Jedna američka profesorica je, za potrebe žena, dvije godine istraživala život. Kuća ili posao? Radnica ili domaćica? Na kraju njenog istraživanja utvrđeno je da je porodični život – život koji će usrećiti ženu.Domaćica je mnogo sretnija od zaposlene žene.Slogan „Žena koja radi je sretna” puknuo je na mjestu na kojem se najmanje očekivalo. Dok je žena radom sticala ekonomsku nezavisnost, zajedno s tim je pokidala mnoge druge veze. Mnogo je više izgubila nego što je dobila. Žena koja nije uspjela napraviti ravnotežu između kuće i posla p
rimorana je da istovremeno nosi obje ove dužnosti. Tako je postala i radnica i domaćica. U ženi su se pod ovim teretom poremetile mnoge ravnoteže. Postala je napeta i stresna, njen mir je narušen. Zajedno sa pojavom žena radnica, u društvu se pojavio sve veći broj „siročića sa majkom”. Otkako se majka bacila u poslovni život, djeca – svjetlo naših očiju – su prepuštena predškolskim i školskim institucijama. Nažalost, povećao se broj nesretne djece, nesretnih majki, nesretnih supružnika i nesretnih porodica.
Naporan dan…,večera uz svađu…,noć uz košmar…,djeca oborenih pogleda izložena svim ovim brigama… – ostaje im samo da ledaju svađu svojih roditelja. Za stolom, jadno dijete prepušteno svojim problemima potrošilo je strpljenje. Ono će gađati majku viljuškom i nožem i tako se osvetiti.
Pohađala sam drugi razred srednje škole. Jednog dana profesorica engleskog jezika je došla na nastavu zavijenog oka. Mnogo smo se interesovali: „Profesorice, šta vam se desilo oku?” Odgovorila je: „Djeco, kasnila sam na nastavu i zato sam brzo jela. Kćerka je tražila da je nahranim. Kada sam joj rekla da kasnim i da će je dadilja nahraniti, rekla je da ne želji nju već mene. Gađala me kašikom i razbila mi arkadu.” Biće da su joj nervi popustili, plakala je cijeli čas. Veoma me ganuo ovaj događaj.
Želim govoriti o tome da je sreća žene vezana za život koji je u skladu sa njenim stvaranjem. I dok o tome govorim, svjedoci smo da svi putevi jedne žene vode prema kućnom životu, životu u porodici. Ovo nismo saznali putem pukih pretpostavki već smo naučili od žena koje rade i problema koje imaju.
Žena i kuća su „jedna cjelina”. Ženin karakter traži dom. Kao što je porodica sretna sa ženom, tako i žena biva sretna u kući i sa porodicom.
Imajući ovo u vidu, poslovni život ne udaljava ženu samo od porodice i djece, već joj donosi mnoge probleme. Dok ti problemi svakim proteklim danom sve više udaljavaju ženu od njenih porodičnih obaveza, udaljavaju je i od same sreće. O ovome John Simon kaže:”Žene su sada postale tkalje i štampari. Država im u svojim fabrikama daje posao. Međutim, ove dužnosti ih u potpunosti udaljavaju od porodice.”
Nastavit će se…
