Izostanak Sisija sa Trumpovog zaljevskog samita otkriva duboke promjene u regionalnoj ravnoteži
IslamBosna.ba – Dok je američki predsjednik Donald Trump tokom svoje višednevne posjete Rijadu, Dohi i Abu Dabiju odavao priznanje liderima Saudijske Arabije, Katara i Emirata, te se sastajao sa šefovima država Zaljevske saradnje i sirijskim predsjednikom Ahmedom eš-Šer’om, u protokolarnim redovima nije bilo egipatskog predsjednika Abdelfettaha es-Sisija.
Njegovo odsustvo izazvalo je brojna pitanja, naročito jer je ranije više puta bio prisutan na sličnim samitima, uključujući i onaj iz 2017. godine kada je Trump prvi put posjetio Saudijsku Arabiju kao američki predsjednik.
Politička marginalizacija Kaira
Za razliku od prošlih godina kada je Sisi bio predstavljen kao „snažni saveznik SAD-a“ u borbi protiv terorizma i “islamizma”, danas se čini da je egipatski režim izgubio stratešku težinu u očima Washingtona. Analitičari poput Menduha el-Munira ističu da Egipat više nije percipiran kao ključni faktor u regionalnim kalkulacijama SAD-a, već kao nestabilan i zavisan igrač, čija vanjska politika oscilira između pasivnosti i pragmatične potčinjenosti.
Munir smatra da izostanak poziva Sisiju predstavlja ili znak američkog nezadovoljstva njegovom nedavnom samostalnošću, uključujući odbijanje potpune saradnje u planovima o preseljenju stanovništva Gaze, ili jasnu poruku da više ne igra značajnu stratešku ulogu.
Ekonomski i geopolitički motivi
Prema političkom analitičaru Jahji Saadu, Trumpova posjeta Zaljevu ima primarno ekonomski karakter, fokusiran je na bogate zaljevske zemlje koje mogu ponuditi „poslove i novac“, dok Egipat i Jordan, osiromašeni i prezaduženi, nisu u stanju parirati tim interesima. Drugi motiv je politički, gdje Egipat, nekada lider arapskog svijeta, danas figurira kao slab partner bez inicijative i utjecaja.
Saradnja Egipta sa Kinom i Rusijom, uključujući zajedničke vojne i infrastrukturne projekte, dodatno opterećuje odnose sa SAD-om. Washington sumnjičavo posmatra Sisijeve pokušaje da balansira između Istoka i Zapada, što je, prema Munirovim riječima, potencijalno bila “kap koja je prelila čašu”.
Slabljenje regionalnog utjecaja
Pored odnosa sa SAD-om, Kairo doživljava zahladnjenje i u vezama sa tradicionalnim arapskim saveznicima. Odnosi sa Saudijskom Arabijom su zategnuti zbog spora oko ostrva Tiran i Sanafir, dok je sa Ujedinjenim Emiratima zabilježen nesklad zbog različitih pristupa sudanskoj krizi.
Političari i analitičari ukazuju da je Egipat platio cijenu dvanaestogodišnje loše unutrašnje i vanjske politike, od ekonomskog kolapsa i prodaje državne imovine, do gubitka prestiža na arapskoj i međunarodnoj sceni. Sisijeve nedavne posjete Kataru i Kuvajtu, u kojima nije dobio nova finansijska obećanja, samo su još jedna ilustracija tog pada.
Neki egipatski analitičari, poput bivšeg ministra Muhameda Nasra Alama, smatraju da je vrijeme za radikalnu promjenu kursa egipatske vanjske politike, uključujući jačanje odnosa sa Iranom, Rusijom i Kinom, te čvrsto odbijanje američkih pritisaka vezanih za Gazu.
Egipatski političar Islam Lutfi ističe da SAD nije samo Trump, već i institucije koje cijene „meku moć“ i historijsku ulogu Egipta, ali da trenutno vlada u Kairu ne zna kako iskoristiti vlastiti potencijal.
IslamBosna.ba
