Jean-Pierre Filiu: “Sada razumijem zašto Izrael ne dopušta novinarima pristup užasima u Gazi”

IslamBosna.ba – Francuski historičar Jean-Pierre Filiu, jedan od rijetkih akademika koji se sistematski bavi Gazom, proveo je mjesec dana na njenim ‘poljima smrti’. Ono što je zatekao opisuje kao nepojmljivo: smrt, glad, epidemije i potpuni raspad društvene strukture.

Filiu, profesor na Sciences Po univerzitetu u Parizu i vodeći evropski stručnjak za Bliski istok, ušao je u Gazu u decembru 2024. godine u pratnji francuskih ljekara i pod nadzorom okupacione vojne policije. Tokom mjeseca boravka zabilježio je prizore koji, kako kaže, ne mogu stati u okvire ni jedne njegove dosadašnje ratne dokumentacije.

Iako je u prošlosti više puta boravio u Gazi, ovoga puta, kako kaže, nije prepoznao ništa: „Gaza koju sam poznavao više ne postoji. Sve je sravnjeno sa zemljom, gradovi, ulice, orijentiri.“

„Sve je pretvoreno u pustoš. Ljudi umiru slučajno, bez ikakvog reda. Djeca umiru od gladi, bolesti i hladnoće. A najgore od svega, nema ni grobova ni oplakivanja.“

U knjizi „Un historien à Gaza“, objavljenoj krajem maja u Francuskoj, Filiu opisuje svakodnevni teror okupacionih dronova, bombardovanja i haotične borbe za opstanak.

„Iako sam bio u mnogim ratnim zonama, Siriji, Iraku, Somaliji, Ukrajini, ovako nešto nisam nikada doživio. Tek sada shvatam zašto Izrael ne dopušta pristup novinarima, prizor je jednostavno nepodnošljiv.“

Filiu opisuje kontinuirano bombardovanje, bespilotne letjelice koje neprestano zuje iznad glava, djecu koja kopaju po smeću, te ljude koji umiru nasumično, od metka, gladi, bolesti ili hladnoće.

Djeca koja su nekada nosila školske uniforme sada kopaju po smetljištima tražeći papir i plastiku da bi naložila vatru. Ljudi, u prosjeku, dobijaju manje od 9 litara vode dnevno, od čega je tek mali dio pitak. Gotovo svi koje je sreo imali su simptome zaraza, a žene posebno pate, dvije trećine oboljelih od hepatitisa su žene.

„Svaki ljudski instinkt ovdje je sveden na borbu za goli opstanak“, piše Filiu, spominjući improvizirane toalete u pijesku, šatore kao skloništa, i stotine hiljada izbjeglica koje se sele i po deset puta.

Novinari, ističe, nisu tamo jer bi njihova svjedočanstva razotkrila razmjere razaranja i humanitarne katastrofe. „Bilo bi nemoguće objasniti svijetu da je to što se događa u skladu s bilo kakvim zakonom, konvencijom ili vrijednostima,“ kaže Filiu.

Dodaje da je cijeli Pojas Gaze pretvoren u „geografiju očaja“, u kojoj se ljudi sele i po deset puta, tražeći privremeni spas, najčešće u improviziranim šatorima ili ruševinama.

„U takvoj stvarnosti, gdje čak i slijeđenje evakuacijskih uputa ne garantira život, svako ljudsko biće postaje ranjiv predmet. Gaza je pretvorena u prostor u kojem se međunarodno pravo brutalno poništava.“

Posebno ga je pogodila smrt troosedmične djevojčice Sile, koja je umrla od hladnoće u Badnjoj noći. „Nikada nisam vidio ovakvu vrstu patnje. Gaza je postala laboratorij budućnosti, ovo nije lokalni sukob, ovo je najava onoga što čeka svijet,“ upozorava.

Filiu oštro kritikuje izraelski pristup: „Izrael godinama ne poznaje gazansko društvo. Djeluju iz tenkova i dronova. To nije način da se razumije narod.“ Također osuđuje saradnju okupacione vojske s kriminalnom bandom Ebu Šabab koja pljačka humanitarne konvoje, što, prema njemu, samo dodatno jača Hamas jer ga civili doživljavaju kao posljednju prepreku potpunoj anarhiji.

Jedan od najupečatljivijih trenutaka bio mu je susret s djecom koja su, uprkos gladi, dijelila mrvice sa izgladnjelim mačkama. „Rekli su mi: Znamo kako izgleda biti gladan. Ne želimo da i one to osjećaju.“

U razgovoru za Haaretz, Filiu navodi da se iza izraelske zabrane novinarima zapravo krije „strah od istine“: „Ako bi novinari ušli, oni bi dokumentovali nešto što više nije rat, nego sistematsko uništavanje društva. I to je ono što Izrael pokušava sakriti.“

Uprkos svemu, Filiu ustrajava na važnosti dokumentovanja ovog razaranja. Knjigu je napisao „munjevitom brzinom“ i sav prihod namijenio je organizaciji Ljekari bez granica.

IslamBosna.ba