Pokušaji el-Kassama da zarobe vojnike zbunjuju okupacionu vojsku i produbljuju njen politički ćorsokak
IslamBosna.ba – Sve češći pokušaji zarobljavanja okupacionih vojnika koje provodi Brigada Izzudin el-Kassam, vojno krilo Hamasa, izazivaju ozbiljnu zabrinutost u redovima izraelske vojske i dodatno pogoršavaju političku dilemu izraelskog rukovodstva, ocjenjuju analitičari za mrežu Quds.
Tokom protekle sedmice, okupaciona vojska priznala je da su jedinice el-Kassama pokušale izvesti dvije operacije zarobljavanja, jednu u Bejt Hanunu na sjeveru i drugu u Abasan el-Kebiri kod Han Junisa na jugu Gaze.
Od 4. jula, Izrael je priznao smrt devet svojih vojnika u operacijama otpora, ne računajući veći broj ranjenih u snajperskim napadima, protutenkovskim dejstvima i miniranim objektima.
Brigade el-Kassam su objavile snimke iz zasjeda iz blizine u kojima su likvidirani izraelski vojnici, kao i pokušaj zarobljavanja vojnika u Abasan el-Kebiri.
„Taktičko iscrpljivanje prelazi u operativne planove“
Vojni analitičar Rami Ebu Zubejde ocjenjuje da el-Kassam u posljednjim operacijama pokazuje eskalaciju koja nadilazi iscrpljivanje:
“Ono što je Ebu Ubejda, glasnogovornik el-Kassama, najavio o mogućim zarobljavanjima, više nije retorika. Operacija u Abasan el-Kebiri to potvrđuje na terenu.”
Prema njegovim riječima, el-Kassam je izveo složenu zasjedu i direktan okršaj s ciljem zarobljavanja, ali su okolnosti spriječile uspjeh, nakon čega su ubili vojnika i zaplijenili oružje, gađajući tenkove i inženjerijska vozila projektilima “Jasin 105”.
Ebu Zubejde je istakao da ova operacija nosi važna vojna značenja, među kojima je najistaknutije to da su Brigade el-Kassam donijele jasnu operativnu odluku da pređu iz faze iscrpljivanja i nanošenja gubitaka u fazu mogućeg otvaranja novog dosjea o zarobljenicima, što bi moglo nametnuti nove političke i sigurnosne formule okupatoru.
Dodao je da stil bliskog sukoba, licem u lice, pokazuje prelazak el-Kassama iz defanzivne u mobilnu taktičku ofanzivu, s pažljivo odabranim vremenom i lokacijom, što remeti proračune izraelske vojske i čini njihova kretanja na terenu izuzetno rizičnim.
Također je ukazao da ciljano gađanje tenkova i bagera pokazuje svijest otpora o važnosti ometanja sposobnosti okupacionog vojnog prodiranja i inženjerije, te stvaranja složenog borbenog ambijenta koji ostvaruje više ciljeva, a među najvažnijima su iscrpljivanje napadačkih snaga, ometanje operacija evakuacije i otvaranje moguće prilike za zarobljavanje, ako to terenske okolnosti dozvole.
Ebu Zubejde je dodao: „Operacija u Abasanu šalje jasnu poruku da vrijeme više nije na strani okupatora. Svaki dan odlaganja u pregovorima, ili odugovlačenja s dosjeom primirja i razmjene zarobljenika, otporu daje dodatnu priliku da unaprijedi svoje terenske kapacitete i podigne nivo operacija.”
Ebu Zubejde je dodao: „Najavu el-Kassama o pokušaju zarobljavanja koji nije bio uspješan ne treba se shvatiti kao znak slabosti, već kao suptilno upozorenje da takvi pokušaji mogu uspjeti u narednim prilikama, uprkos svim okupacionim sigurnosnim i vojnim mjerama.”
Također je istakao da ova operacija vrši dodatni psihološki pritisak na izraelsko političko i vojno rukovodstvo, koje je svjesno da bi zarobljavanje bilo kojeg novog vojnika od strane otpora predstavljalo snažan pritisak. Neuspjeh u sprječavanju ovakvih akcija narušava izraelski imidž pred domaćom i međunarodnom javnošću.
