Diskriminacija jezički znači ograničavanje prava, nejednakost u tretmanu pojedinaca i grupa iz različitih razloga. Razgovarali smo sa tri pokrivene, visokoobrazovane žene, koje imaju različite puteve. Željele su da ne objavljujemo njihove identitete, ali i da ne pominjemo mjesta odakle su. Njihovu volju ćemo ispoštovati, ali ovo radimo nerado, najradije bismo objavili sve učesnike vezano za ove slučajeve, ali to ako Bog da drugom prilikom, i u drugim okolnostima.
Prva od njih je K.S. svršenica Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Kaže dugo je čakala na birou, posla nije bilo. Potom je položila i stručni ispit za rad u organima državne uprave nadajući se da će tako lakše dobiti posao.
Sa fakultetskom diplomom i stručnim ispitom K.S. se prijavila na konkurs koji je bio otvoren za referenta u jednoj od općinskih službi za društvene djelatnosti. „Bila sam druga“ kaže naša sugovornica, i ako je po njenom mišljenu imalja bolje referense. Sjetila se da je jedan od članova komisije pitao: „Kako ćeš postupiti ako ti stranka (neka osoba) dođe u kancelariju, a nije musliman/ka“? K.S. mu je odgovorila da ne gleda tako ljude, da nije odgojena da rješava probleme ljudi po vjerskoj osnovi nego da rješava probleme onom kome je potrebno. Naravno naša sugovornica nije tad htjela da vjeruje da posao nije dobila jer je pokrivena.
Kaže: „Puno je pravnika nezaposlenih, puno je načina zapošljavanja u državnim organima, nisam vjerovala da ovo ima veze sa mahramom“. Ali tužna istina je izašla na vidjelo onog trenutka kada se naša sugovornica prijavila na konkurs za pravnika u jednom privatnom preduzeću (skladište građevinskog materijala).
„Direktor filme mi je rekao da ispunjavam uslove, da vjeruje da bi bila dobar radnik, ali imao bi jedan uslov da me primi u radni odnos. Mislila sam na sve osim ono što će uslijediti. Međutim on mi je hladnokrvno rekao, Uslov je da skineš mahramu, jer mi radimo sa puno ljudi, naše mušterije su i nemuslimani“. Ovako opisuje ovaj tužni trenutak naša sagovornica i kaže da je odbila ovo, makar nikad ne radila.
Drugi primjer je naša sugovornica G.R. također visokoobrazovana pokrivena žena, profesorica engleskog jezika. Prijavila se na konkurs u jednoj Sarajevskoj osnovnoj školi za posao i kad je došla svi su je pitali „Jel’ za vjeronauku?“. Ona kaže da nije razumjela. Ali joj je direktorica direktno rekla: „Kako ćeš ti predavati engleski jezik sa mahramom, a u razredu ima djece koja nisu muslimani“.
Naša sugovornica joj je objasnila da ona ima stručnu spremu, da je odradila pripravnički, da ima stručni ispit, i da smatra da su sva djeca ista, i da nikad nije ni razmišljala da se djeca na vjerskoj osnovi u razredu mogu djeliti.
Međutim direktorica se pravdala roditeljima, njihovim strahovima, bojala se reakcije stranaca što djeci koja nisu bošnjačke nacionalnosti zapošljava profesoricu engleskog jezika sa mahramom.
Ovaj slučaj je bio pred podnošenje krivične prijave kada je naša sugovornica G.R. dobila u drugoj osnovnoj školi posao. Ta škola je na periferiji, bošnjačka su djeca sva. Direktor je razuman čovjek, ali nisu sve kolege. „Naši ljudi misle da nama nije uvreda (pokrivenim ženama) kad nas često pitaju, kako vama nije vruće ljeti, ili kako vi možete to?“ Ali kaže nosi se nekako sa ovim pitanjima, ne ulazi u konflikte, jer nije takva osoba, odustala je i od tužbe u prvo pomenutoj školi.
Naša treća sagovornica je završila Žurnalistiku na Fakultetu političih nauka u Sarajevu, a onda se vratila u rodni kraj blizu Tuzle. Kako nije imala posla a vrijeme je prolazilo, na internetu je našla konkurs za rad u jednoj lokalnoj radio stanici. Kaže pošto imam lijep glas prijavila sam se za voditeljicu, ali onda šok. Vlasnik radio stanice mi je rekao: „Pa ti ćeš meni ako te zaposlim rastjerati sve slušatelje, moj radio će zvati muslimanski radio, džamijski radio…“ Naša sugovornica je uplakana kako kaže izašla iz kancelarije i nije mogla da vjeruje, da joj zbog mahrame ne daju da radi na radiju, pa kaže nema opravdanja da se za tv voditelja prijavljujem a pogotovo za radno mjesto radio voditelja.
„Razočarana sam, nemam posla, moje kolege, od kojih sam imala bolje ocjene na fakultetu imaju posao, a ja na birou“.
Naše društvo je puno predrasuda i diskriminacije. Ovo je naš mali doprinos u razbijanju ovakvih razmišljanja. U perodu komunističke vlasti pokrivene žene su bile diskriminirane na vjerskoj osnovi, ali i vremenu kada se svi kunemo u ljudska prava, moramo se boriti protiv diskriminacije u svakom pogledu.
Nije ovdje samo pitanje javni ili privatni sektor, diskriminacija je na svakom koraku. Svi oni koji razmišljaju da im neće ići posao sa nemuslimanima ako zaposle pokrivenu ženu trebaju znati da NISU UPRAVU, da griješe. U Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi ima puno žena koje rade u raznim firmama i institucijama, i bez problema rješavaju probleme i kršćana, i nereligioznih ljudi i Sika koji sa turbanom ulaze u te institucije a njihove probleme rješavaju pokrivene žene u državi Kanadi.
Sjetit ćemo se i slučaja kada je žena u Sjedinjenim Američkim Državama dobila otkaz zbog mahrame, a radila je kao učiteljica. Njen slučaj je došao do Vrhovnog suda SAD-a. Parnicu je dobila i vraćena je na posao.
Svi imamo odgovornost da se borimo protiv diskriminacije u svakom pogledau, pa i ove o kojoj govorimo, diskriminaciji pokrivenih žena u BiH.
Također moramo se boriti i graditi pravnu državu kako bi svi u BiH bili jednaki u pravima i dužnostima i kako bi se eliminisali svi oblici diskriminacije. To nam je dužnost i obaveza.
(cik.ba)
