“Na ivici smo da jedemo zemlju”… Starica koja preživljava na vodi usred širenja gladi u Gazi

IslamBosna.ba – U uglu trošne kuće na zapadu grada Gaze, sjedi Umm Muhammed Ašur, 76-godišnja Palestinka, na slomljenoj plastičnoj stolici, pokušavajući da ugasi žeđ čašom vode, jedinim što ima za preživljavanje već više od sedmicu.

Umm Muhammed, tihim glasom i drhtavim rukama od slabosti, kaže: “Živim samo na vodi, bez ikakvog pretjerivanja. Ako uspijem nabaviti komad hljeba, preživljavam na njemu dva dana.”

Ističe da je cijena kilograma brašna premašila 100 šekela (oko 27 dolara), što je iznos koji ne može priuštiti. “Čak i ako ga uspijem kupiti, količina mi ne bi bila dovoljna za dva dana,” dodaje.

Umm Muhammed, rođena 1949. godine, godinu nakon Nakbe palestinskog naroda, kaže za list Palestina da nikada u životu nije osjetila glad poput one koju sada proživljava. “Došli smo do tačke da smo na ivici da jedemo zemlju,” kaže, dok joj suze ispunjavaju oči.

Iako je po prirodi strpljiva i povučena, bila je primorana da prekine svoju šutnju i uputi apel arapskom i muslimanskom svijetu:

“Ljuti smo na vas! Ne dijelite našu patnju. Da su se samo četiri ili pet država ujedinile i suprotstavile okupaciji, ništa od ovoga se ne bi dogodilo!”

Nastavila je s vidljivom ljutnjom: “Da li je moguće da jedna osoba, Benjamin Netanyahu, kontroliše svijet, a niko ga ne može zaustaviti? Sram vas bilo, muslimani! Ubili su našu omladinu i djecu, izgladnjeli narod i uništili sve!”

Njene riječi prethodile su objavi Vladinog medijskog ureda u Gazi, koji je saopštio da je prije dvije noći ušlo 87 kamiona pomoći, prva pošiljka od kada je Izrael zatvorio granične prelaze 2. marta, usred rata koji traje više od 18 mjeseci.

Iako su ti kamioni od velikog značaja, oni pokrivaju samo mali dio dnevnih potreba. Lokalni zvaničnici navode da je Gazi potrebno između 500 i 800 kamiona pomoći dnevno kako bi se zadovoljile osnovne humanitarne potrebe za oko 2,4 miliona ljudi koji žive u teškim uslovima.

Prema zvaničnim podacima, politika opsade i izgladnjivanja odnijela je živote 326 osoba zbog pothranjenosti, uključujući djecu i bolesne, dok je zabilježeno više od 300 slučajeva pobačaja u posljednjih 80 dana zbog nedostatka hrane i medicinske njege.

Podaci iz Vladinog medijskog ureda u Gazi pokazuju da su okupacione vlasti spriječile ulazak oko 44.000 kamiona pomoći od marta, što je dodatno pogoršalo zdravstvenu i prehrambenu krizu u tom području.

Humanitarne organizacije upozoravaju da su dijelovi Pojasa Gaze sada klasifikovani kao “zone gladi”.

Priča Umm Muhammed, koja je pretrpjela lom ruke tokom raseljavanja na jug u početku rata, dodatno oslikava težinu situacije. Zbog kolapsa zdravstvenog sistema, nije mogla dobiti odgovarajući tretman. “Ljekari kažu da mi ruku treba ponovo slomiti i operisati, ali nema mogućnosti,” objašnjava s poteškoćama.

Njena svakodnevna borba za preživljavanje postaje još jasnija kada opisuje trenutak kada je pala od iscrpljenosti ispred svoje kuće, a komšija ju je morao unijeti unutra. “Više ne mogu hodati. Samo želim pojesti jedan paradajz, da makar osjetim njegov okus!” kaže kroz smijeh pomiješan s bolom.

Dok pokušava ostati pribrana pred kamerom koja dokumentuje njenu priču, ističe da tragedija nije samo u gladi, već i u “globalnoj nebrizi i arapskoj šutnji”.

Njena priča nije izuzetak, u Gazi smrt ne prijeti samo kroz bombardovanje, već i kroz glad, izolaciju i potpuni kolaps humanitarnog sistema.

Dok međunarodna upozorenja o nadolazećoj katastrofi postaju sve glasnija, ostaje pitanje: Koliko još “Umm Muhammed” mora umrijeti od gladi prije nego što se probudi ljudska savjest?

IslamBosna.ba