Sohbet petkom – 06. juni 2025.
Gospodaru, pokloni nam mudrost i udruži nas sa dobrim i čestitim robovima Tvojim!
Nalazimo se u danima hadža i Kurban bajrama za kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek na Kurban-bajram, ne može ništa draže Uzvišenom Allahu uraditi, nego što je pustiti krv (kurbana). Ona (tj. zaklana životinja) će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, vunom (dlakom) i papcima. Kurbanska krv stigne prije do Uzvišenog Allaha nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu!”
Kurban znači približavanje tj. kurbanom se traži blizina Uzvišenom Allahu. Ta blizina ili približavanje ne postiže se mesom ni krvlju, nego srcem, djelom i iskrenom pokornošću.
Uzvišeni Allah kaže: “Do Uzvišenog Allaha neće doprijeti ni meso njihovo ni krv njihova, već do Njega dopire vaša bogobojaznost.” (El-Hadždž, 37)
Kurban nije samo životinja koja se kolje. Kurban je simbol – šta si spreman žrtvovati od sebe zbog Uzvišenog Allaha? Da li si spreman da ostaviš loše navike, grijehe, ponos, sebičnost? Da li si spreman da žrtvuješ ono što ti je najdraže – kao što je učinio Ibrahim, alejhis-selam.
Uzvišeni Allah pokazuje Ibrahim, alejhis-selamu, u snu da treba žrtvovati svoga sina Ismaila, alejhis-selam. On to ne doživljava kao običan san, nego kao božansku naredbu. Kada mu saopćava sin, on mu odgovara: “O oče moj, učini kako ti se naređuje – naći ćeš me, ako Bog da, od onih koji su strpljivi.” (Es-Saffat, 102)
Kad su obojica bili spremni da podnesu žrtvu, i pokazali visok stupanj imana, sabura i tevekkula (pouzdanja u Uzvišenog Allaha), Uzvišeni Allah je zaustavio žrtvovanje i poslao ovna – pokazavši da je prihvatio njihovu pokornost.
Imam El-Gazali, rahimehullah, je rekao: “Istinska pokornost nije u vanjskom djelu, već u skrivenoj namjeri srca.”
A Ibn Ata’illah Iskenderi je rekao: “Ne gledaj veličinu svoje žrtve, već veličinu Onoga radi koga je prinosiš.”
Jer, kada znaš radi Koga žrtvuješ, ništa ti nije teško. Ibrahim, alejhis-selam, nije pitao „Zašto baš moj sin?“ – on je samo rekao: “O sine moj, ja u snu vidim da te koljem.“
Kurban nas podsjeća da prava vjera nije samo riječima reći: “Ja vjerujem.” Vjera se potvrđuje djelom, a najuzvišenije djelo je žrtva radi Uzvišenog Allaha. Ova žrtva se ne vidi očima, ona se dešava u srcu. A samo čisto srce vodi ka Uzvišenom Allahu.
Imam El-Gazali, rahimehullah, je rekao: “Najveća prepreka između tebe i Uzvišenog Allaha nisi ti, već tvoja vezanost za ono što nisi spreman da ostaviš.”
Jedan mladić došao je šejhu s pitanjem: “Hoću li klanjem kurbana zadobiti Allahovu blizinu?”
Šejh ga kratko pogleda i reče: “Samo ako znaš šta zaista kolješ.”
Mladić zbunjeno pogleda: “Pa… ovcu.”
Šejh reče: “Tvoj Ismail (kurban – žrtva) nije ispred tebe, on je u tebi. To je ono za šta si previše vezan. Tvoj ego, narcisoidnost, tvoja potreba da budeš voljen po svaku cijenu, tvoj strah od siromaštva, ponos, pohlepa, samodopadljivost…Prinesi njih, i približi se svome Gospodaru.”
To je žrtva koju Uzvišeni Allah vidi kad nikog drugog nema da vidi. To je borba koju vodiš u tišini, ali koja te približava Uzvišenom Allahu više nego stotine vanjskih djela bez srca.
PORUKA:
Ibn Ata’illah Iskenderi je rekao: “Znaj da je tvoja borba sa sobom – tvoj najuzvišeniji kurban.”
Allahu naš, primi naše kurbane, naša djela i približi nas Sebi, onako kako si približio Ibrahima i Ismaila. Sačuvaj nas od pohlepe, oholosti i svakog grijeha.
