Šta želi Hikmet el-Hidžri od sirijske vlade?

Hidzri

IslamBosna.ba – Hikmet el-Hidžri postao je istaknuto ime u Suvejdi u posljednjih nekoliko godina. Godine 2021. podržao je lokalni protestni pokret protiv Assadovog režima, nakon dugogodišnje podrške režimu i šutnje o njegovim postupcima, piše Firas Fahham za Al Jazeeru.

Nakon pada Assada krajem 2024, el-Hidžri je zauzeo centralno mjesto u južnoj provinciji predvodeći struju koja se protivi novoj sirijskoj administraciji. To se ogledalo kroz Vojno vijeće provincije Suvejda i njegove stalne zahtjeve za oblikom samouprave i međunarodnu zaštitu.

U julu ove godine, situacija u Suvejdi eskalirala je nakon međusobnih sukoba i uzimanja talaca između naoružanih grupa Druza i beduina. Vlada je intervenirala, a suprotstavile su joj se snage Vojnog vijeća bliske el-Hidžriju, uz značajnu podršku Izraela.

To je dovelo do više talasa nasilja, napredovanja i povlačenja vladinih snaga u provinciji. Plemenske snage iz različitih dijelova zemlje stigle su u znak solidarnosti s beduinima nakon široko dokumentovanih kršenja prava i prisilnih raseljavanja od strane el-Hidžrijevih pristalica. On i dalje javno odbija prihvatiti vlast sirijske države nad provincijom, uprkos regionalnim i međunarodnim pokušajima posredovanja.

Nestalne pozicije

El-Hidžri, jedan od vjerskih autoriteta i duhovni vođa Druza u provinciji Suvejda, prošao je kroz niz promjena u stavovima tokom svoje karijere. Do 2021. održavao je pozitivne odnose s Assadovim režimom, često se pojavljivao u televizijskim emisijama gdje je hvalio Bešara el-Assada i čestitao mu na uspjehu na predsjedničkim izborima.

Godine 2015. pozvao je režim da naoruža drušku zajednicu. U 2017. primio je delegaciju pokreta en-Nudžaba, koji je dio iračkog Hašd eš-Šaabi, u vrijeme kada su te frakcije zajedno s Assadovim snagama napadale Idlib i Haleb.

Godine 2018. pozvao je Druze da se priključe obaveznoj vojnoj službi u Assadovoj vojsci nakon sukoba između druških frakcija i Islamske države, te je posredovao kod režima za povratak nekih državnih službenika na posao.

Prema studiji Centra Jusoor iz 2020. o utjecajnim akterima u Suvejdi, el-Hidžrijev pomoćnik, poznat kao Ebu Fehr, nadgledao je formiranje vojne frakcije u koordinaciji s pukovnikom obavještajne službe režima, Vefikom Nasrom.

Vjersko liderstvo i njihov uticaj na stavove el-Hidžrija

El-Hidžri predvodi duhovnu instituciju druške zajednice u Siriji, funkciju koju je naslijedio unutar porodice. Taj položaj preuzeo je od svog brata Ahmeda, koji je poginuo početkom 2012. u saobraćajnoj nesreći za koju su se pojavile optužbe da ju je režim Assada namjerno izazvao, s obzirom na Ahmedove stavove koji su bili bliski narodnoj pobuni protiv režima.

El-Hidžri također upravlja ustanovom Daret Kanavat, jednom od dvije ključne vjerske institucije Druza u Suvejdi, uz Dar Ajn ez-Zaman kojom rukovodi šejh Jusuf Džerbua.

Tokom godina revolucije, druški vjerski autoriteti nisu imale jedinstven stav. El-Hidžri je uglavnom podržavao Assadov režim, dok su Džerbua i treći šejh Hamud Hanavi, zadržavali neutralniji pristup. Međutim, el-Hidžri je 2021. promijenio kurs i javno počeo kritikovati režim. Suprotno tome, Džerbua je ostao dosljedan podršci režimu, pozivajući na obnovu državne vlasti nad provincijom Suvejda i na raspuštanje frakcija povezanih s inostranstvom.

Nakon pada Assadovog režima, šejh Džerbua i Hanavi pokazali su podršku novoj sirijskoj vladi, odbacujući bilo kakvo oslanjanje na stranu pomoć. Nasuprot njima, el-Hidžri otvoreno se usprotivio novoj sirijskoj vlasti, pozivajući na decentralizaciju i zahtijevajući međunarodnu zaštitu.

El-Hidžri je također održavao veze s Mufakom Tarifom, predsjednikom druške vjerske institucije u okupiranoj palestinskoj teritoriji, koji ima bliske odnose s izraelskom vojskom. Nedavno je el-Hidžri jasno zatražio podršku vlade Benjamina Netanjahua, u kontekstu sukoba koji su izbili u Suvejdi tokom jula ove godine.

