Egipatski režim pokušava zaustaviti “Karavanu istrajnosti”: Propaganda, pritvaranja i deportacije na putu ka Gazi

IslamBosna.ba – Dok iz Tunisa kreće “Karavana istrajnosti” prema razorenoj i opkoljenoj Gazi, režimski mediji i internetski propagandisti egipatskog režima pokrenuli su snažnu kampanju diskreditacije ove arapsko-magribske inicijative solidarnosti, nazivajući je “prijetnjom nacionalnoj sigurnosti” i “stranim projektom”.

Medijska ofanziva i narativ prijetnje

Ova kampanja dobila je dvostruki karakter: s jedne strane, plasira se teza da je karavana instrument stranih interesa, dok se s druge strane učesnici prikazuju kao zavedeni pojedinci ili oni koji žele izazvati haos na egipatskoj granici.

Bezočnost pojedinih glasova bliskih režimu išla je toliko daleko da su humanitarne i panarapske inicijative poput “Karavane istrajnosti” označene kao prijetnja egipatskoj nacionalnoj sigurnosti, dok su drugi išli još dalje, nazivajući ih neprijateljskim djelovanjem protiv suvereniteta države, kao da je dostava lijekova i hrane stanovnicima Gaze postala zločin.

Neki režimski mediji otišli su i korak dalje, optužujući učesnike karavane da “potcjenjuju ulogu Egipta”, dok su drugi čitavu inicijativu proglasili “stranim prodorom”, ponavljajući već viđene teorije zavjere kojima egipatski režim već dugo pokušava opravdati svoju politiku usklađenu s izraelskom okupacijom.

Egipatska uloga u opsadi Gaze

Ova kampanja se, međutim, ne može posmatrati izvan šireg političkog konteksta, Egipat, iako jedina arapska zemlja sa kopnenom granicom prema Gazi, već godinama aktivno učestvuje u pooštravanju opsade nad ovim palestinskim teritorijem.

Još od izbijanja izraelskog genocidnog rata protiv Gaze 7. oktobra 2023. godine, egipatske vlasti su više puta zatvarale granični prelaz Refah, onemogućavajući ulazak humanitarne pomoći, uključujući lijekove i medicinsku opremu, pa čak i evakuaciju ranjenih na liječenje. Time su dodatno pogoršale humanitarnu katastrofu u Pojasu Gaze i pomogle pripremu za izraelske planove genocida i prisilnog raseljavanja.

Prema mišljenju posmatrača, uloga Kaira u pooštravanju opsade Gaze, do tačke izazivanja gladi među stanovništvom, više nije tajna, već je postala predmet široke osude u arapskoj javnosti i među međunarodnom zajednicom.

Posmatrači ističu da je cilj egipatske propagandne kampanje jasan: pripremiti teren za sprječavanje ulaska karavane u Gazu, te osigurati političko i bezbjednosno pokriće za moguće represivne mjere koje bi egipatske vlasti mogle poduzeti.

Još je opasnije to što ova kampanja razotkriva nivo službenog saučesništva u opsadi Gaze. Egipat, iako jedina arapska država koja ima direktnu granicu s Gazom, nije se ustručavao da drži Refah zatvoren većinu vremena, dopuštajući ulazak pomoći samo uz strogu bezbjednosnu koordinaciju s izraelskom okupacijom.

Posmatrači naglašavaju da egipatsko učešće u opsadi Gaze više nije pitanje nemara ili prešutnog odobravanja, već se pretvorilo u zaokruženu državnu politiku podržanu medijima, sprovodljivu kroz sigurnosni aparat, i opravdavanu zvaničnim narativima. Tako je onaj ko traži ukidanje opsade stigmatiziran kao sumnjiv, dok se oni koji je podržavaju prikazuju kao lažni “nacionalni heroji”.

Represivne mjere: pritvaranja i deportacije

Kampanja protiv karavane ne odvija se samo u medijima, već i na terenu. Egipatske vlasti su deportovale Marokanku Džemilu Azzuzi s aerodroma u Kairu, iako je bila na putu da učestvuje u međunarodnom konvoju.

Aktivisti iz Egipta navode i da su na istom aerodromu pritvorena tri advokata i 40 alžirskih građana, kojima su oduzeti pasoši, telefoni i dokumenti i to bez ikakvog pravnog obrazloženja.

Jezik mržnje na društvenim mrežama

Jedan od najglasnijih protivnika karavane je Muhammed Nur iz Gize, koji već danima objavljuje poruke vrijeđanja i prijetnji učesnicima. Što je još gore, njegove objave nailaze na veliko odobravanje, ili su to režimski trolovi u službi faraona Sisija. Jedna od njegovih objava glasi, pojedine vulgarne termine smo morali zamijeniti pristojnijim:

“Oni glupi klinci iz Karavane istrajnosti ponižavaju svoje države… kao da govore: ‘Naša država je ponižena, naša vojska je slaba i nema u njoj pravih muškaraca, zato smo mi jedini muškarci u ovoj zemlji i idemo da probijemo opsadu Gaze’.

