Sirija: Kako je Izrael potpalio tenzije u Džermani i Sahnaji?

IslamBosna.ba – Izrael ne propušta priliku da iskoristi svaku nestabilnost u Siriji, a kako tek kada se ta nestabilnost odvija u okolini Damaska? A kako tek kada je taj haos prožet elementima sektaštva i regionalizma?

Ovo izraelsko angažovanje postalo je očito kroz izjave izraelske vlade i zvaničnika o ulozi Tel Aviva u zaštiti druza u provinciji es-Suvejda na jugu Sirije, kao i u gradu Džermana istočno od Damaska. Potom je uslijedila i direktna vojna intervencija, izraelski borbeni avioni bombardovali su u srijedu, 30. aprila 2025, područje Sahnaja na obodu Damaska, istovremeno dok su se tamo odvijali sukobi između sirijskih vladinih snaga i naoružanih grupa, što je rezultiralo njihovim potpunim preuzimanjem kontrole nad tim područjem istog dana.

Međutim, niz brzih i značajnih događaja, od konferencije kurdskih političkih snaga, preko izjave vođe alevitske zajednice Gazala Gazala, do objave Rami Mahlufa o regrutaciji 150.000 boraca, pa sve do eskalacije sukoba u Džermani i Sahnaji, možda pričaju drugačiju priču od one o pukom izraelskom investiranju u haos. Ostaje pitanje: da li Izrael, preko jedne od regionalnih sila, ima direktnu ulogu u potpirivanju ovih kriza?

Zašto su sukobi eskalirali u Džermani i Sahnaji?

Dana 28. aprila 2025. godine, pojavio se audio zapis koji se pripisuje Mervanu Kivanu, jednom od duhovnih vođa Druza iz provincije es-Suvejda, koji tamo i živi. Međutim, prema dostupnim informacijama, snimak je načinio i pripisao Kivanu čovjek po imenu Fuad Murad, koji živi u Holandiji. Murad je ranije sarađivao sa brigadirom Issamom Zahreddinom, jednim od ključnih ljudi u režimu Bešara el-Assada, a njegovo ime, zajedno s njegovom grupom, povezano je s brojnim dokumentovanim kršenjima ljudskih prava nad sirijskim građanima.

Audio snimak sadržavao je uvredljive komentare usmjerene prema sirijskoj vladi i njenim snagama, koristeći uvrede i psovke sa sektaškim i vjerskim kontekstom. Došlo je i do direktnog skrnavljenja ugleda Poslanika, čime je očigledno namjerno izazvana provokacija muslimana, ali i cjelokupnog sirijskog naroda, uz dodatno povezivanje sadržaja s Druzima.

Snimak je izazvao široke reakcije, počevši od provincije Hums, gdje su izbile tenzije u studentskom domu lokalnog univerziteta, što je rezultiralo fizičkim sukobima i ranjavanjem studenta iz es-Suvejde. Nije iznenađujuće, s obzirom na to da se snimak brzo širio kao navodni glas jednog od vodećih religijskih autoriteta u toj zajednici.

Već sljedećeg dana nakon što je snimak postao viralan, započeli su oružani sukobi na kontrolnom punktu en-Nasim koji razdvaja Džermanu i Istočnu Gutu. Uslijedili su žrtve i intenziviranje mobilizacije, koje je, kako se čini, bilo unaprijed pripremljeno prije samog objavljivanja snimka. Štaviše, moguće je da je snimak bio dio šire strategije za pokretanje sigurnosnih, vojnih i medijskih operacija. Ubrzo je Džermana, poznata po svojoj multietničkoj strukturi, postala poprište haosa koji se potom proširio na obližnju Sahnaju, gdje su sukobi eskalirali i na kraju kulminirali velikom bitkom.

Stav sirijske vlade i njene mjere

Vladine snage su rano uočile pokušaj da budu uvučene kao direktna strana u sukobima, te su preduzele niz mjera kako bi spriječile eskalaciju. Ograničile su djelovanje određenih grupa koje su povezane s vlastima, ali nisu zvanično pod njihovom komandom, sprečavajući ih da prošire obim sukoba i intenziviraju borbe. Također su nastojale neutralizirati uporišta nezakonitih naoružanih frakcija, razdvajajući njihove zone utvrđenja kako bi oslabile njihovu koordinaciju.

Važno je napomenuti da te grupe nisu činili isključivo pripadnici zajednice Druza. Naprotiv, značajan dio Druza u Džermani bio je naklonjen javnoj sigurnosti, a neki su čak bili direktno uključeni u sigurnosne strukture. Nasuprot tome, određene frakcije iz redova bivših provladinih milicija, posebno nekadašnjeg Nacionalnog odbrambenog fronta u Sahnaji, bile su odgovorne za podizanje tenzija, organizaciju oružanih napada i izazivanje haosa. Te grupe su istovremeno napadale i civile i državne snage, stvarajući dodatnu nestabilnost i konfuziju.

Vladine snage uspjele su spriječiti dolazak pojačanja iz Sahnaje u Džermanu. Također su onemogućile pristup grupama iz vojnog vijeća u es-Suvejdi, koje podržavaju šejha Hikmeta el-Hadždžerija prema Damasku i njegovoj okolini.

Osim toga, vladine snage su okončale sukobe koji su u početku izbili između beduinskih zajednica i vojnih frakcija u es-Suvejdi.

S druge strane, sirijska vlada je uspješno upravljala javnim mnijenjem i usmjeravala ga, oslanjajući se na utjecajne društvene autoritete, među kojima i starješine iz Suvejde, koji su prikazali šejha Hikmeta el-Haždžerija kao huškača koji priziva strano miješanje.

U suštini, sirijska vlada je uspjela jasno pokazati da svi ovi uzastopni događaji nisu bili spontani niti slučajni. Naprotiv, oni koji su pokušavali izazvati nemire i nestabilnost možda su sami nesvjesno otkrili obim i namjeru svojih postupaka.

Šta žele oni koji vrebaju Siriju i njenu vladu?

Za Izrael, Sirija bi bila skup područja (kantona) pod njegovom kontrolom, politički i administrativno nezavisnih, sa krhkom centralnom vlašću kojom bi upravljala slaba, demilitarizovana i sankcijama opterećena država. Na tome Izrael direktno radi nakon što iscenira probleme, a indirektno putem svojih regionalnih saveznika i ranije.

Vlada Benjamina Netanyahua ne vidi problem u tome da se njene politike prema Siriji poklapaju s iranskim pristupom, niti u tome što su saveznici Tel Aviva u nastojanjima da izazove haos često isti oni koji sarađuju s Teheranom. Izrael pritom računa na to da će zemlje koje podržavaju sirijsku vladu uložiti napore da spriječe povratak Irana u Siriju.

S druge strane, Izrael nastoji oslabiti autoritet vlade u Damasku i unijeti konfuziju u osjetljiva pitanja, među kojima je i testiranje sposobnosti da se nosi s haosom u trenutku kada svijet pomno prati poštivanje ljudskih prava i zaštitu manjina.

Ali zapravo, političko rukovodstvo u Siriji najčešće uspijeva da prevaziđe izazove i iz njih izađe s različitim dobitcima, a najvažniji među njima su ponovno učvršćivanje unutrašnje kohezije i razotkrivanje svojih protivnika i suparnika. Kako se kaže: udarac koji te ne ubije ili ti ne slomi kičmu, samo će te ojačati.

Autor: Vael Alvan, Al Jazeera

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba