Od taktičke evakuacije do demografske eliminacije

Gaza protjerivanje

IslamBosna.ba – Iako naredbe o prisilnoj evakuaciji i vojne mape izraelske vojske nikada nisu prestale tokom mjeseci rata, stanovnici Pojasa Gaze su s vremenom razvili specifičnu vještinu tumačenja tih poruka. Naučili su razlikovati između evakuacija koje prethode ograničenim zračnim napadima i onih koje najavljuju opsežne kopnene operacije, gdje razaranje dolazi istovremeno iz zraka, sa zemlje i iz artiljerije.

Naredbe o evakuaciji su postale sredstvo ratne strategije, ne samo u smislu borbe, već kao oružje za destabilizaciju svakodnevnog života, rušenje društvenih veza i pretvaranje svakodnevnice u stalno raseljavanje i patnju. Hiljade porodica prisiljene su da napuste domove bez garancije povratka, bez osnovnih sredstava za preživljavanje.

No, opasnije od svega jeste to što ove politike nisu više taktičke, već strateške. One su osmišljene da dovedu do dugoročnog i sistematskog uklanjanja Palestinaca iz njihovih izvorišnih područja, kroz ponavljane talase raseljavanja i neprekidno stanje nesigurnosti.

“Geto Refah”: Centralna tačka masovnog raseljavanja

Od početka izraelske operacije Gideonova kočija, izraelska okupaciona vojska sprovodi ono što se naziva planom “Male Gaze” koji je osmislio načelnik Generalštaba general Eyal Zamir.

Prema izvještaju izraelskog kanala Kan 11, plan se temelji na evakuaciji stanovnika sjevernog i centralnog dijela Pojasa Gaze, po uzoru na ono što se već dogodilo u Refahu. Plan uključuje široku terensku operaciju, nakon koje slijedi dugoročno vojno prisustvo u određenim zonama Gaze, što predstavlja strateški pomak od politike “udari i bježi” ka modelu trajne okupacije.

Također se planira uspostava takozvanih “humanitarnih zona” na jugu Gaze, posebno između koridora Muradž i Filadelfija, gdje se pomoć distribuira putem privatnih kompanija ili međunarodnih organizacija. Postaje sve jasnije da okupacijska vlada pokušava reproducirati model “somalizacije” unutar Gaze, pretvarajući centre za distribuciju pomoći, naročito one koje finansiraju Sjedinjene Američke Države, u sigurnosne zamke koje mame izgladnjele civile na otvorene prostore, gdje ih potom gađaju vatrom, u krvavim scenama koje se ponavljaju.

S druge strane, politički izvori bliski kabinetu Benjamina Netanyahua navode da trenutni vojni plan uključuje faktičku okupaciju Gaze, koju vlada smatra najefikasnijim putem ka “završetku bitke” i povratku izraelskih zarobljenika.

Netanyahu je, prema tim izvorima, tokom sigurnosnih sastanaka jasno izrazio uvjerenje da rješenje leži u prelasku s ograničenih zračnih napada na kopnenu invaziju i trajno prisustvo na terenu, što se poklapa s njegovom vizijom aktiviranja tzv. Trumpovog plana, koji predviđa prisilno iseljavanje Palestinaca iz Gaze pod nazivom “dobrovoljni izlazak”, uz informacije o naprednim kontaktima s inostranim državama u tom pravcu.

Nakon završetka prve faze “Male Gaze”, kojom su stanovnici sektora koncentrisani u tri naseljena džepa, zapadno od grada Gaze, u kampovima u centralnom dijelu i u području Mevasi zapadno od Han Junisa, pažnja se sada usmjerava ka narednoj fazi agresije.

Prema izvještajima okupacione vojske, čije detalje prenose hebrejski mediji, okupacione snage trenutno imaju potpunu ili vatrenu kontrolu nad oko 70% teritorije Pojasa Gaze, dok je najveći dio stanovništva sabijen u manje od 30% preostale površine.

