El-Husseini i el-Kassam u borbi protiv prodaje nekretnina Jevrejima prije Nakbe

Husseini i Kassam

IslamBosna.ba – Nedavno je grupa mladića poginula u saobraćajnoj nesreći u Kudsu. Stanovnici Kudsa su odmah pritekli u pomoć porodicama stradalih, izražavajući saučešće i klanjajući dženazu za njih. Međutim, za jednog od preminulih, svi su odbili obaviti dženaze-namaz ili ga sahraniti na svojim mezarjima, jer je prethodno prodao svoju kuću Jevrejima.

Ova scena je plod svijesti koja se već gotovo 100 godina širi o užasu i opasnosti od prodaje nekretnina Jevrejima u Palestini općenito, a posebno u Kudsu.

Često naglašavanje opasnosti prodaje zemljišta i nekretnina Jevrejima u Kudsu može stvoriti pogrešnu mentalnu sliku, koja sugerira da su prodaja i ustupanje uobičajena pojava. Međutim, to nije tačno niti odražava stvarnost. Stanovnici Kudsa i dalje istrajavaju, suočavajući se s iskušenjima i prijetnjama, trpeći težak život, ne podliježući sjaju zlata niti ponudama posrednika. Osnovni princip je istrajnost i dosljednost, dok je ustupanje izuzetak koji se i dalje odbacuje.

Crna ruka

Godine 1930. šejh Izzudin el-Kassam osnovao je tajnu grupu pod nazivom Crna ruka. Glavna misija ove grupe bila je praćenje posrednika u trgovini zemljištem, kako Arapa tako i Jevreja, koji su kupovali, prenosili ili ohrabrivali prodaju arapske zemlje Jevrejima. Njihov cilj bio je da ih eliminišu atentatima.

Nakon njegovog ubistva, struktura grupe se uzdrmala, ali kada neko posije svijest i odgoji generaciju, njegovo djelo ne prestaje s njegovim životom. Njegov učenik, Surur Barham, brzo je obnovio grupu i nastavio njeno djelovanje, koje je budilo strah kod posrednika i stvaralo ozbiljnu mentalnu barijeru kod onih koji bi razmišljali o takvoj prodaji. Time je izgrađena rana kolektivna otpornost koja je pomogla očuvanju zemlje i suprotstavljanju iskušenjima.

Šejh Kassam nije bio samo učenjak, vaiz ili hatib, već vođa revolucije koji je gradio svijest prije suočavanja, jačao razumijevanje, sijao znanje i potvrđivao riječi djelima. Svojim duhom je prožimao svoje riječi, dajući im snagu da se uzdignu među ljudima i ostanu pokretačka sila bez umora i predaha.

el-Husseini i Konferencija palestinskih učenjaka

Jedno od najvažnijih sredstava za izgradnju svijesti tokom prve cionističke ofanzive na nekretnine u Palestini, posebno u Kudsu, u periodu britanske okupacije, bilo je djelovanje učenjaka i hatiba, koji su koristili instrumente poput minbera, džamije i vjerskih fetvi.

Njihova uloga bila je izuzetno značajna u jačanju kolektivne svijesti palestinskog i arapskog naroda protiv prenosa nekretnina Jevrejima, koji su nastojali izbrisati identitet i okupirati zemlju i svetinje.

Javno oružano djelovanje šejha el-Kassama, zajedno sa tajnim aktivnostima njegove organizacije “Crna ruka”, spojilo se s neumornim naporima palestinskih učenjaka i hatiba. Jedan od ključnih događaja bio je Konferencija palestinskih učenjaka održana u Kudsu 26. januara 1935. godine.

