Šta je plan “Abrahamov štit” koji provode okupacija, Zapad i zemlje normalizacije?
IslamBosna.ba – Takozvani regionalni sigurnosni savez pokrenuo je novi političko-sigurnosni plan pod nazivom “Abrahamov štit” s ciljem da se okupacija izvuče iz ćorsokaka rata u Pojasu Gaze i na različitim frontovima.
Plan dolazi nakon bitke “Potop el-Aksa” pokrenute 7. oktobra 2023. i sveopćeg rata koji okupacija vodi na različitim frontovima, političkom, vojnom i u sferi svijesti.
Šta plan podrazumijeva?
Prema internetskoj stranici saveza, plan ima za cilj iskoristiti genocidni rat u Pojasu Gaze kako bi se ostvarila politička transformacija i izgradio novi poredak putem ključnih koraka, koji uključuju:
Prema internetskoj stranici saveza, plan ima za cilj iskoristiti genocidni rat u Pojasu Gaze kako bi se ostvarila politička transformacija i izgradio novi poredak putem ključnih koraka, koji uključuju:
Prvi cilj: “Okončanje fronta u Gazi i ‘dehamasizacija’ pod regionalnim nadzorom“
Okončanje fronta Gaze proglašavanjem pobjede nad Hamasom, oslobađanjem živih zarobljenika i posmrtnih ostataka, uspostavom prelazne tehnokratske vlade pod regionalnim pokroviteljstvom, sveobuhvatnim prekidom vatre i postepenim povlačenjem okupacijskih snaga u zamjenu za zarobljenike. Plan podrazumijeva i dogovor sa Sjedinjenim Državama o garancijama budućeg slobodnog djelovanja izraelskih snaga radi sprječavanja povratka Hamasa, demontažu infrastrukture otpora, ukidanje gotovinskog prometa u Gazi i uspostavljanje naprednog finansijskog nadzora. Pod vodstvom Zapada i arapskih zemalja, prvenstveno Emirata i Saudijske Arabije, planira se sveobuhvatna obnova Gaze i program iskorjenjivanja Hamasove ideologije kroz obrazovne i društvene procese.
Pod krinkom “dehamasizacije” i uspostave tehničke vlasti, plan podrazumijeva nametanje režima koji bi bio prihvatljiv Izraelu i arapskim saveznicima. Tu se narod Gaze posmatra samo kao objekt kojim se upravlja, bez prava glasa i samoodređenja.
Drugi cilj: “Politika nulte tolerancije na jugu Libana i jačanje libanske vojske“
Primjena dogovora o južnom Libanu, podrška libanskoj vojsci i jačanje libanske vlade, uz slabljenje Hezbollaha. Izrael i saveznici žele pojačati libansku vojsku kako bi postala tampon-zona protiv Hezbollaha. To je zapravo strategija vojne kontrole Libana, bez spominjanja suštinskog uzroka sukoba okupacije i nepravednih odnosa moći.
Treći cilj: “Stabilizacija Sirije nakon pada Assadovog režima“
Iskorištavanje pada Assadovog režima za stabilizaciju Sirije pod utjecajem regionalnih sila i njeno pretvaranje u tampon-zonu protiv iranskog utjecaja, uz nastavak vojnih operacija protiv krijumčarenja oružja, jačanje granične odbrane i uspostavljanje komunikacijskih kanala s Turskom radi postizanja zajedničke stabilnosti. Ovdje se planiraju koristiti „regionalne sile“ da preuzmu Siriju pod izgovorom stabilnosti. Pravi cilj je eliminacija saveznika Irana i stvaranje poslušne države-tampon ponovno bez spominjanja sirijskog naroda i njegove budućnosti.
Četvrti cilj: “Brzi put ka normalizaciji sa Saudijskom Arabijom i proširenje Abrahamovih sporazuma”
Ubrzavanje procesa normalizacije sa Saudijskom Arabijom i proširenje Abrahamovih sporazuma kako bi se oformio “Abrahamov štit” regionalni sigurnosno-političko-ekonomski savez pod pokroviteljstvom SAD-a i Zapada za suzbijanje otpora.
Prioritet je proširenje mreže država pod američko-izraelskom dominacijom, zanemarujući da takvi sporazumi nikada nisu donijeli pravdu Palestincima. Ovo je ekonomsko-politička integracija iznad ljudskih prava.
Peti cilj: “Blokada Irana i sprečavanje nuklearnog programa”
Izolacija Irana i sprječavanje ostvarenja njegovog nuklearnog programa sveobuhvatnim planom vojne, političke i ekonomske blokade koji bi Iran odsjekao od regionalnih saveznika, uz punu podršku arapskih i zapadnih saveznika.
Pod plaštom sprječavanja nuklearizacije krije se namjera izolacije Irana i daljnje destabilizacije regije. Umjesto dijaloga i sigurnosnih garancija, ovdje dominira logika sankcija i pritiska.
Šesti cilj: “Postepeno odvajanje od Palestinaca u roku od 10 godina”
Izraelska obaveza postepenog odvajanja od Palestinaca u periodu od deset godina u okviru sveobuhvatnog regionalnog aranžmana, bez odricanja od prava na slobodno sigurnosno djelovanje. Ovaj plan zahtijeva reformu Palestinske samouprave i formiranje novog palestinskog rukovodstva koje će priznati okupaciju kao nacionalnu državu jevrejskog naroda i ukinuti isplate zarobljenicima te prestati s mobilizacijom otpora u školama i džamijama. Ujedno ovo je i najsporniji princip jer sadrži i okupaciono obećanje „postepene separacije“ pod uvjetima koje diktira Izrael i njegovi saveznici, umjesto pravednog, dvodržavnog rješenja i stvarne slobode Palestinaca. Desetogodišnji vremenski okvir samo produžava status quo pod maskom navodnog napretka.
„Abrahamov štit“ nije plan za mir i pravdu, već geopolitički nacrt koji cementira izraelsku dominaciju i jača regionalne autokrate pod izgovorom stabilnosti. Pod krinkom „normalizacije“ i „sigurnosti“ krije se dubinsko ignoriranje stvarnih prava i patnji okupiranih i potlačenih. Ovaj plan možda donosi kratkoročnu korist elitama, ali nastavlja logiku sile i nepravde koja je i dovela do dugotrajnog sukoba.
IslamBosna.ba
