Palestinska starica koja je preživjela Nakbu: Patnja Gaze danas je teža i strašnija
IslamBosna.ba – Prije 77 godina, starica Jusra Ramadan iskusila je sve strahote i tragedije palestinske Nakbe, uključujući i progon njene porodice iz sela Tel es-Safi, smještenog sjeverozapadno od okupiranog grada Hebrona, gdje su dotad živjeli mirnim i sretnim životom. Bila je prisiljena ostaviti svu svoju imovinu, u strahu od ubistava koje su tada provodile cionističke bande.
Danas 92-godišnja Jusra Ramadan, koja sada živi u izbjegličkom kampu Nusajrat u središtu Pojasa Gaze, smatra da palestinski narod u Gazi prolazi kroz novu Nakbu – još okrutniju i nasilniju od one iz 1948. godine.
“Nakba” je izraz koji Palestinci koriste za događaje 15. maja 1948. godine, kada je proglašeno osnivanje Izraela na okupiranoj palestinskoj zemlji, što je dovelo do protjerivanja oko 750.000 Palestinaca.
U razgovoru za Al Jazeeru, Jusra se prisjeća strahota Nakbe dok sjedi u bombardiranoj kući u kampu Nusejrat, opisujući kako je njen otac napustio Tel es-Safi noseći drvenu kutiju s dokumentima, vlasničkim listovima, rodnim listovima i drugim porodičnim papirima.
Kazala je: „Prije Nakbe smo živjeli predivne dane u Tel es-Safiju, a onda smo postali izbjeglice koje Izrael progoni sve do danas.“
Strahote Nakbe
Tragedija starice Jusre Ramadan i mještana njenog sela Tel es-Safi započela je 9. jula 1948. godine, na ono što opisuje kao “kobni dan”, kada je selo okupirano u okviru operacije “Protiv Faruka”, koju je izveo cionistički Givati bataljon.
Istog dana okupirano je i razoreno i susjedno selo Barkusija, primoravši stanovnike da napuste svoje kuće i pobjegnu.
„Imala sam 15 godina,“ prisjeća se Jusra za Al Jazeeru.
„Izašli smo iz Tel es‑Safija prve ramazanske noći, bježeći od ubistava i masakra koje su počele izvoditi cionističke bande.“
„Otac me poveo na magarcu, ponijeli smo samo malo prtljage i, krijući se od granatiranja, preko Bir es‑Seve stigli do Pojasa Gaze. Tamo smo zatekli podignute šatore istočno od Gaze i ostali u njima četrdesetak dana.“
Držeći se svog tradicionalnog palestinskog ruhaba, dodaje: „Poslije toga su nam podigli kamp na mjestu gdje je danas bolnica eš‑Šifa, zapadno od grada Gaze; zvao se kamp el‑Džemazat. Slični kampovi podignuti su i za izbjeglice iz drugih sela protjeranih 1948.“
Čežnja za svojim selom
Sa čežnjom pomiješanom s tugom, starica Jusra se prisjeća života svoje porodice u Tel es-Safiju: “Imali smo prostranu kuću, zemlju, maslinike, guvna za žito i stado ovaca. Moj otac je posjedovao i šest krava.”
Dodaje s bolom: “Jeli smo svježi jogurt i pili svježe mlijeko. Živjeli smo u sigurnosti, miru i sreći.”
Nastavlja kroz suze: “Mislili smo da ćemo se vratiti za nekoliko dana ili sedmica, ali dani su postali vječnost, a naš se život potpuno preokrenuo.”
Uprkos 76 godina koje su prošle od Nakbe, Jusra i dalje sanja o povratku: “Voljela bih da živim u jednoj maloj sobi u svom selu, da sadim i jedem s vlastite zemlje, da umrem i budem sahranjena u njenoj zemlji.”
Nova Nakba i rat bez presedana
Starica Jusra opisuje ono što se dešava u Pojasu Gaze od izbijanja izraelskog rata 7. oktobra 2023. riječima:
“Bilo je mnogo ratova od 1948. godine, ali nikad nije bio rat ovakav.”
U razgovoru za Al Jazeeru dodaje: “Okupacija nije bila zadovoljna time što nas je protjerala iz naših sela, već nas je nastavila progoniti i pretvorila nam život u pakao – neprekidnim ubijanjem i istrebljenjem od Nakbe pa do danas, posebno u Pojasu Gaze.”
Starica Jusra nastavlja: “Naselili smo se u Gazi, i prošli smo kroz mnogo ratova, ali ovakav rat nikad nismo doživjeli. Niti nam je pamet ostala, ni krv, nestala su nam djeca, kuće, drveće i kamenje (..), a klanje nas još ne prestaje.”
Naglašava da ono što se danas dešava predstavlja nakbu koja nadmašuje sve prethodne: “Djeca se kolju, tijela im lete od siline bombardovanja, kuće se ruše na glave stanovnika – niko nije siguran.”
Glad bez presedana
Govoreći o katastrofalnoj gladi koja pustoši Pojas Gaze zbog zatvorenih prijelaza i sveobuhvatne opsade koja traje već tri mjeseca, starica Jusra kroz suze kaže: “Od 1948. godine nismo doživjeli glad kakvu danas preživljavamo.”
Navodi kako je, nakon što je nestalo brašna, počela mljeti leću i kukuruz kako bi napravila hljeb u očajničkom pokušaju da preživi glad, kao i svi stanovnici Gaze.
Dodaje tužno: “Stanje je postalo nepodnošljivo. Ljudi se istovremeno bore s glađu i smrću. Nema hrane, nema lijekova, a od života nije ostalo ništa.”
Svake godine 15. maja, Palestinci obilježavaju godišnjicu Nakbe, putem marševa, događaja i izložbi, kako u domovini, tako i u dijaspori.
Od 7. oktobra 2023, Izrael, uz potpunu podršku Sjedinjenih Američkih Država, sprovodi genocid nad stanovništvom Gaze, ostavljajući za sobom oko 173.000 mrtvih i ranjenih, većinom djece i žena, te više od 11.000 nestalih.
IslamBosna.ba