Na konferenciji je prisustvovalo oko 400 delegata, uključujući muftije, sudije, učitelje, hatibe, imame i vjerske učenjake. Na čelu okupljenih bili su:

  • Hadži Muhammed Amin el-Husseini, muftija Kudsa i predsjednik Vrhovnog islamskog vijeća.
  • Muhammed Amin el-Auri, sekretar Vijeća fetvi za Kuds i član Šerijatskog apelacionog suda.
  • Hasan Ebu Saud, muftija šafijskog mezheba i muftija šerijatskih sudova.
  • Muhammed Tafaha el-Hasani, muftija grada Nablusa.
  • Muhammed As’ad Kadura, muftija i sudija grada Safada.
  • Muhammed Tahir et-Tabari, muftija i sudija grada Tiberije.
  • Muhammed ‘Adib el-Halidi, muftija grada Dženina.
  • Muhammed Salim Bseisu, muftija Bir esSabe..
  • Ismail el-Hafiz, predsjednik Šerijatskog apelacionog suda.

Konferencija se bavila jednom ključnom temom: prodajom zemljišta Jevrejima, posljedicama takvih transakcija i šerijatskim stavom prema onima koji učestvuju u prepuštanju palestinske zemlje i muslimanskih posjeda Jevrejima.

Hadži Amin el-Husseini, predsjednik konferencije, održao je govor upućen prisutnima i cijelom islamskom svijetu, u kojem je rekao:

“Imamo poruku za našu braću u arapskim islamskim zemljama: ako nastave gledati ovu tragediju, tragediju druge Andaluzijee, ravnodušno i nezainteresovano, njihov stav neće zadovoljiti Allaha i Njegovog Poslanika, niti će biti u skladu s historijom islama, koja je ujedinila muslimane. Neka znaju da nesreća u ovoj zemlji, koja je pala u ruke pohlepnih, neće ostati ograničena samo na nju, već će se proširiti i na druge islamske zemlje.”

Ova konferencija predstavljala je model ranog podizanja svijesti o opasnosti prodaje nekretnina Jevrejima, proces koji je vremenom postao široko prihvaćena kulturna norma, prema kojoj se oni koji su prodali svoju zemlju Jevrejima smatraju da su prodali svoju vjeru i cijelo svoje postojanje.

Konferencija je završena donošenjem fetve uz jednoglasnu saglasnost prisutnih učenjaka, u kojoj se navodi: “Nakon razmatranja fetvi koje su izdali muftije i islamski učenjaci iz Iraka, Egipta, Indije, Sirije, Palestine i drugih islamskih zemalja, a koje su jednoglasno zabranile prodaju zemljišta u Palestini, kao i posredovanje u takvoj prodaji i olakšavanje tog procesa na bilo koji način, potvrđeno je da pristanak na takve radnje ili šutnja o njima znači odobravanje čina koji vodi ka nevjerstvu i napuštanju islama.”

Također je zaključeno: “Onaj ko proda zemlju Jevrejima u Palestini, bilo direktno ili posredovanjem, kao i posrednici koji olakšavaju takvu prodaju ili na bilo koji način doprinose tom procesu, ne treba biti uključeni u islamske vjerske obrede, ne treba se za njih klanjati dženaza, niti ih sahranjivati na muslimanskim mezarjima. Oni trebaju biti odbačeni, bojkotovani i prezirani, bez nastojanja da im se pokaže bliskost ili naklonost, čak i ako su roditelji, djeca, braća ili supružnici. ‘O vi koji vjerujete, ne uzimajte za prijatelje vaše očeve i vašu braću, ako više vole nevjerstvo od vjerovanja. A oni koji se s njima zbližavaju, takvi su nepravedni.'” (Kur’an, sura Et-Tevba, 23).

Ova tiha borba protiv prodaje nekretnina Jevrejima danas ostaje jedna od najžešćih bitaka, ali mnogi je zanemaruju jer se vodi bez krvi, bez žrtava i bez baruta.

Međutim, to je borba koja cilja na komadanje Kudsa, na rasparčavanje njegovih dijelova i na iscrpljivanje grada koji je kroz vijekove bio i ostao središte sukoba. Stanovnici Kudsa, koji istrajavaju u svojoj borbi, čekaju podršku svoje braće iz islamskog svijeta da budu uz njih u rovovima otpora.

Autor: Muhammed Hair Mussa

Izvor: Al Jazeera

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba