Licemjerje pravde: Izrael traži milijarde, a duguje krvavu historiju
IslamBosna.ba – Više od 500 porodica izraelskih žrtava iz 7. oktobra 2023. podnijelo je tužbu Okružnom sudu u okupiranom Kudsu, tražeći 4,5 milijardi šekela (1,2 milijarde dolara) odštete od Palestinske samouprave, PLO-a i Kadure Faresa, optužujući ih za direktnu i indirektnu umiješanost u napade.
Izrael je, preko advokata Gideona Fishera i njegovog tima, podnio tužbu protiv Palestinske samouprave (PA), Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) i bivšeg šefa Palestinskog komiteta za pitanja palestinskih zatvorenika Kadure Faresa optužujući ih za direktnu i indirektnu umiješanost u napad 7. oktobra. Tužba, kako navode, počiva na “pionirskom istraživanju”, koje PA i PLO predstavljaju kao faktore finansiranja i logističke podrške “terorizmu”.
Ali dok se sudovi u Izraelu pune tužbama za nadoknadu štete izraelskim žrtvama, ne postoji ni jedan međunarodni proces koji traži pravdu za više od 61.000 ubijenih Palestinaca u Gazi od oktobra 2023., niti za milione drugih žrtava izraelske cionističke politike od 1948. do danas.
Od Nakbe do genocida: Zločini koji ne zastarijevaju
Od osnivanja države Izrael, palestinski narod je podvrgnut sistematskoj kampanji etničkog čišćenja:
- 1948. godine, više od milion Palestinaca je protjerano, a stotine sela sravnjene sa zemljom, događaj koji Palestinci nazivaju Nakba (Katastrofa);
- Tokom desetljeća, na desetine hiljada Palestinaca je nezakonito zatvarano, često bez optužnice (administrativni pritvor);
- Hiljade su mučene, psihički i fizički zlostavljane, uključujući maloljetnike;
- Kuće Palestinaca se masovno ruše, kako u Gazi, tako i u Istočnom Kudsu i na Zapadnoj obali;
- Pravo na povratak izbjeglicama nikada nije priznato, uprkos rezoluciji UN-a.
Danas, dok Izrael podiže optužnice za finansiranje “terorizma”, vlada Izraela svakodnevno finansira oružano nasilje nad civilima, izgladnjivanje Gaze i širenje ilegalnih naselja, čime krši međunarodno pravo. Ko će njima platiti odštetu?
Dvostruki standardi i pravda po mjeri okupatora
Međutim, ko je odgovoran za desetine masakara počinjenih nad palestinskim civilima: od Sabre i Šatile (1982), Dženina (2002, 2023), do Han Junisa, Refaha, Šudža’ije, ….?
Ko će položiti račune za:
Cenzuru, dehumanizaciju i kriminalizaciju svakog vida otpora?!
Masakre djece pod bombama koje ne biraju mete?!
Politiku kolektivnog kažnjavanja kroz blokade, zabranu lijekova i hrane?!
Poniženje miliona Palestinaca na kontrolnim punktovima?!
Za milione upropaštenih života pod opsadom, glađu, bombardovanjima i sistemskom diskriminacijom?
Za uništene škole, bolnice, domove, živote?
Za više od 70 godina progona Palestinaca sa njihove zemlje, krađu i rušenje njihovih kuća, otimanja imanja, stoke, ponižavanja i segregacije na vlastitoj zemlji?
Tužba za odštetu ne bi bila problem da ista pravila važe za sve. Međutim, pravda se u ovom slučaju koristi kao produžena ruka okupatora, a ne kao neutralna sila.
Licemjerje je jasno: Palestinska patnja ne ulazi u sudske spise, dok izraelske tužbe za nadoknadu štete pred globalnom javnošću dobijaju legitimitet sve uz podršku saveznika poput SAD-a. Pravo na pravdu mora biti univerzalno.
Ako međunarodna zajednica dozvoli da se Izrael ponaša kao sudija, žrtva i krvnik istovremeno, onda je sve što ostaje od međunarodnog prava paravan za hegemoniju. Ne može postojati selektivna empatija, ni sudovi za jedne, a bombe za druge. Ako se traži pravda za izraelske žrtve s istom odlučnošću mora se tražiti i za Palestince.
Palestinci ne traže više od onoga što im je garantovano: dostojanstvo, slobodu i pravdu. Ako se za izraelske žrtve može tražiti milijarde, onda svijet Palestincima duguje cijelu historiju.
IslamBosna.ba
