Gaza: Nestalo ćefina, gasulhane pred kolapsom
IslamBosna.ba – U Gazi, Ibrahim Aslih osjeća nemoć i bol dok svakodnevno stoji pred desetinama tijela šehida u medicinskom kompleksu Nasser u Han Junisu, na jugu Pojasa Gaze, a ne može pronaći ćefine niti plastične vreće za dostojanstveno pripremanje tijela za ukop, prenosi Al Jazeera.
Aslih i volonteri iz humanitarne organizacije „Kiratan“ bili su prisiljeni koristiti stare tkanine i deke kao zamjenu za ćefine, kako bi umotali ogroman broj tijela u bolničkim gasulhanama koje nadgleda njihova organizacija.
Organizacija je uputila hitan humanitarni apel, upozoravajući na ozbiljnu krizu zbog gotovo potpune nestašice ćefina i zaštitnog najlona, nedostatka sredstava za čišćenje i dezinfekciju, te velikog manjka medicinskih potrepština, čak i vreća za smeće, što prijeti da sve gasulhane u bolnicama širom Gaze prestanu sa radom.
Nestašica ćefina
Aslih za Al Jazeeru kaže da će gasulhane zaista prestati s radom za samo pet dana, ukoliko se hitno ne interveniše u dostavi ćefina, plastičnih vreća i osnovnih potrepština.
Od februara ove godine, izraelska okupacija nije dozvolila ulazak materijala potrebnih za rad gasulhana. Aslih, koji volontira u ovom sektoru od 2009. godine, ističe: “Ovo je najteži period u kojem sam radio tokom 16 godina, a svjedočio sam svim ratovima u Gazi.“
Kriza se dodatno pogoršala nakon otvaranja centara za distribuciju pomoći koje vodi „Gaza Humanitarian Foundation“, a koje podržavaju SAD i Izrael. Ove centre odbacuju palestinske i međunarodne organizacije, nazivajući ih „zamkama smrti“ zbog direktnog ciljanog napada i ubijanja stotina Palestinaca koji su tražili pomoć.
Prema podacima „Vladinog medijskog ureda“ u Gazi, više od 900 šehida, oko 6.000 ranjenih i 42 nestale osobe predstavljaju žrtve američkih centara za pomoć, među izgladnjelim ljudima koji traže hranu u borbi protiv sveprisutne gladi koja pogađa oko 2,3 miliona stanovnika.
Aslih procjenjuje da gasulhana u medicinskom kompleksu Nasser svakodnevno primi između 35 i 100 šehida, otkako su 27. maja otvoreni centri za distribuciju pomoći.
Kaže: “Ne možemo se nositi s ovim ogromnim brojem šehida, uz prirodne smrti koje se također dešavaju, pa smo primorani tražiti od porodica da donesu stare tkanine i deke kao zamjenu za ćefine“.
Ujedinjene nacije odbacuju izraelski plan za distribuciju pomoći, smatrajući da on izaziva dodatno raseljavanje, ugrožava hiljade ljudi, ograničava pomoć na samo jedan dio Gaze, ne zadovoljava hitne potrebe, te povezuje humanitarnu pomoć s političkim i vojnim ciljevima čime se glad koristi kao sredstvo ucjene.
Aslih, koji upravlja administrativnim i finansijskim poslovima u udruženju, objašnjava: “Kako bismo odgodili trenutak kolapsa i prestanka rada, morali smo racionalizirati korištenje ćefina, umjesto da žene umotavamo u 5 dijelova, a muškarce u 3, sada koristimo samo jedan komad ćefina.“
On ove hitne mjere vidi kao poniženje dostojanstva šehida i preminulih, dodajući: “Suočavamo se s sve težim i složenijim situacijama, posebno kada nam tijela šehida stižu u komadima, a imamo ozbiljan nedostatak plastičnih vreća za njihovo prikupljanje i pripremu za ukop.“
Bol života i smrti
Predsjednik humanitarne organizacije „Kiratan“ Ahmed Ebu Aid tvrdi da Gaza nikada nije prolazila kroz težu krizu od ove sadašnje, u kojoj se ne mogu pronaći ni ćefini ni najlonske vreće za umotavanje mrtvih i prikupljanje ostataka šehida.
S dubokom boli kaže za Al Jazeeru: “Ovdje, u plemenitoj Gazi, živi ne mogu pronaći ni zalogaj hrane, a ni nakon smrti od gladi i poniženja, ne mogu pronaći ćefin koji bi ih dostojanstveno pokrio za ukop. Zemlja ih je stisnula i iznutra i izvana.“
U organizaciji „Kiratan“ radi 110 volontera, među njima 40 žena. Prema riječima Ebu Aida, „rad počinje u 6 ujutro i traje do zalaska sunca, u krajnje teškim okolnostima, dok su svi gladni i iscrpljeni.“
On se pita: “Može li svijet zamisliti kako volonteri rade bez ikakve naknade, sve te duge sate, gladni, izloženi teškim situacijama?“
Nastavlja: “Karavani šehida ne prestaju stizati, tijela bez glava, druga raskomadana i spaljena, smrad raspadnutih tijela koja okupacija nije dozvolila da se izvuku danima. Nemamo čak ni sredstva za čišćenje i dezinfekciju.“
Posljednje gasulhane
Gasulhana u medicinskom kompleksu Nasser nosi najveći teret, zbog svakodnevnog ogromnog broja šehida, posebno među izgladnjelim i onima koji traže pomoć ispred centara „Gaza Humanitarian Foundation“, smještenih u područjima pod kontrolom okupacione vojske u zoni grada Refah.
Ebu Aid navodi da je „gasulhana Nasser“ trenutno jedina koja radi punim kapacitetom, dok su gasulhane Evropske bolnice u Han Junisu, „Ebu Jusuf en-Nedždžar“ u Refahu (koji je sada potpuno okupiran), te bolnice „Indonezijska“ i „Kemal Advan“ na sjeveru Gaze potpuno van funkcije, neke su uništene bombardovanjem, druge spaljene, a do nekih je nemoguće doći jer se nalaze u zonama evakuacije i pod okupacionom vojnom kontrolom.
Ebu Aid upozorava na neizbježnu humanitarnu i ekološku katastrofu koja bi se mogla dogoditi uskoro, ukoliko preostale gasulhane prestanu s radom.
Pita se: „Kako ćemo se nositi sa stotinama šehida i preminulih svakog dana? Kako ćemo pripremiti raskomadana i raspadnuta tijela za dostojanstven ukop?“.
IslamBosna.ba