U tom kontekstu, curenja informacija o sadržaju operacije Gideonova kočija ukazuju na jasnu namjeru donosilaca odluka u Tel Avivu da grad Refah pretvore u konačnu zonu koncentracije raseljenih, prisiljavajući ih da ostanu u uskom pojasu između koridora Filadelfija i Muradž, području koje je trenutno poprište intenzivne vojne operacije s ciljem eliminacije svakog oblika otpora i pripreme terena za potpunu kontrolu i nadzor.

Suštinski cilj plana jeste uspostava tampon-zona pod direktnim izraelskim nadzorom, kroz koje bi se regulisala distribucija humanitarne pomoći, a zatim, putem vojnog pritiska, izgladnjivanja ili potpunog urušavanja uvjeta za život, stanovništvo postepeno guralo ka “izlazu” iz Gaze.

Ono što se dešava predstavlja jasan nastavak onoga što je okupacija ranije pokušala sprovesti pod nazivom “humanitarna ostrva”, kao i planova generala usmjerenih na razbijanje otporne društvene strukture na sjeveru Gaze putem etničkog čišćenja i izgladnjivanja, sve do stvaranja nove demografske arhitekture u kojoj se Palestinci tiho i u strahu uklanjaju sa svoje zemlje, bez buke međunarodnih rezolucija.

Naredbe o prisilnoj evakuaciji: povratak u Mevasi

Paralelno s rastućim strahovima od masovnog raseljavanja, okupaciona vojna agresija ponovo je u punom zamahu u Gazi, uz značajno pojačano bombardovanje, posebno u istočnim i sjevernim dijelovima grada Gaze i širom sjevera Pojasa.

Zračni napadi prate sistematska rušenja kuća u zonama kopnene invazije, dok broj žrtava naglo raste, uz ponovljene masakre nad porodicama u njihovim domovima i kampovima za raseljene.

Istovremeno, hebrejski mediji izvještavaju o velikim pojačanjima okupacione vojske i povratku 98. divizije i brigade Nahal na bojište u sjevernom dijelu Gaze, nakon njihovog privremenog povlačenja tokom proteklih sedmica uslijed eskalacije između Izraela i Irana. Prema procurjelim informacijama, ove vojne aktivnosti odvijaju se u okviru intenzivnih rasprava unutar političko-sigurnosnog kabineta o budućnosti vojne operacije i narednim koracima eskalacije.

Ove rasprave, koje se namjerno plasiraju u hebrejske medije, otkrivaju nastavak izraelskog nastojanja da se postepeno isprazne naseljena područja, kao uvod u drugu fazu plana “Gideonova kočija”. Obrazac ostaje isti: uništavanje kvartova, izdavanje naredbi o evakuaciji, sabijanje stanovništva u uske zone, a zatim predstavljanje tog stanja kao neizbježne stvarnosti, čime se postepeno normalizuje scenario masovnog raseljavanja.

Etničko čišćenje… pod “humanitarnim” pokrićem

Naredbe o prisilnoj evakuaciji nisu bile puki vojni manevri, već su činile ključni element u sistematskoj kampanji etničkog čišćenja koja je ciljala četvrti, gradove i izbjegličke kampove širom Pojasa Gaze tokom cijelog rata. Naučni rad koji je objavio Centar al-Zaytouna, a pripremio istraživač Dija’ Na’im es-Safadi, dokumentuje kako Izrael pokušava ovu zločinačku praksu prikazati kao zakonitu, koristeći naredbe o evakuaciji kako bi skinuo odgovornost za prisilno raseljavanje i zavaravao međunarodnu javnost.

Studija pokazuje da izraelska vojska, prije nego što bombarduje određeno područje u Gazi, izdaje unaprijed upozorenja stanovništvu, poznata kao “naredbe o evakuaciji”, kako bi stvorila privid poštovanja međunarodnog prava. Međutim, ova taktika ne prikriva suštinu: prisilna evakuacija pod prijetnjom i vatrom predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava i potpada pod definicije zločina protiv čovječnosti, ratnog zločina, pa čak i genocida.

Prema istraživanju, okupacijska država, koja se ubraja među najveće prekršioce međunarodnog prava, od 7. oktobra 2023. bacila je hiljade papirnih i elektronskih letaka na stanovnike Gaze, pozivajući ih da napuste svoje domove i presele se u druge dijelove Pojasa, ili da se upute prema jugu.

