Kao da je jučer bilo kada babo dodje sa posla te me stisne jako, toliko jako da sam mogao osjetiti svu njegovu ljubav. Sjećam se, baš kao da je jučer bilo, babo dolazi sa linije, smrznut, gladan i goloruk. Čujem zvackaju mu džepovi. Oh, da li mi je donio ono što sam mu rekao… Nisam ja tada znao šta su „čahure“ (dio metka u kome stoji barut koji se pod pritiskom zapali i tjera olovno zrno kroz puščanu cijev), nisam ja tada znao da će od sličnih biti ubijen. Nisam ja tada znao. Sve mislim lahko ću, lagani su ti tabuti. Oh, niko ne zna koliko su oni meni teški! Teški su k’o sva sjećanja iz djetinjstva, kao sve nade ovoga svijeta, toliko su. Kad su meni ovoliko teški, koliko li su onda mojoj majci, sestri, a tek neni. Neno moja, tri sina svoja u jednom danu si posljednji vidjela kako jedan za drugim u srebreničke šume, genocidom obojene, odlaze. Tri ljiljana bosanska, tri srca junačka. U jedom danu ćeš ih u zemljicu spustiti.
Sve mislim lahko ću, lagani su ti tabuti.
Oh, niko ne zna koliko su oni meni teški!
Tri tabuta težinom svojom usjecaju još koliko nada u srce da moja tri nišana koja ću udariti u temelj domovine, i ona četiri koja sam prije udario su dovoljna da se u mojoj Bosni i Srebrenici osjeti smiraj, da se čuje miris osmjeha dječijeg i miris vječnog pamćenja. O Bože Veliki, učini da vrijeme ne bude lijek zaboravu, učini da Srebrenica bude nam majka koja nam neće dati da zaboravimo, koja će nas podsjećati da činimo više i bolje za rođenu majku. Majčiće moja mila tako ti tvojih brda i dolina punih krvi i straha, pričaj i kuni i prokuni onoga ko te ostavi, ko te iznevjeri, ko te zaboravi. Kuni i prokuni majko moja jer tvoja kletva je čista kao tvoja suza. Kuni majko jer ćeš tako sačuvati svoju dječicu i onu koju u utrobi svojoj imaš, a i onu koja pažljivo po tebi koračaju. O majčiće, kako da te zaboravim a ti me odhranila, svoje mi zdravlje dala i bogatim me učinila, kako da te zaboravim. Ne, ne mogu. Ne želim, jer bojim se da će o meni djete moje pisati, i unuci moji kao što ja pišem o sada o djedovima, amidžama dajdžama i babi svome. O majčice moja mila tu sam vazda blizu ako me pozoveš, a neću čekati da čujem tvoj glas, tu sam čuj ti moj, i jasno i glasno ću reći da ne želim da te zaboravim. Čut će se moj glas i u oktobru kao što se čuje plač i ledena tuga jula.
(preporodcom)