“Ova dešavanja potvrđuju da se otpor sada kreće s većim samopouzdanjem na terenu i spreman je da svaki sukob pretvori u stratešku priliku, bilo kroz direktno nanošenje gubitaka, bilo kroz otvaranje dosjea o zarobljenicima koji bi mogao nametnuti okupacionoj strani ozbiljne političke i sigurnosne troškove”, kazao je analitičar.
Na kraju razgovora, Ebu Zubejde je dodao: “Brigade el-Kassam su ušle u fazu kontrolisane eskalacije, u kojoj ne ostaju samo na iscrpljivanju, već rade na akumulaciji novih instrumenata moći na terenu. Ako zastoj u pregovorima potraje, mogućnost da okupacioni vojnici budu zarobljeni ostaje otvorena, što bi moglo iz temelja promijeniti ravnotežu sukoba u regionu.”
Efekti na unutrašnju politiku i društvo
Sulejman Bešarat, stručnjak za izraelska pitanja, smatra da operacije poput one u Han Junisu akumuliraju unutrašnji pritisak: „Tačno je da se izraelsko društvo promijenilo nakon 7. oktobra, te počelo da shvata prirodu sukoba i da plaća visoku cijenu, koju, do određene mjere, prihvata s obzirom na to da borbu doživljava kao egzistencijalnu. Ipak, današnja dilema leži u tome da sukob više nije vremenski ograničen. Govorimo o ratu koji je ušao u svoj dvadeset i prvi mjesec, što izraelskom okupacionom rukovodstvu otežava nastavak plasiranja narativa o odlučnosti i pobjedi pred vlastitom javnošću, posebno s obzirom na to da Izrael do sada nije uspio ostvariti tu pobjedu u Gazi, suočen s otporom frakcija koje nemaju vojnu infrastrukturu klasičnih armija.”
Bešarat je pojasnio da ova praznina stvara nesposobnost okupacionog političkog i vojnog rukovodstva da izgradi uvjerljiv narativ pred javnošću, ukazujući da posljednje operacije, poput one u Abasanu, dodatno pogoršavaju taj nedostatak jer narušavaju sliku „kontrole i odvraćanja” koju Izrael nastoji promovirati.
Nastavio je: „U proteklim danima primjećujemo da se nove društvene grupe u izraelskom društvu priključuju glasovima koji pozivaju na okončanje rata. Više se ne radi samo o porodicama izraelskih zarobljenika, sada se uključuju i porodice vojnika koji su trenutno angažirani u Pojasu Gaze, što predstavlja vrlo značajan razvoj. Sve je prisutnije uvjerenje da se visoke cijene ovog sukoba mogle izbjeći da se ranije krenulo ka političkom sporazumu. Taj stav zagovaraju i uticajne izraelske ličnosti sa bogatim političkim i vojnim iskustvom, dok s druge strane stav premijera Benjamina Netanyahua ostaje tvrd i nepopustljiv.”
Bešarat je ukazao da ova realnost predstavlja stvarni izazov ne samo za premijera Netanyahua ili izraelsko društvo unutar same države, već i za odnos izraelske okupacije s Sjedinjenim Američkim Državama.
Dodao je:„Postalo je jasno da posljednje operacije otpora zbunjuju Izrael i otkrivaju njegovu nesposobnost da postigne odlučujuću pobjedu u okviru zajedničke američko-izraelske vizije, što slabi sposobnost Washingtona da predstavi ideju da Izrael može nametnuti svoju buduću viziju Palestincima, posebno u Gazi.”
Bešarat smatra da eskalacija gubitaka i vojnih operacija tjera Sjedinjene Američke Države, bilo da se radi o administraciji Donalda Trumpa ili bilo kojoj drugoj administraciji, da insistiraju na postizanju sporazuma o prekidu vatre, čak i ako je privremen, s ciljem da se smanji obim gubitaka izraelske okupacione vojske i ublaže političke i sigurnosne posljedice.
Na kraju je rekao: „Svi ovi faktori, zajedno s kapacitetom otpora i njegovom odlučnošću u pogledu zahtjeva tokom pregovora, oblikuju novu terensku i političku stvarnost, drugačiju od one koju je Netanyahu uvijek pokušavao predstaviti kao onu u kojoj on diktira uvjete i pravce. Danas se čini da je Netanyahu prisiljen implicitno priznati da se realnost promijenila zahvaljujući operacijama koje sprovodi otpor, operacijama koje su dokazale da više nisu samo taktičke akcije iscrpljivanja, već strateško sredstvo sposobno da mijenja odnose snaga.”
IslamBosna.ba
