman Abdu, u očaju viče: “Šalju samoubilačke letjelice da ubiju majku s djecom! Po kojem zakonu? Kojim savješću? Spalili su ih žive. Molimo milost za narod Gaze.”
Duhina majka sjedi uz njeno tijelo, još ne vjerujući šta vidi. Samo dan ranije je posjetila kćerku i unuke. Sada se od njih oprašta zauvijek. Prije nekoliko mjeseci izgubila je sina Mus’aba, a onda i kćerku i sve unuke, odjednom.
“Ako ćemo postati šehidi, neka bude zajedno”
Abdurrahman, Duhin brat, kroz suze priča: “Moja sestra je mnogo brinula o djeci. Govorila je: ako ćemo postati šehidi, hajde svi zajedno, da niko ne pati za drugima.”
Dodaje da ih je u zoru nazvao rođak njenog muža, govoreći šta se dogodilo. Kad su stigli, dočekala ih je užasna scena, svi su izgorjeli.
Dok gleda u pokrove s ostacima svojih najmilijih, Abdurrahman kaže: “Bili su prelijepi. Šam je sanjala da postane doktorica. Majka ih je sama podučavala, nije ih slala u obrazovne centre, bojala se napada. Samo je tražila sigurnost. Nije je našla.”
Planirao je da je posjeti baš na dan kada je ubijena, kako bi učio za maturski ispit. Posljednji put su razgovarali dan ranije. “Bila je bliska svima. Poslije smrti muža, živjela je s nama. Njeno odsustvo je praznina koju ništa ne može ispuniti.”
Smrt bez sigurnosti, ni u snu
Abdurrahman se prisjeća dana kada je Muhammed, Duhin muž, ubijen. Porodica je tri dana krila istinu od nje, bojeći se njenog psihičkog sloma. Kad je saznala, u šoku je provela više od dva mjeseca. Muhammed je stradao pokušavajući kupiti lijek za sina, nakon što je prethodno pomagao ocu da natoči vodu. U tom trenutku, zgrada je pogođena, ubijen je s majkom i sestrama.
Nova runda izraelskog bombardovanja izbrisala je i njegovu suprugu i djecu. Preživio je samo jedan član porodice.
U drugom dijelu skloništa, tihi jecaji. Cijela porodica je spavala u školskom centru za raseljene Mustafa Hafiz. Prije zore, tri drona bez ikakvog upozorenja razorila su prostor. Jedna rodica briše suze i kaže:
“Duha se bojala za djecu u četvrti et-Tuffah, pa je otišla kod rodbine muža, u školu. Ni tamo nisu bili sigurni. Koji je grijeh te djece? Šta su doživjeli od života da budu ubijeni ovako brutalno?”
Duha, poznata kao Umm Halid, pet puta je raseljavana u posljednjih nekoliko sedmica, u potrazi za sigurnošću. Samo je htjela zaštititi djecu, sačuvati uspomene na supruga.
Na kraju, njena tetka kaže s tugom: “Njena djeca su bila prelijepa, pametna, nježna. A pogledaj kako su završili… Gdje je pravo na djetinjstvo u Gazi?”
IslamBosna.ba
