Zašto je oružje otpora crvena linija?

IslamBosna.ba – Neki pokušavaju ublažiti ideju „razoružavanja otpora“ i predstaviti je kao nacionalni interes u ovoj fazi, polazeći od tvrdnje da se izraelska agresija i krvoproliće nad Palestincima mogu zaustaviti samo ako Hamas i snage otpora predaju svoje oružje. Bez obzira na njihove namjere, Hamas i snage otpora nemaju luksuz izbora alternativa koje bi služile višim interesima palestinskog naroda, jer je priroda cionističkog projekta i njegova djelatnost na terenu učinila oružani otpor jedinim izborom bez obzira na njegovu cijenu. Jednostavno rečeno:

1. Razoružavanje otpora jednako je uklanjanju duše iz tijela palestinskog pitanja, pretvaranje naroda u gomilu bez kandži i zuba, čija sudbina zavisi isključivo o volji i ćudima neprijatelja.
2. Izrael vodi “nultu bitku” kako bi sproveo “odlučujući plan” koji ima za cilj potpuno odbacivanje mirovnog procesa i rješenja o dvije države, nametanje aneksije i judaizacije na Zapadnoj obali, slamanje otpora u Pojasu Gaze, i konačno brisanje palestinskog pitanja. Otpor je tako postao neizbježan put.

Taj plan je ranije teorijski postavio Betzalel Smotrich, vođa vjerskog cionizma, u dokumentu iz 2017. godine, a ušao je u Netanyahuovu vladu s ciljem njegove realizacije. U istom periodu, Centralni komitet Likuda izglasao je podršku aneksiji Zapadne obale i zatražio od svojih poslanika da to podrže u Knessetu.

3. Razoružavanje otpora u Gazi značilo bi rušenje odbrambenog zida i kapitulaciju pred voljom okupatora. Time bi se okupaciji otvorila vrata da slobodno i nekažnjeno ubija, razara, pooštrava blokadu i protjeruje kad god i pod bilo kojim izgovorom. Razoružanje neće zaustaviti cionistički projekt, koji nastavlja da judaizira zemlju i čovjeka u Palestini. Nema nikakvih obaveza Izraela da ne anektira teritorije, ne provodi etničko čišćenje, niti da život Palestinaca učini nepodnošljivim.
4. Zapadna obala, iako nije bila poprište bitke Potop el-Akse, i gdje postoji Palestinska samouprava koja sarađuje s okupacijom i progoni otpor; trenutno je u središtu aneksije, protjerivanja i rastakanja Palestinske samouprave. Umjesto jedinstvene upravne strukture, planira se formiranje kantona koji će služiti izraelskim interesima kao podaničke službe.
5. Otpor u Gazi zadavao je ozbiljne udarce Izraelu, vojne, ekonomske, društvene. Doveo je do iseljavanja brojnih naseljenika, izazvao unutrašnje krize, primorao Izrael na časnu razmjenu zarobljenika, narušio njegov međunarodni imidž, srušio propagandnu naraciju i poljuljao temelje stabilnosti njenih naselja u smislu sigurnosti i ekonomije. Razoružanje bi izbavilo okupatora iz ove krize i pretvorilo cionistički kolonijalizam u “kolonijalizam s pet zvjezdica” i to bez ikakvih troškova. Također okupacija bi pokrenula svoj projekt judaizacije i naseljavanja, prebacujući krivicu na narod Palestine, pod izgovorom da su svoju sudbinu i budućnost podvrgli volji okupacije.
6. Razoružavanje znači kažnjavanje žrtve i nagrađivanje zločinca. Onaj ko treba biti razoružan i kažnjen je upravo okupator.
7. Razoružanje otpora je nelogično pravno, politički, moralno i ljudski. Otpor je neotuđivo pravo svih naroda pod okupacijom što potvrđuju međunarodno pravo i rezolucije Ujedinjenih nacija.
8. Razoružanje pruža implicitnu legalizaciju izraelske okupacije i cionističke naracije, po kojoj je Izrael žrtva napada, a otpor terorizam. Time se legitimizira tvrdnja da je “država članica UN-a” bila pod napadom i imala “pravo na samoodbranu”.
9. Otpor je i dalje bedem i zaštitni zid arapske i islamske sigurnosti, kao i šire strateške okoline oko okupirane Palestine. Netanyahu i drugi lideri njegove koalicije otvoreno govore o protjerivanju Palestinaca i proširenju izraelske sigurnosne doktrine transformirajući taj entitet u hegemonističku silu i prijetnju regionalnom okruženju. Razoružanje bi omogućilo sigurno okruženje za sprovođenje tih planova.
10. Historijsko iskustvo naroda koji su pristali na razoružanje pokazalo se katastrofalnim. Nasuprot tome, narodi koji su nastavili pružati otpor, uprkos ogromnim žrtvama, na kraju su izborili svoju slobodu i nezavisnost, kao što su to učinili narod Alžira, Afganistana i Vijetnama.

Jedna od najvećih katastrofa Oslo sporazuma bila je to što se rukovodstvo PLO-a obavezalo da nikada neće pribjeći oružanom otporu, već da će sve sporove s Izraelom rješavati isključivo mirnim putem, te spriječavati svaki oružani otpor na teritorijama pod svojom upravom. Danas vlastitim očima svjedočimo projektu koji se trideset godina podvrgava volji okupatora i umjesto da ostvari nezavisnu državu, Palestinska samouprava je postala alat u rukama okupacije za progon otpora, dok Izrael širi judaizaciju zemlje i svetinja, i brzo korača ka potpunoj aneksiji Zapadne obale i rastakanju Samouprave u kantone i geta. Palestinska samouprava je odradila svoju privremenu ulogu, a sad joj prijeti da bude odbačena kao iscijeđena kora narandže.

“A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.“

Autor: dr. Muhsin Salih

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba