Haaretz: Pothranjenost, bolesti i smrt – svakodnevica palestinskih zatvorenika u zatvoru Megiddo

IslamBosna.ba – Šesnaestogodišnji Ibrahim iz Nablusa, nedavno pušten iz okupacionog zatvora Megiddo, jedva je preživio osmomjesečnu kaznu zbog bacanja kamenja. Kada je napustio zatvor, bio je „kost i koža“, s teškim simptomima pothranjenosti, crijevne bolesti i višestrukim zarazama šugom. Njegovo svjedočenje je samo jedno u nizu, dok istraživanje izraelskog lista Haaretz otkriva šokantne uvjete u kojima palestinski zatvorenici, odrasli i maloljetni, preživljavaju.

„Izgledao je kao mumija“, kaže njegova majka.

Ibrahim je izgubio gotovo 20 kilograma tokom boravka u zatvoru. Njegov indeks tjelesne mase pao je na 15,2, znatno ispod donje granice normale. Njegovo zdravstveno stanje ocijenjeno je kao „opasno po život“ i jedino zbog toga mu je kazna skraćena za 11 dana.

Hrana je bila minimalna: jedan tanjir riže dijelilo je deset zatvorenika, dok su obroci bili nedovoljni i često pokvareni. I doručak, labne, džem, hljeb i povrće, takođerr se dijelio među deset ljudi. „U zatvoru niko nije bio sit“, kaže Ibrahim. Šuga je bila endemska, a Ibrahim se više puta zarazio. Zbog nehigijenskih uvjeta, bolest se širila među zatvorenicima bez odgovarajućeg tretmana.

Zarazne bolesti i smrt maloljetnika

Ibrahim svjedoči i o crijevnoj bolesti koja se širila zatvorom. „Nisam mogao ustati, nisam jeo, spavao sam stalno. Ponekad sam se onesvješćivao“, prisjeća se. Ljekari su, prema njegovim riječima, davali samo Acamol (paracetamol) i savjetovali da jedu hljeb i rižu.

Sedamnaestogodišnji Velid Ahmed preminuo je u martu nakon kolapsa u zatvorskom dvorištu. Obdukcija je otkrila potpuni nedostatak masnog tkiva, tešku upalu crijeva i infekciju šugom. Ibrahim je svjedočio trenutku kada je Velid pao licem na tlo, a krv mu je potekla iz usta.

Premlaćivanja i poniženja

Zatvorenici izbjegavaju pričati o nasilju zbog straha od odmazde. Ibrahim tvrdi da su ih redovno tukli palicama i špricali suzavcem. U jednom incidentu, kaže, dobio je udarac kundakom u glavu i usta, što mu je iščašilo vilicu. Psi su ih lajali u lice dok su bili vezani.

„Mučenje“ je riječ koju Ibrahim koristi da opiše svoj boravak.

Prema organizaciji Ljekari za ljudska prava, Izrael, na desetine zatvorenika imale su slične simptome: gubitak težine, vrtoglavice, dijareju i anemiju. Više advokata i organizacija podnijelo je žalbe i sudske zahtjeve, ali su reakcije okupatorske zatvorske službe bile minimalne ili nepostojeće.

Okupacioni ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir je nakon 7. oktobra 2023. dodatno pogoršao uvjete zatvorenicima: ukinuo je pristup kantinama, smanjio količinu hrane i zabranio pripremu hrane u ćelijama. Zatvorenici sada dobijaju i do 1.300 kalorija sedmično manje u odnosu na krivične zatvorenike.

Poniženje do kraja

Ibrahim je pušten, ali i dalje pati od iscrpljenosti, vrtoglavica i trauma.

„Kada se tuširam, plaši me kako moje tijelo izgleda“, rekao je jedan drugi zatvorenik advokatici Riham Nassri.

Unatoč svjedočanstvima, izraelska zatvorska služba tvrdi da „sve liječenje pruža prema profesionalnoj medicinskoj procjeni“. No, slučajevi smrti, pothranjenosti i širenja zaraznih bolesti upućuju na sistemski i duboko ukorijenjen nemar, ako ne i svjesnu politiku dehumanizacije palestinskih zatvorenika, uključujući djecu.

IslamBosna.ba