Dvanaest godina nakon 30. juna: Egipat pod vlašću Sisija i više siromaštva, više represije, manje nade

IslamBosna.ba – Dvanaest godina nakon protesta 30. juna 2013. u Egiptu, koje su organizirali vojni i sigurnosni centri moći, uz podršku zaljevskih država i lokalnih medija, kako bi se svrgnuo prvi demokratski izabrani predsjednik Muhammed Mursi, mnogi se pitaju: šta su Egipćani dobili, a šta izgubili nakon što je vlast preuzeo pučista Abdulfettah es-Sisi?

Dok državna televizija i provladini mediji slave „spas nacije“, Egipat tuguje zbog smrti 19 djevojaka iz siromašne regije Menufija, koje su izgubile život u saobraćajnoj nesreći dok su putovale da rade za dnevnicu od 130 egipatskih funti (manje od 6 KM). Djevojke su bile prisiljene na rad zbog duboke ekonomske krize i rastućih životnih troškova.

Siromaštvo i slom srednje klase

Uprkos tvrdnjama vlasti da je minimalna plata povećana sa 700 na 7000 funti, analitičari ističu da je kupovna moć opala, a da je egipatska funta devalvirala s kursa od 7 na preko 50 za dolar. Tako danas plata od 7000 funti vrijedi manje nego ona od 1200 funti iz 2014. godine.

U međuvremenu, spoljni dug Egipta porastao je sa 43 na 155 milijardi dolara, dok više od 11 miliona penzionera živi s manje od minimalca, a oko 80% njih prima između 30 i 60 dolara mjesečno, ispod granice ekstremnog siromaštva.

Bogati lete, siromašni umiru

Dok siromašne porodice šalju kćerke da beru grožđe za nekoliko dolara dnevno, elita ljetuje u Alamejnu i na sjevernoj obali, plaćajući do 80.000 funti po osobi. Istovremeno, država troši milijarde na kapitalne projekte poput nove administrativne prijestolnice (59 milijardi dolara), brze pruge (26 milijardi) i superbrzih vozova (544 milijarde funti).

Od 2013. do 2025. cijene goriva povećane su 11 puta, a cijena plinske boce dostigla je 200 funti. Cijene lijekova su u više navrata skočile i do 50% povećanja u 2024. godini, dodatno pogađajući najsiromašnije slojeve društva.

Represija, suzbijanje prava i samoubistva

Od 30. juna 2013, vlasti su zatvorile više od 1000 nevladinih organizacija, ugasile ili zamrznule rad brojnih stranaka, a na hiljade ljudi uhapšeno je zbog političkih uvjerenja. Egipat je pao sa 114. na 130. mjesto na svjetskom indeksu percepcije korupcije.

Uz sve to, zabilježeni su masovni talasi samoubistava. Samo u 2024. godini, 322 osobe su si oduzele život, dok su prethodnih godina zabilježene stotine sličnih slučajeva, često povezane s ekonomskom neimaštinom i društvenom depresijom.

Između onih koji imaju koristi i onih koji plaćaju cijenu

Prema ekonomisti Ahmedu Džadu, arapske sile poput Saudijske Arabije i UAE podržale su 30. juni da bi zaustavile demokratiju i učvrstile vlastiti autoritarizam. Rezultat: više od 600.000 ljudi pogođeno je represijom, hapšenjima ili gubicima u porodici, dok je narod zgažen pod teretom dugova i iluzijama o razvoju.

Dodao je da su „gubici egipatskog naroda ogromni“, te objasnio: „Društvo je podijeljeno na dvije grupe, one koje imaju koristi i stoje uz vlast, i one koje se zalažu za demokratiju i slobodu. Upravo je ova druga grupa platila visoku cijenu: ubistvima, hapšenjima, otkazima i sigurnosnim progonima unutar i van zemlje.“

Politički analitičar Muhammed Fehri smatra da je 30. juni bio “povratak režima kontra-revolucije”, a posljednjih 12 godina „jedan od najmračnijih perioda egipatske moderne historije“.

“Nema sumnje da su Egipćani platili cijenu mnogo višu nego što su i najpesimističniji mogli zamisliti. Mnogi su vjerovali da je ono što se dogodilo 30. juna bila kontraofanziva kontrarevolucionarnih snaga, puč koji je zemlji mogao oduzeti priliku za izgradnju savremene institucionalne države utemeljene na civilizacijskim temeljima.”

Dodao je: “Neki su pomislili da je prilika za preporod izgubljena, ali niko nije mogao zamisliti da će egipatski narod dospjeti u ovakav ponor osiromašenja, neprosvijećenosti, marginalizacije i društveno-ekonomskog i kulturnog razaranja.”

“Možemo reći da će se ovo razdoblje egipatske historije svrstati među epohe dekadencije i propadanja kroz koje je egipatska nacija prolazila tokom svoje duge prošlosti”, kazao je Fehri.

Ukazao je na to da je većina građana ekonomski slomljena i politički te društveno marginalizirana. Uz otvorena vrata zaduživanja, kolaps tržišne vrijednosti nacionalne valute, sveprisutnu i institucionalizovanu korupciju, zemlja je izgubila brojne strateške resurse koji se ne mogu mjeriti novcem. Sve to dogodilo se paralelno s urušavanjem političkog učešća, sloboda, novinarstva i izražavanja mišljenja.

Dalje je naglasio: „Te hronične bolesti koje su pogodile egipatsku stvarnost odrazile su se i na položaj države u cjelini, dovodeći do slabljenja njenog spoljnopolitičkog utjecaja, čak i u pitanjima koja su Egiptu bila povjerena geografijom i historijom, poput palestinskog pitanja, pitanja Sudana i ključnog pitanja Nila.“

IslamBosna.ba