Prenosi se od Nu’mana ibn Bešira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko nije zahvalan na nečemu malom, nije ni na velikom; ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu. Spominjati i govoriti o Allahovim blagodatima je zahvalnost, a ne govoriti o njima je nezahvalnost. Zajednica (jedinstvo) je rahmet (Allahova milost), a razjedinjenost je azab (Allahova kazna).“ (Hadis bilježi imam Ahmed u Musnedu, 4/278, 375, Abdullah ibn Ahmed u Ez-Zevaid, 4/375, kao i Ebu Abdullah El-Kuda’i u Musned Eš-Šihabi, 1/43) Iz ovoga hadisa koji sadrži mnoge poruke i koristi, mi ćemo govoriti samo o jednom njegovom dijelu, a to su riječi: ”Zajedništvo (jedinstvo) je rahmet (Allahova milost), a razjedinjenost je azab (Allahova kazna).“ Govoriti o ovoj temi posebno je važno u vremenu sveopće razjedinjenosti i nejedinstva islamskog ummeta, kako na globalnom, tako i na lokalnom planu. Ova tema, odnosno, razumijevanje muslimanskog jedinstva, od izuzetne je važnosti i za Bošnjake muslimane na ovim prostorima, naročito u kontekstu posljednjih psiholoških ratova koji se otvoreno vode protiv njih.