Britanska hirurginja iz Gaze: “Najgore stanje do sada, a djeca najviše ispaštaju”

Djeca Gaze bolnica

IslamBosna.baDok izraelska vojska nastavlja ofanzivu u Pojasu Gaze, britanska plastična i rekonstruktivna hirurginja dr. Victoria Rose, koja boravi u bolnici Nasser u Han Junisu, upozorava da je stanje stanovništva najgore do sada, s posebnim naglaskom na djecu, koje, kako kaže, “posebno trpe teret ovog rata”.

Dr. Rose je već treći put u Gazi od oktobra 2023. godine, a trenutno radi u bolnici Nasser gdje zbrinjava ranjenike u izuzetno teškim uvjetima. U njenom video obraćanju od 22. maja ona navodi:

“Ovo nije moj prvi put ovdje, pa mogu napraviti određena poređenja. Ali ono što je zaista drugačije sada jeste stanje stanovništva. Mislim, sasvim je jasno da imamo posla s potpuno drugačijom populacijom pacijenata.

Ovi ljudi nisu jeli ništa od 2. marta. Oni su neuhranjeni. Djeca su posebno pogođena. Sva su znatno niža od svojih vršnjaka na Zapadu. To je oduvijek bio problem zbog njihove hronične neuhranjenosti, ali sada su zaista, zaista mršava. Imamo mnogo problema sa zarastanjem rana, jer, očigledno, ako ne unosite dovoljno nutrijenata i vitamina, vaše ćelije se ne obnavljaju na vrijeme i rane ne mogu da zacijele. Osim toga, suočavamo se s ozbiljnim problemima infekcija. To je povezano s neuhranjenošću, ali i sa uvjetima u kojima ljudi žive. Žive u šatorima. Prljavo je. Ostajemo bez čiste vode. Izrael je obustavio programe vakcinacije. Ovo je najgore što je ikad bilo”.

Opisala je i stravične povrede koje svakodnevno liječi: ogromne opekotine, traumatske amputacije udova i ozbiljna oštećenja kože, nerava i kostiju, većinom kod djece.

Dakle, sve su to povrede od eksplozija i bombi. Postoje dvije vrste rana koje nastaju kada eksplodira bomba ili se dogodi detonacija. Prva je opekotina od toplote eksplozije. I vidimo ogromne opekotine, 40 do 50% tjelesne površine kod djece, to su opekotine koje se vrlo rijetko prežive čak i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Čak i kada imamo sve kolege iz intenzivne njege oko sebe i specijalizirane bolnice, i dalje imamo problema da podržimo djecu s tako velikim opekotinama u Ujedinjom Kraljevstvu, pa možete zamisliti kako to izgleda ovdje.

Druga vrsta povreda koje viđamo nastaje uslijed penetracije projektila. Dakle, kada dođe do eksplozije, sve što se nalazi oko vas, bilo to kamenje, dijelovi automobila ili bilo šta drugo što je eksplodiralo zajedno s vama, izbacuje se ogromnom brzinom i pogađa civile poput projektila. To može da probije glavu, grudni koš ili stomak, i ako se to desi, male su šanse da ćete preživjeti. Ako pogodi ekstremitet, veće su šanse za preživljavanje i tada vas dovode u bolnicu. Ono što mi viđamo jesu traumatske amputacije šaka, prstiju, stopala, nožnih prstiju, nogu, ruku. A ono što nije amputirano je teško uništeno. Pokušavamo da sastavimo polomljene kosti, da pokrijemo nedostajuće dijelove kože, oštećeni su i živci, zaista, zaista teške povrede”, kazala je Rose.

Posebno alarmantno je, tvrdi, to što su ostali bez osnovnih antibiotika poput Augmentina, te koriste zamjenske lijekove koji se više ne primjenjuju u britanskoj praksi: “Nestalo nam je Augmentina, odnosno Co-amoxiclav, što je najstandardniji antibiotik koji koristimo kod ovakvih povreda. Sada smo prešli na mnogo slabiju zamjenu, ceftriakson, koji se zapravo više i ne koristi u Ujedinjenom Kraljevstvu. I to je naš stvarni problem, ne možemo ovim ljudima dati adekvatne antibiotike. Jednostavno ih nemamo.”

Pored toga okupacione snage su prije nekoliko dana namjerno gađale skladište lijekova u bolnici Nasser uništivši zalihe lijekova koje su preostale.

Bolnica Nasser, kako tvrdi, posljednja je potpuno funkcionalna bolnica na jugu Gaze i nalaze se otprilike jedno polje dalje od zone aktivnih sukoba, što to je otprilike četiri ulice, odnosno oko kilometar i po od evakuacione zone.

