Maroko uvodi jedinstvene hutbe: Organizacija vjerskih pitanja ili zvanično ograničenje slobode?

IslamBosna.ba – Odluka marokanskih vlasti da se u svim džamijama širom zemlje uvede jedinstvena hutba petkom izazvala je intenzivne reakcije, posebno na društvenim mrežama. Odluka je donesena u okviru tzv. „Plana usmjeravanja hutbi“, koji su osmislili Vrhovno vjersko vijeće i Ministarstvo vakufa i islamskih poslova, s ciljem, kako navode, „reforme i ispravljanja postojećih nedostataka u hutbama“, prenosi Arabi21.

Međutim, brojni vjernici i stručnjaci za vjerska pitanja izražavaju zabrinutost. Mustafa Ramid, bivši ministar u marokanskoj vladi, upozorio je da nametanje iste hutbe tokom cijele godine i u svim džamijama „nije prikladno i zahtijeva reviziju“. Ramid je dodao da bi jedinstvena hutba možda imala smisla u posebnim prilikama, ali da ovakav pristup pretvara džamije u „državni radio“, isti tekst, različiti glasovi, bez uvažavanja lokalnih potreba vjernika.

Slično mišljenje dijeli i veliki broj građana, koji su podijeljeni između prihvatanja i odbijanja ove odluke. Neki pozivaju na uvođenje više različitih verzija hutbi, kako bi imami mogli birati one koje su prikladne lokalnom kontekstu.

Izgubljena uloga imama?

Idris el-Kenburi, istraživač u oblasti vjerskih pokreta, tvrdi da je ova mjera u suprotnosti s duhom samog Plana usmjeravanja hutbi, jer, kako ističe, „jedinstvena hutba oduzima imamima ulogu da vjernicima prenose poruku vjere u skladu s lokalnim okolnostima“.

„Ova praksa obesmišljava hutbu kao oblik vjerskog dijaloga, jer ono što je relevantno za stanovnika grada nije nužno za stanovnika sela ili planinskog područja“, dodaje el-Kenburi. Prema njemu, jedinstvena hutba ima smisla samo u kontekstu nacionalnih pitanja, što je i ranije bila praksa u posebnim prilikama.

On napominje da do sada hutbe nisu bile pod punim nadzorom, imami su pisali vlastite hutbe ili ih improvizovali, a zatim bi, ako je potrebno, pročitali zvaničnu verziju dostavljenu iz ministarstva. Sada, smatra el-Kenburi, imami postaju samo čitači tuđih tekstova, što bi moglo dodatno umanjiti ugled i utjecaj džamije u očima građana.

Otpor iz džamija

Kritike nisu ostale samo u akademskim krugovima. Slučaj Ahmeda Adžendura, imama iz džamije u Tangieru, koji je prošle godine smijenjen zbog toga što je „skrenuo s propisane hutbe i unio osjetljive teme“, bio je povod za širu raspravu. U viralnom video obraćanju, Adžendur je poručio: „Postajemo lutke, figure iz crtića, bez koristi. Ako nam hutbe dolaze od drugih, čemu onda služimo?“

Ministarstvo vakufa je tada reagovalo saopćenjem da su imami i dalje slobodni u svom izražavanju, ali uz odgovornost. Naveli su da je ujednačavanje hutbi privremena mjera, koja ima za cilj podizanje svijesti i jačanje odgovornosti u okviru institucionalnog okvira. Ipak, godinu dana kasnije, ista institucija objavljuje Plan o potpunom jedinstvu hutbi, bez naznaka da se radi o privremenoj fazi.

Džamija između naroda i države

S više od 52.000 džamija u Maroku, od čega se 72% nalazi u ruralnim područjima, ova odluka duboko pogađa vjerski život širom zemlje.

Za mnoge Marokance, hutba nije samo vjerska obaveza, nego platforma za rješavanje lokalnih problema i jačanje društvenog tkiva.

Stoga, kako ističu kritičari, ovakav potez može dodatno otuđiti vjernike od vjerskih institucija, te učiniti džamiju još jednim kanalom zvanične retorike, umjesto prostora duhovnog vodstva i dijaloga.

IslamBosna.ba