Svaki glupi klinac koji misli da mu je država ponižena, bolje mu je da nam ne dolazi, jer mi imamo državu koja zna da štiti svoje granice i svoju zemlju. Zato je njen narod poštuje i pušta je da djeluje onako kako treba da bi sačuvala nacionalnu sigurnost Egipta.

Sad će iskočit neka ovca i reći mi: ‘A što tvoja zemlja nije ništa uradila za Gazu?’

Reći ću ti, ovco: moja zemlja je uradila ono što niko ni u regiji ni u svijetu nije. Pružila je pomoć kakvu niko od Arapa nije dao. Pokušala je ujediniti Arape, ali oni ne žele da se ujedine… A ono što se dešava u Gazi, za to je odgovoran Hamas, a ne mi. Za to je odgovoran Iran koji je rekao Hamasu: ‘Idite, otmite zarobljenike i ubijajte izraelske civile’, a ne mi… Iran im je rekao: ‘Idite, izvedite 7. oktobar i recite da ste vratili čast ummetu’, pa je onda Izrael došao i silovao cijeli Pojas. Nemoj sad mene, kao Egipat, krivit i pitat što nisam ništa uradio!!!

Moj vojnik je tu da štiti moju državu, moje granice i moj narod, a ne da štiti bilo koga drugog. Ako hoćete da oslobađate Palestinu, skupite sve arapske vojske, stavite njihove ekonomije u službu toga, i ja ću biti prva vojska koja će stati s vama i ići da ratuje. Svi ćemo zajedno ić’ u rat, a ne ja sam da idem, a vi stojite i gledate, banda jadnika.

Serem se na vas i na vaše ‘istrajavanje’, vi grupo poniženih koji ponižavate i svoje zemlje s vama i prodajete ih jeftino jer ste vi sami jeftini.”

Karavana nade i otpora

Polazak “Karavane istrajnosti” iz Tunisa, preko Alžira i Libije, na putu prema prelazu Refah, predstavlja više od pukog simboličnog čina solidarnosti s Gazom. To je jasna objava uključenosti arapskih naroda, posebno onih iz Magriba, u borbu za probijanje opsade koja je nad Pojasom Gaze nametnuta već više od 17 godina.

Ove karavane, koje sa sobom nose humanitarnu i medicinsku pomoć, kao i civilne, sindikalne i ljekarske delegacije, ponovo potvrđuju centralnost Palestine kao univerzalnog humanog i etičkog pitanja. Takođe naglašavaju da “Potop El-Akse”, pokrenut u oktobru 2023. godine, nije bio samo čin palestinskog otpora, već izuzetni svjetski trenutak koji je ponovo povezao savjest čovječanstva s palestinskom nepravdom.

Izrael danas, kao okupatorska država, suočava se sa talasom globalnih stavova koji osporavaju cionističke zločine i krvavo razuzdano nasilje.

Također, Izrael je ostao bez ikakvog moralnog pokrića, i čak ni njegovi saveznici više ne mogu opravdavati svakodnevne masakre u Gazi. Karavana na to odgovara porukom – Izraelu i svima koji s njim opsjedaju Gazu – da još postoje narodi sa živom savješću, spremni da stanu naspram opsadi i izdaji.

Hrabrost je, kako kažu, zarazna. A karavane koje kreću sa južne obale Sredozemlja sa sobom nose naslijeđe arapske duhovne borbe koji oslobađanje Palestine vide kao svoj moralni i politički kompas.

Karavana prkosi zvaničnoj saučesničkoj politici

Karavana istrajnosti i kampanja huškanja kojoj je izložena razotkrivaju stvarnu prirodu aktuelnih regionalnih savezništava: s jedne strane, narodna arapskai humanitarna osovina koja djeluje u znak podrške Gazi; s druge strane, zvanični, inertni tabor koji saučestvuje u opsadi i ulaže nadu u slamanje otpora.

Ukoliko dođe do zaustavljanja karavane, to neće biti tek logistička prepreka, već nedvosmislen dokaz o tome ko stoji uz okupatora, a ko mu se suprotstavlja. Odbijanje Egipta da dopusti prolazak karavane neće proći tiho, naprotiv, to će još više izolirati zvanični režim i razotkriti dvostruki diskurs između onoga što se govori na arapskim samitima i onoga što se stvarno provodi na terenu.

Karavana istrajnosti, svojom raznolikošću i hrabrošću, danas predstavlja najjasniji izraz trenutnog stanja: narodi pružaju otpor, režimi vrše represiju, a okupator računa na održavanje te podjele. No Gaza, kao i uvijek, ujedinjuje časne i raskrinkava saučesnike.

Posmatrači ističu da se karavana trenutno kreće na terenu, ali da bi njeno zaustavljanje, ako do njega dođe, ponovno bilo zabilježeno na listi srama, te bi dodatno produbilo jaz između kompromitovanih režima i njihovih naroda, koji u Gazi vide simbol istrajnosti, a u Palestini svoju jedinu moralnu i političku orijentaciju.

IslamBosna.ba