Bivši okupacioni zvaničnik: Palestinci se ubijaju bez prestanka kao žrtve Netanyahuovoj vladi i rabinima mržnje

IslamBosna.ba – U oštroj i nekonvencionalnoj analizi trenutne okupacione politike i društvene klime, Abraham Burg, bivši predsjednik Jevrejske agencije (1995–1999) i predsjedavajući Knesseta (1999–2003), poručio je da okupaciona vlada koristi smrt kao emocionalni i politički alat za kontrolu narativa i mobilizaciju društva, dok se istovremeno životi Palestinaca dehumanizuju i brišu iz moralne svijesti izraelske javnosti, prenosi agencija Quds.

Prema Burgovim riječima, iza slogana koji veličaju “smrt vojnika” u izraelskoj javnosti krije se politička i emotivna struktura koja obožava smrt, pretvarajući je u mehanizam mobilizacije i opravdanje za nemoralne politike prema Palestincima. Smrt svakog vojnika, pa čak i onih koji nisu izabrali rat ili su mu se protivili, proglašava se “junačkom”, čime se stvara narativ koji guši svaku sumnju i pitanje o pravcu kojim zemlja ide.

Burg upozorava na “ubitačnu trojku” koja, kako tvrdi, upravlja izraelskom sviješću:

1. Potpuno moralno otupljenje prema životima Palestinaca,
2. Zloupotreba prošlosti, posebno Holokausta, kao opravdanja za današnje nasilje,
3. Sveti status svakog ubijenog izraelskog vojnika, čija smrt postaje „poruka“ i „obaveza“ za nastavak ubijanja Palestinaca.

Smrt je, kaže Burg, postala istinska vlast koja upravlja izraelskim društvom. Sahrane su se pretvorile u masovne političke rituale, bez ikakvog prostora za propitivanje. Svaki ubijeni vojnik postaje još jedan kamen u zidu šutnje koji okružuje društvo, sve dublje zarobljeno u narativu o “nužnim žrtvama”.

Za Burga, to nije posljedica rata, već uzrok samog sukoba. Palestinci se u ovoj logici prikazuju kao ljudske žrtve za pohlepu izraelskih vlada i „rabina kompletne Zemlje Izraelove“, kako naziva vjerske ekstremiste. Svaki mrtvi vojnik ili Palestinac postaje gorivo za nastavak rata, dok se propaganda prenosi kroz obrazovni sistem, vojsku i medije.

Burg izričito ističe da život Palestinaca uopće nije priznat kao život, a njihova smrt se ne priznaje kao tragedija. Palestinci su za izraelski sistem samo statistike u vojnoj dokumentaciji ili “kolateralna šteta” pod plaštom lažnog morala i sigurnosti. U društvu koje veliča ubijanje Palestinaca, njihova smrt postaje očekivana, opravdana i poželjna, u skladu s narativom o “superiornosti” i “odvraćanju”.

U svojim opservacijama, Burg upozorava da se etika i vrijednosti sistemski brišu, ne kao izuzetak, već kao dio “građanskog rituala”. Smisao života i smrti Palestinaca se namjerno uklanja kako ne bi usporio mašinu opravdanja.

Za Burga, čak i historija se koristi kao ideološki štit, a ne kao sredstvo za učenje. Holokaust i drugi historijski traumatični događaji ne služe za razumijevanje sadašnjosti, već kao alat za opravdavanje novih zločina. Tako groblja postaju fabrike identiteta, a škole se pretvaraju u kasarne za buduće vojnike.

On tvrdi da se u izraelskom društvu smrt često doživljava kao društveno unapređenje. Ne postoji koncept “besmislene smrti”, svaki poginuli vojnik je heroj, čak i ako je stradao zbog katastrofalne političke odluke ili diplomatskog kukavičluka. Ovakva glorifikacija smrti, upozorava Burg, sprječava bilo kakvu javnu raspravu o alternativnim političkim i moralnim pravcima, i guši svaki humanistički diskurs.

Na kraju, Burg zaključuje da “kult smrti” nije sudbina, već rezultat medijskog, obrazovnog i političkog sistema koji želi vladati preko veličanja žrtava i banalizacije ubijanja. Kao izlaz, predlaže stvaranje nove društvene i jezičke paradigme žalovanje koje ne služi novačenju, sjećanje koje nije vojno, i dostojanstvo koje se gradi na životu, a ne na grobovima.

“Smrt nije oporuka za život”, kaže Burg, “već tragedija koja se ne smije ponoviti. Ne trebamo ni da ubijamo ni da budemo ubijeni za domovinu koja više ne zaslužuje ni da se za nju gine, ni da se za nju ubija.”

IslamBosna.ba