“Nema pitke vode u gradu”: Žeđ kao novo oružje smrti u Gazi

IslamBosna.ba – U Gazi se redovi za vodu protežu koliko pogled seže, redovi u kojima prazne plastične boce i kanisteri čekaju kamione s vodom, nadajući se da će ovaj put donijeti vodu prikladnu za piće. Voda je postala novo oružje,sredstvo kolektivne kazne i sporog ubijanja stanovništva, u ratu koji ne bira sredstva.

Prema podacima organizacija za ljudska prava, više od 96% vode u Gazi nije za piće, zbog potpunog kolapsa infrastrukture, izraelske blokade, i onemogućavanja ulaska goriva koje je ključno za rad preostalih postrojenja za desalinizaciju.

Izbjeglički redovi, zagađena voda, bolesti

Ruaa el-Kuita, mlada stanovnica Gaze, sjeća se kako je tokom prve “gladi” na sjeveru pojila svoju porodicu morskom vodom, jer ništa drugo nije bilo dostupno. Danas, kaže za agenciju Sened, voda dolazi svakih nekoliko dana, i iako je teško doći do nje, čak ni tada nije uvijek za piće.

„Djeca su dobila crijevne infekcije i dijareju, zbog zagađene vode. Moja braća i njihova djeca, s krhkim imunitetom, jednostavno nisu izdržali“, govori ona, uz narodni izraz: „Dvije rane na istom mjestu bole više, ali pokušavamo preživjeti.“

Hinah Ebu Šaban, raseljena iz Šudža’ije, sada u Rimalu, kaže da voda nije ni besplatna, jedan galon košta 4 šekela (dvostruko više od normalnog), a i tada, voda ima ukus hlora i zagađenja:„Kad je pijemo ili kuhamo s njom, osjećamo kao da gutamo prljavštinu, ne vodu.“

Fizički napor, zdravstveni rizici

Hinahin otac, 61-godišnjak, sam nosi teške kanistere vode do trećeg sprata. „Bez hrane, bez snage, a mora nositi desetine litara. Koliko dugo to može izdržati?“ pita se.

Sličnu priču dijeli i Imad Ebu Abdullah (47), raseljeni otac koji živi u privremenom kampu: „Ljeto je. Trošimo više vode nego inače, ali ne možemo je dobiti. Kamioni brzo odu, redovi su dugi. I kada dođeš na red, više od jednog galona ti ne daju.“

„Djeca su gladna, ja pokušavam da ih ne gledam u oči. Sad im treba reći i da nema ni vode?“ pita očajno.

Kolaps infrastrukture

Prema riječima Issama en-Nabiha, glasnogovornika Općine Gaza, 75% gradskih bunara je izvan funkcije, uključujući 63 od 80 bunara koje su bile u funkciji prije rata. Samo manje od 30 trenutno radi, i to ograničeno, zbog nestašice goriva.

• Gaza sada dobija samo 12% potrebne vode
• Više od 100 km vodovodne mreže je teško oštećeno
• Prosječni dnevni dotok vode po osobi je manje od 5 litara za piće, kuhanje, higijenu i pranje
  (međunarodni standard: 100 litara dnevno)

Jedina gradska stanica za desalinizaciju u sjeverozapadnoj Gazi, koja je pokrivala više od 10% potreba, potpuno je van funkcije zbog štete od bombardovanja. Općina nema opremu za popravke, niti gorivo za rad ostalih postrojenja.

Gaza uveliko zavisi od izraelske vodovodne linije „Mekorot“, ali općinske ekipe ne smiju pristupiti glavnim ventilima na istoku grada. Ne zna se ni radi li ta linija, zbog zabrane pristupa, a Izrael odbija dozvoliti servisne timove.

Ekološka i zdravstvena katastrofa

U centrima za raseljene, među hiljadama ljudi, šire se zarazne bolesti crijevne infekcije, kožne bolesti, posebno među djecom. Bez goriva, bez rezervnih dijelova, bez sigurnog pristupa, kriza ne jenjava.

En-Nabih apeluje na hitnu pomoć:

• Dozvolu za rad općinskih timova
• Ulazak goriva i opreme za popravke
• Pristup stanicama za distribuciju vode

U Gazi, voda nije više život već rizik. Ona je prljava, skupa, nedostupna i opasna. A bez nje, ni osnovni životni minimum nije moguć. Žeđ je postala novo oružje, a stanovnici Gaze još jednom plaćaju najvišu cijenu.

IslamBosna.ba