Ove naredbe su često bile praćene neposrednim ili nadolazećim bombardovanjem, obuhvatajući široka područja, bez ikakvih garancija za sigurnost ili mogućnost povratka. U mnogim slučajevima, same naredbe o evakuaciji predstavljale su smrtonosne zamke.

Procjenjuje se da je, na osnovu tih naredbi, oko dva miliona Palestinaca bilo prisiljeno na interno raseljavanje, što predstavlja jednu od najvećih kampanja prisilnog raseljavanja u savremenoj historiji, bez ozbiljnog otvaranja pitanja međunarodne pravne odgovornosti.

Cilj ovih naredbi ne svodi se samo na zbunjivanje unutrašnjeg fronta, već ima za cilj razgradnju društvene strukture i dovođenje stanovništva do tačke sloma, kao uvod u sprovođenje politike masovnog raseljavanja. To je postalo očigledno neposredno prije primirja u januaru 2025, kada je okupacija sprovela tzv. Plan generala, koji je trajao 100 dana i uključivao sistematsko uništavanje urbane sredine na sjeveru Gaze putem izgladnjivanja, tepiha bombardovanja i potpunog razaranja infrastrukture.

Isti model kasnije je primijenjen u gradu Refahu, koji je od maja 2024. postao epicentar urbanog čišćenja bez presedana, proces koji još uvijek traje. S obnovom agresije, okupacione snage nastavile su scenarij sveobuhvatnog razaranja u sjevernoj Gazi i Han Hunisu, čime se učvršćuje plan fragmentacije sektora u zone ruševina koje se potom klasifikuju kao ‘nepogodne za život’, kako bi se raseljavanje prikazalo kao ‘humanitarna nužnost’.

U tom kontekstu, list Haaretz prenosi izjavu premijera Benjamina Netanyahua s početka maja, izrečenu tokom sastanka s rezervnim oficirima: ‘Vodimo rat koji bi mogao predstavljati historijsku priliku da se riješimo velikog broja Palestinaca.’ Dodao je da razaranje Gaze nije odgovor na otpor, već dio promišljenog plana za raseljavanje stanovništva.

Ova izjava se poklapa s onim što je rekao ministar finansija i lider vjerskog cionizma, Bezalel Smotrich, tokom konferencije o naseljavanju koju je organizovao list Makor Rishon u naselju Ofra. Tada je izjavio: “Gaza će biti potpuno uništena”, naglašavajući da će Palestinci biti potisnuti južno od koridora Muradž, odakle će ‘u velikom broju početi odlaziti ka trećim zemljama’.

Ove izjave, zajedno s činjenicama na terenu, ne ostavljaju prostor za sumnju: ono što se dešava nije samo vojna operacija, već strateški projekt potpunog razaranja, s ciljem stvaranja nove stvarnosti koja onemogućava povratak raseljenih u njihove domove. Time se međunarodna zajednica, pod izgovorom ‘nemogućnosti povratka’, postepeno usklađuje s izraelskim narativom o prisilnom raseljavanju. Ovaj pristup se poklapa s idejom koju je ranije promovisao američki predsjednik Donald Trump, kada je otvoreno govorio o potrebi razmatranja ‘dobrovoljnog izlaska’ Palestinaca iz Gaze nakon završetka rata.”

Ovi pokazatelji jasno potvrđuju da ono što se dešava u Gazi nije tek prolazna vojna eskalacija, već postepeno sprovođenje politike prisilnog raseljavanja i sistematskog etničkog čišćenja, pod krinkom vojnih operacija i tzv. ‘humanitarnih’ naredbi o evakuaciji. Terenske akcije se direktno preklapaju s zvaničnim izjavama koje otkrivaju jasnu namjeru da se demografska stvarnost Pojasa nasilno preoblikuje.

U nastavku ovih politika, međunarodna šutnja prerasta u saučesništvo. Humanitarna i pravna odgovornost međunarodne zajednice nalaže prekid kruga nekažnjivosti i zaustavljanje ovog projekta raseljavanja koji prijeti potpunom eliminacijom palestinskog prisustva u Gazi.

Autor: Ahmed et-Tanani

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba