Dobila dijete nakon 20 godina: Priča iz Gaze o čudu koje je počelo s “Edhemom”, a završilo sa “Safom”

IslamBosna.ba – U Pojasu Gaze, gdje svakodnevna borba za opstanak nerijetko znači pružiti otpor okupaciji, dešavaju se i tihi herojski činovi drugačije prirode, oni koji govore o humanosti, požrtvovanosti i vjeri. Jedna takva priča dolazi iz šatorskog naselja raseljenih, gdje živi Ala’ el-Lulu (38) sa suprugom Muhammedom (44) i dvoje djece, jedno usvojeno, drugo rođeno nakon 20 godina bez djece.

Sve je počelo u januaru 2024. godine, u jeku okupacionih napada na Gazu. U bolnici Šifa u Gazi, dok je došla da posjeti ranjenog supruga, Ala’ je začula neutješan plač napuštene bebe. Dijete nije imalo pratnju, a niko nije znao njegov identitet. Nakon bezuspješne potrage za članovima njegove porodice, donijela je odluku koja će joj promijeniti život, ponijet će bebu sa sobom.

“Zagrlila sam ga kao da je dio mene. Osjetila sam da mi ga je Allah poslao kao emanet,” prisjeća se Ala’. Nakon skoro dvije decenije bez djece, osjećala je da je ova beba dar od Allaha. Nazvala ga je Edhem, a uz odobrenje bolnice, dobila je privremenu dozvolu da se brine o njemu.

Tada je počela njihova nova stvarnost, život s bebom usred ruševina i šatorskih naselja. Edhem je u njihovu svakodnevicu unio radost koju su davno prestali očekivati.

Čudo nakon bola

Nekoliko mjeseci kasnije, Ala’ je počela osjećati neobične bolove. Mislila je da je to posljedica stresa i rata. No, jedan posjet mobilnoj klinici promijenio je sve doktor joj je saopštio da je trudna, i to u sedmom mjesecu.

“Nisam mogla vjerovati,” kaže Ala’. “Pozvala sam supruga, odmah je došao da se uvjeri. Ljekar nam je rekao da ćemo dobiti djevojčicu.” Djevojčica je rođena dva i po mjeseca kasnije i dobila je ime Safa.

Naizgled nevjerovatna priča, par koji nije mogao imati djecu dvije decenije, odlučuje odgajati napuštenu bebu usred rata, a zatim ih Allah nagradi rođenjem vlastitog djeteta.

Borba za opstanak

Ipak, njihova sreća nije bez patnje. Živeći u šatorima i seljakajući se iz jednog mjesta u drugo, porodica se suočava sa nedostatkom hrane, mlijeka i lijekova, što je dodatno otežano činjenicom da Edhem nema službeni identitet.

“Odveli smo ga u centar kada se razbolio, ali su nas odbili jer nema identifikacioni broj. Rekli su da ga ne mogu liječiti,” priča Muhammed. Od tada pokušavaju registrovati dječaka, ali bez uspjeha. Nadležne službe ne mogu izdati dokument bez podataka o njegovoj porodici.

“Otišao sam više puta u policiju i istražni ured, ali su mi rekli da to nije moguće. Kako da mu ne damo pravo na liječenje? On je naše dijete, iako ga supruga nije rodila,” kaže Muhammed.

Zov humanosti

Porodica upućuje apel vlastima i humanitarnim organizacijama da pomognu u registraciji dječaka, kako bi imao pristup osnovnim pravima. Njihova priča oslikava stvarnost mnogih u Gazi, život između ruševina i nevjerovatnih ljudskih čuda.

U zemlji gdje se krv prolijeva svakodnevno, a smrt je sveprisutna, priče poput ove dokazuju da Gaza nije samo simbol otpora, već i duboke ljudske veličine. Priča o Ali’, Muhammedu, Edhemu i Safi ostaje svijetla tačka u najmračnijim vremenima, dokaz da čak i usred rata, nada i život mogu pobijediti smrt.

IslamBosna.ba