“U utorak smo imali ozbiljne probleme kada je ta zona proglašena, jer je veliki broj članova mog tima morao da me napusti kako bi evakuisali svoje porodice. Moj anesteziolog je tog dana, u utorak, pješačio 20 kilometara sa svojom djecom od 5, 6 i 8 godina kako bi ih evakuisao iz istočnog dijela Han Junisa u el-Mevasi, koji je označen kao humanitarna zona. Dakle, u utorak smo se zaista suočili s nedostatkom osoblja.

Međutim, naš glavni problem je to što smo mi posljednja preostala bolnica u južnom dijelu Gaze. Evropska bolnica u Gazi je preuzeta prošle srijede, a jedine druge bolnice u našoj okolini su poljske bolnice. Postoje neke dobre poljske bolnice, tu su UK-Med, ICRC, MSF Belgija. Tu su i jordanska te kuvajtska bolnica. Ali sve su to šatori. To su sve šatorske bolnice koje nemaju kapacitete za intenzivnu njegu i nemaju vlastiti izvor kiseonika. Jedina stalna bolnica u blizini je ona Palestinskog Crvenog polumjeseca, ali i ona je djelimično u šatorima, također bez jedinice intenzivne njege i bez mogućnosti da sama proizvodi kiseonik.

Ako se bolnica Nasser zatvori, suočit ćemo se s ogromnim problemom, jer imamo jedinicu intenzivne njege za odrasle i djecu, i nemamo gdje premjestiti te pacijente. Svi koji su sada u bolnici i ovise o kiseoniku su također ugroženi. Ako se Nasser zatvori, stotine pacijenata će umrijeti“, navodi ona.

Dr. Rose naglašava da su vijesti o pritiscima iz Velike Britanije i Evropske unije na Izrael dobrodošle, ali nedovoljn: “To jeste napravilo razliku. Zaista se osjeća kao da se, napokon, naši glasovi čuju. Ali šteta je što se to dešava tako kasno, i mislim da nam treba mnogo više konkretne akcije nego što je trenutno vidimo.

Ono što nam zaista treba jeste kraj ove prisilne blokade. Kao što sam rekao, nismo dobili nikakvu pomoć ni hranu od 2. marta. Devet kamiona koji su jučer ušli i dalje su parkirani na izraelskoj strani teritorije u Gazi, i palestinskim kamionima nije dozvoljeno da ih preuzmu. Situacija je zaista očajna. Mislim da ovdje moramo ostaviti politiku po strani. Ovo je humanitarna kriza, i Izrael mora otvoriti granice da se pusti hrana, medicinska pomoć i humanitarni radnici. A zatim, morate nam omogućiti da radimo sigurno“, poručuje britanska doktorica iz Gaze.

Na pitanje zašto se izlaže tolikoj opasnosti, uprkos činjenici da su stotine zdravstvenih radnika ubijene ili uhapšene, odgovorila je: “Teško je to shvatiti ako ne dođete ovdje i ne vidite razliku koju pravite. Uvijek se brinemo kada dolazimo ovamo, da možda nećemo moći biti od pomoći, da će nam oduzeti svu opremu, da možda nećemo imati bolnicu u koju možemo otići. Ali ono što uvijek kažemo jeste da je najvažnije doći i svjedočiti, jer vi ne vidite ono što ja vidim, zato što je medijima potpuno onemogućen pristup. Dakle, ja sam ovdje, prije svega, da svjedočim.

Drugo, ovdje sam da budem uz svoje kolege. To su ljudi s kojima sam radila i prije nego što je ovaj rat počeo. I svaki put kada dođem, toliko im je drago što me vide. Njima treba predah, a ja sam dodatni par ruku, i to čini ogromnu razliku.

I treće, radimo slučaj po slučaj, ali sigurno pravim razliku, i znam da smo nekima spasili život“.

Prema podacima Ministarstva zdravstva u Gazi, sve bolnice na sjeveru Pojasa Gaze potpuno su prestale s radom, dok je Svjetska zdravstvena organizacija potvrdila da je zdravstveni sistem u Gazi na ivici kolapsa zbog neprekidnih izraelskih vojnih operacija, rastućeg broja raseljenih osoba i ozbiljnog nedostatka medicinskih i prehrambenih zaliha.

Četiri velike bolnice nedavno su obustavile pružanje medicinskih usluga zbog granatiranja područja u njihovoj blizini, dok izvještaji ukazuju na to da je većina bolnica van funkcije od početka rata 7. oktobra 2023., usljed sistematskog gađanja medicinskih ustanova.

Izraelska okupacija, uz punu podršku Sjedinjenih Američkih Država, nastavlja rat protiv Pojasa Gaze od 7. oktobra, pri čemu, prema palestinskim i UN izvorima, počinjava “zločine genocida”. Do sada je, prema tim izvorima, ubijeno i ranjeno više od 175.000 osoba, uglavnom djece i žena, dok je više od 11.000 osoba nestalo, a stotine hiljada raseljenih žive u katastrofalnim humanitarnim uvjetima pod potpunom blokadom.

IslamBosna.ba