Kako je izraelska opsada pretvorila stanovnike Gaze u prisilne inovatore
IslamBosna.ba – Kada je Osama el-Kar’an prvi put krenuo ka udaljenim poljima u istočnom dijelu Deir el-Belaha, nije to učinio iz znatiželje ni iz hobija. Tražio je biljku pod nazivom kaddab, za koju mu je rečeno da može ublažiti bolove njegove majke oboljele od raka dojke.
Zdravstveni sistem u Gazi se urušio, posebno u bolnici u Han Hunisu, ostavivši pacijente poput njegove majke bez hemoterapije i bez alternative. Osama nije imao izbora: “Počeo sam svakodnevno ići tamo, uprkos opasnostima. Pronalazio bih biljku između napuštenih njiva, kuhao je dva puta dnevno za majku. Posljednji nalazi su pokazali poboljšanje”, rekao je za Al Jazeeru.
Prisilni inovatori
Osamino iskustvo nije izuzetak. Dva miliona ljudi u Gazi naučili su da preživljavanje zahtijeva inovaciju. Bolnice su ostale bez medicinske opreme, lijekova i osnovnih sredstava za operacije.
Dr. Fadl Na’im, direktor Baptističke bolnice u Gazi, kaže: “Ponekad koristimo bušilicu iz bravarskog zanata za fiksaciju prijeloma, nakon ručne sterilizacije.” Našli su i staru drvenu ortozu iz napuštenog skladišta, namijenjenu za muzej, i koristili je da spasu život. Čak su vadili metalne pločice iz tijela prethodno ranjenih pacijenata da bi ih ponovo koristili.
Kreveti za pacijente? Zamijenjeni kućnim spužvama. “U hitnim situacijama, sve što spašava život postaje legitimno”, dodaje dr. Na’im.
Kada autobus postane ambulanta
Više od 80% vozila hitne pomoći je izvan funkcije zbog bombardovanja, kvara i nedostatka dijelova. Faris Afane‘, direktor medicinskih službi, kaže da su improvizirali: “Uzeli smo dva minibusa, izvadili sjedišta, stavili improvizirani krevet, naslikali vozilo u bijelo i napisali ‘Hitna pomoć’ crvenom trakom.”
U nedostatku opreme za spašavanje, civilna zaštita koristi dizalice za automobile da podignu urušene krovove, dok gole ruke pretražuju ruševine.
Bez goriva, prešli su na gorivo proizvedeno od spaljene plastike, navodi Mahmud Basal, glasnogovornik civilne zaštite. Gradske vlasti prazne rezervoare uništenih automobila i agregata da bi pokrenule pumpe za vodu, prema riječima Asima Nabiha, glasnogovornika gradske uprave.
Hrana koja nema veze s normalnim
Kad je gas postao luksuz, ljudi su se okrenuli pečenju na drva. Kako je drvo poskupilo, počeli su paliti staru odjeću, karton, plastiku, čak i smeće. Neki su koristili i alkohol za kuhanje, uprkos velikoj opasnosti.
Hrana više nije hrana kakvu poznajemo. “Kuhale smo s pilećim začinom umjesto sa stvarnim mesom”, kaže Umm Halid. Kada ni toga nije bilo, koristile su dječije nutritivne dodatke sa ukusom piletine.
Jaja su luksuz, jedno košta 7 dolara. Umjesto toga koristi se praškasti zamjenski proizvod, dok se kafa pravi od pečenog i mljevenog slanutka s dodatkom kardamona.
Šećer? Kilogram košta i do 130 dolara. Rješenje je glukoza na kapaljku, gram po 8 dolara.
Bez luka i bijelog luka? Koristi se njihov prah.
Umjesto loze, puni se lišće duda.
Umm Amr koristi krpe i najlon kao pelene koje pere i koristi iznova. Suđe peru pijeskom, a kupanje obavljaju u velikim kantama, i ista voda koristi se i za pranje odjeće.
Jedan prodavač priznao je da koristi sirup paracetamola kao bazu za sladoled “sladak je i ne trebamo dodatne boje”, rekao je, uprkos medicinskim upozorenjima.
Najbolnija zamjena: dom za šator
Najtragičnija zamjena ipak ostaju šatori. Nisu to samo platna, to su izgubljeni domovi, sjećanja, sigurnost. Na trotoarima, ulicama i otvorenom, bez struje, vode ili privatnosti.
Umm Amr pokazuje improvizirano kupatilo: “Kanta koju zakopavamo nekoliko puta dnevno.” Dječije pelene su 6 dolara po komadu, pa koristi platnene trake.
Djeca sjede na vrećama punim pijeska umjesto stolica. Vodu griju na suncu, a kupanje je u improviziranim uvjetima, često hladnom vodom.
Stanovnici Gaze svakodnevno pronalaze načine da prežive u najgorim mogućim uvjetima, ali niko nije pronašao zamjenu za izgubljenu humanost. “Sve smo pokušali nadomjestiti… osim čovječnosti.”
IslamBosna.ba
