Sohbet petkom – 25. juli 2025.

Gospodaru, pokloni nam mudrost i udruži nas sa dobrim i čestitim robovima Tvojim!

Uzvišeni Allah kaže: “U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene, koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio!’” (Ali Imran, 190-191)

Uzvišeni Allah je stvorio svijet pun znakova. Niti jedno stvorenje nije stvoreno besmisleno. I svako od njih u sebi nosi poruku – za onoga ko razmišlja.
Danas ćemo govoriti o tri stvorenja – pčeli, mravu i muhi – i pokušati u njima prepoznati tri vrste ljudi i njihove osobine.
Imamo ljudi sličnih muhi – stalno zuje oko drugih, smetaju, a ne donose ništa korisno. Ali ima i ljudi kao pčele – gdje god dođu, ostave trag dobra. Ima i onih tihih kao mravi – ne vidiš ih, ali bez njih sistem ne bi opstao.

Za PČELU možemo reći da simbolizira osobu vjernika, jer ona koristi i sebi i drugima, kako kaže Uzvišeni Allah: “I objavio je Gospodar tvoj pčeli: ‘Pravi sebi kuće u brdima i na drveću i u onome što ljudi prave. Zatim jedi od svakog ploda i idi putevima Gospodara svoga ponizno.’ Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja, u kojem je lijek za ljude.” (En-Nahl, 68-69)
Iz ovog ajeta vidimo da je PČELA opisana sljedećim svojstvima:
Ø Radi marljivo, ali nikada samo za sebe.
Ø Hrani se čistom hranom
Ø Iz nje izlazi med – nešto slatko i korisno.
Ø Ne napada osim kad je ugrožena.
Ø Živi u redu, organizaciji, i sve ima svrhu i mjeru.
U jednoj predaji se navodi: “Primjer vjernika je kao pčela. Jede ono što je čisto, daje ono što je čisto. Kada sleti na nešto, ne ošteti ga.”
Tako i pravi vjernik, ne koristi samo sebi, nego i drugima. Njegova riječ je ko med, govori lijepo i donose mir, on ne vrijeđa, ali zna se braniti kad je napadnut. To su ljudi koji, gdje god da dođu, ostave trag dobra.
Džalaluddin Rumi, kadesellahu sirrehu, je rekao: “Budi poput pčele – uzimaj samo ono što je čisto, i ostavljaj samo ono što je slatko.”
A Šems Tabrizi, kadesellahu sirrehu, je rekao: “Postoje ljudi koji su kao pčele – njihov pogled, njihova riječ i njihova prisutnost ostavljaju slast u srcima drugih.”

Za MRAVA možemo reći da simbolizira osobu muslimana koji se trudi i čuva svoju zajednicu.
Uzvišeni Allah kaže: “I kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: ‘O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!’” (En-Neml, 18)
Mravi rade u potpunoj organizaciji i sistemu. Sve što rade – rade za svoju zajednicu, svoj narod, svoje skladište. Imaju vođu, slušaju ga bez pogovora. Ne čekaju pomoć – već trude se, sakupljaju i štede.
Tako i pravi muslimani čuvaju red, porodicu i zajednicu. Ne daju puno drugima kao pčela, ali unutar svog naroda – pouzdani su. Rade tiho, ali organizovano. Vode računa jedni o drugima.
Šejh Abdul-Kadir Gejlani, kadesellahu sirehu, je rekao: “Pravi musliman ne traži priznanje. On je kao mrav – gradi ispod zemlje, ne da bi ga vidjeli, već da bi opstao red.”
Nisu svi vjernici odmah pčele. Neki su još u fazi mrava – čuvaju svoje, boje se da ne budu povrijeđeni, rade u tišini i iz sjenke. Ali cilj vjernika jeste da izađe iz mravinjaka i postane pčela: da njegovo postojanje daje lijek, med i miris drugima.
Ibn Ata’illah Iskenderi, kadesellahu sirrehu, je rekao: “Tvoja vrijednost nije u onome što ljudi vide – već u onome što Allah zna.”

MUHA simbolizira osobu munafika, stalno smeta bez razloga, dolazi da bi unijela nemir, i ništa ne doprinosi.
Tako i munafici, stalno zuje, uvijek imaju komentar, ali nikad rješenje. Ne izgrađuju – ali često ruše raspoloženje, vjeru i povjerenje i unose zbrku gdje god se pojave. I nikad ih se potpuno ne riješiš.
Rabija El-Adevija, kadesellahu sirreha, je rekla: “Nisam se bojala muhe, nego onoga u meni što je privlači.”
Muha, također, simbolizira duhovni nemir, unutrašnju smetnju, šejtanska došaptavanja, loše misli, i ego koji stalno traži pažnju.
Rabija El-Adevija nas podučava, da nije problem u muhi – već u onome što je poziva, odnosno, problem nije izvan nas – nego unutra.
Umjesto da krivimo vanjske uzroke za naše nemire, pitamo li se:
Ø Šta u meni privlači loše misli?
Ø Šta u meni izaziva ljubomoru, ogovaranje, nestrpljenje?
Ø Zašto mi smeta tuđa sreća? Zašto sam osjetljiv na kritiku?

Baš kao što muha ne dolazi na ono što je čisto, već na otpad, tako i šejtanske smetnje ne dolaze tamo gdje je zikr i pokornost, već gdje je praznina i slabost.

Gospodaru naš, učini nas poput pčela: da budemo čisti u onome što uzimamo i korisni u onome što dajemo. Ne daj da budemo štetočine, ni sebični. Učini nas organiziranim kao mravi, ali plemenitim kao pčele.