Prema izvještajima libanskih novina, Hidžrijev preokret protiv Assadovog režima 2021. godine bio je potaknut time što je režim dao određene privilegije Džerbui, nauštrb Hidžrija. To se desilo nakon posredovanja šejha Nasruddina el-Gariba, koji je blizak libanskom druzskom lideru Talalu Arslanu. Kao rezultat, Džerbua je postao odgovoran za odobravanje posjeta druških vjerskih autoriteta koji nisu iz Sirije, u provinciji Suvejda.

Izvještaji također navode da je el-Hidžri bio ponižen tokom telefonskog razgovora s oficirom sirijske obavještajne službe Luajem el-Alijem, što je dodatno pojačalo njegovu ljutnju i potaknulo ga da podrži lokalne proteste u Suvejdi 2021. godine, izazvane pogoršanjem ekonomskih uvjeta.

Hidžrijeva eskalacija i oslanjanje na vanjsku podršku

Stav el-Hidžrija prema novoj sirijskoj administraciji postepeno je eskalirao s svakim njenim političkim korakom. Eskalacija je započela kada je predsjedništvo Sirije ugostilo druške vođe poput Lejsa el-Balu’usa, odgovornog za gostinjsku kuću Šejhova dostojanstva, i Sulejmana Abd el-Bakija, lidera okupljanja Džebal el-Arab.

El-Hidžri je odbacio zaključke Konferencije o nacionalnom dijalogu koju je nova administracija organizovala u februaru ove godine. Administracija se odlučila za lične pozive, izbjegavajući političke blokove, stranke i vjerske autoritete, pozvavši samo 20 akademskih i društvenih ličnosti iz Suvejde, bez poziva upućenog šejhovima el-Akl.

Također se usprotivio ustavnom proglasu koji je kasnije objavljen, a u kojem se islamski fikh navodi kao jedno od glavnih izvora zakonodavstva. El-Hidžri je to nazvao “utemeljivanjem jednobojnosti”, te je ponovio svoje zahtjeve za sekularnom i demokratskom državom.

Paralelno s javnim izražavanjem protivljenja el-Hidžrija novoj sirijskoj administraciji, do izražaja su došle i njegove veze s druškim vjerskim autoritetima u Izraelu. Izvještaj francuske novinske agencije potvrdio je da je posjeta 60 druških vjerskih lidera okupiranim palestinskim teritorijama u martu ove godine organizovana u koordinaciji između el-Hidžrija i Tarifa.

Sirijski list Al-Jumhuriya objavio je da je Haldun el-Hidžri, politički predstavnik šejha Hikmeta, u februaru 2025. održao sastanak s američkim zvaničnicima, tokom kojeg im je predstavio plan za oružanu pobunu protiv vlade predsjednika Ahmeda eš-Šer’e, u saradnji s Sirijskim demokratskim snagama (SDF) i ostacima bivšeg režima.

Tokom nedavnih sukoba, el-Hidžri je pozvao na otvaranje puta između Suvejde i područja pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (SDF), uz zahtjeve za pomoć od strane okupacionog premijera Benjamina Netanjahua i američke vlade.

Istovremeno, grupe koje mu pružaju podršku počele su s raseljavanjem beduinske populacije iz provincije, a ovaj proces je dobio zvaničan oblik kroz primjenu sporazuma o prekidu vatre, postignutog pod američkim pokroviteljstvom. Sporazum je uključivao otvaranje humanitarnih koridora ka provinciji Deraa radi izlaska beduina, kao i razmjenu talaca i zatvorenika.

Najvažniji javno izneseni zahtjevi el-Hidžrija

  • Odbacivanje tzv. „jednobojne vlade“, pri čemu trenutnu sirijsku administraciju opisuje kao terorističku. Ovaj stav je usvojio nakon objave ustavnog dokumenta početkom 2025. godine, u kojem se islamski fikh navodi kao jedan od glavnih izvora zakonodavstva.
  • Odbijanje prisustva sigurnosnih i vojnih snaga u provinciji Suvejda, uz insistiranje na povratku bivših bezbjednosnih službenika iz perioda režima Bešara el-Assada na njihove prethodne funkcije.
  • Zanimljivo je da je el-Hidžri odbijao da lokalne ličnosti, poput Lejsa el-Balusa ili Sulejmana Abdulbakija, preuzmu zadatak održavanja sigurnosti u saradnji s vladom.
  • Zalaganje za sekularnu, demokratsku i decentralizovanu državu u kojoj bi Suvejda imala autonomnu upravu.
  • Pokretanje novog Nacionalnog dijaloga. Pripremna runda već je održana u Suvejdi u februaru ove godine, ali napori nisu privedeni kraju.
  • Izrada novog ustavnog dokumenta uz poziv za međunarodni nadzor nad političkom tranzicijom u Siriji.
  • Otvaranje prelaza ka Jordanu i cestovne veze sa područjima pod kontrolom SDF-a. Ovaj zahtjev izazvao je brojne sumnje u sirijskom društvu jer se poklapa sa navodima o izraelskom planu “Davidovog koridora”, kojim bi Izrael ostvario pristup teritorijama pod kontrolom SDF-a preko juga i sirijske pustinje.

IslamBosna.ba