Pogled unazad – izraelsko oružje u službi diktatura i masovnih ubistava – slučaj Gvatemala

snabdijevanje oružjem – prisluškivanje – genocid – Gvatemala

(isječak iz knjige Palestinski laboratorij – „The Palestine laboratory“)

Već početkom 1980-ih, izraelski ministar ekonomije Yaakov Meridor otvoreno je govorio o ambicijama Izraela da igra ključnu ulogu u Centralnoj Americi kao posrednik za interese SAD-a – upravo tamo gdje američka vlada, iz političkih ili pravnih razloga, nije mogla ili nije željela direktno prodavati oružje.

Godine 1983, New York Post izvijestio je da je potpisan sporazum između Mossada i CIA-e o zajedničkim operacijama u Libanu, Afganistanu, Centralnoj Americi i Africi, s ključnim ciljem suprotstavljanja sovjetskom utjecaju. Kao nagradu, Izrael je dobio znatno više informacija iz ogromnog američkog nadzornog aparata o kretanjima trupa na Bliskom istoku.

Ova realpolitika bila je najvidljivija u Gvatemali 1970-ih i 1980-ih, kada su Izrael i SAD pružali vojno, diplomatsko i ideološko pokriće za genocidni režim. CIA je podržala državni udar u Gvatemali 1954. godine, nakon čega je zemlja ušla u decenije nasilja i desničarskih režima. „Pacifikacija“ sela bila je ključni cilj tih godina, zajedno s izgradnjom tzv. „modelnih sela“ u kojima su autohtoni narodi bili prisiljeni živjeti. Tokom građanskog rata između 1960. i 1996. godine, ubijeno je oko 200.000 ljudi.

Jedan od najučinkovitijih načina na koji je Izrael pomagao gvatemalskom režimu bilo je instaliranje kompjuterskog centra za prisluškivanje od strane privatne izraelske firme Tadiran Israel Electronics Industries. Centar je postao operativan krajem 1979. ili početkom 1980. godine i sadržavao je podatke o najmanje 80 posto stanovništva. Izraelski mediji izvijestili su da je cilj bio „praćenje gerilskih pokreta u glavnom gradu“, a postojale su tvrdnje da je objekat bio povezan s Južnom komandom američke vojske u Fort Gulicku, u zoni Panamskog kanala. To je bila vrlo sofisticirana tehnologija za to doba – mogla je detektovati promjene u potrošnji struje ili vode u privatnim domovima, pa čak i otkriti protuvladine aktivnosti, npr. ako je štamparija bila u upotrebi. Tadiran je 2008. godine spojen s najvećom izraelskom odbrambenom firmom, Elbit Systems.

Izraelski savez s gvatemalskom tiranijom učvršćen je dolaskom predsjednika Efraina Ríosa Montta, koji je vladao između 1982. i 1983. i sprovodio masovno nasilje nad autohtonim majanskim stanovništvom, ubivši do 75.000 ljudi. Umiješanost Izraela nije bila tajna. Izraelski mediji izvijestili su da su izraelski vojni savjetnici pomogli u puču koji je Ríos Montt izveo 23. marta 1982. godine. Sam Montt rekao je za novinara ABC-ja da je puč bio veliki uspjeh jer su „mnogi naši vojnici obučeni od strane Izraelaca“. Deklasifikovani dokumenti pokazuju da se Izrael nadao kako bi snažna podrška Monttu mogla poslužiti za jačanje podrške izraelskoj okupaciji Zapadne obale i potaknuti premještanje gvatemalske ambasade u Jerusalem. Montt je 2013. godine proglašen krivim za genocid na sudu u Gvatemali – prvi put da je bivši šef države osuđen za takve zločine u vlastitoj zemlji – i osuđen je na 80 godina zatvora. Nakon godina pravnih postupaka, ponovljeno suđenje bilo je u toku 2018. kada je Montt preminuo u 91. godini života. Izrael i Gvatemalu povezivala je zajednička ideološka osnova u borbi protiv pobune. Za jevrejsku državu, to su bile godine borbe protiv palestinskog otpora okupaciji, dok je Ríos Montt vodio rat protiv Majanskih Indijanaca. Izrael je bio spreman pružiti savjete, vojnu opremu i obuku. CBS Evening News s Danom Ratherom izvijestio je 1983. da je izraelska prisutnost u Gvatemali „isprobana i testirana na Zapadnoj obali i u Gazi, s ciljem jednostavnog uništenja gerilaca.“

Dodatni izvori:

IslamBosna.ba