Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), prema instrukcijama iz Tužilaštva BiH, mjesecima već rade na predmetu progona i ubistava Bošnjaka iz bihaćke Ljutočke doline.
Intenzivni kontakti službenika SIPA-e, između ostalog i s pripadnicima Saveza demobilisanih boraca Unsko-sanskog kantona (USK), tiču se, kako saznaje “Dnevni avaz”, upravo osoba o kojima proteklih dana izvještavamo.
Svjedok pokajnik
Dan prije objavljivanja teksta s imenima i adresama pripadnika Izviđačkog voda 15. lake bihaćke brigade Vojske RS (VRS), koji se dovode u vezu s masovnim smaknućima bošnjačkih civila, službenici SIPA-e iz banjalučkog Regionalnog ureda u bihaćkom prigradskom motelu na putu Bihać – Bosanski Petrovac vodili su iscrpne razgovore s domaćinima. Deset dana kasnije, 16. februara, dvojica službenika SIPA-e u bihaćkom lokalu “Obama” sakupljali su podatke o zločinačkoj grupi Saše Ćurguza.
Nezvanično, ali iz pouzdanih izvora, doznajemo da su njihovi domaćini bili upravo bihaćki demobilisani borci. Podatak da je Saša Ćurguz bio spreman da kao svjedok pokajnik ispriča “sve o Ljutočkoj dolini”, kako bi za sebe osigurao manju kaznu, kao i nedavno osuđena petorka srpskih zločinaca nad civilima Ljutoča, te da mu je na adresu boravka bio upućen i zvanični poziv, među krajiškim demoblisanim borcima nije tajna.
Jasminka Demirović (42) iz Klise i Hatidža Eminović (41) iz Orašca, naselja u Ljutočkoj dolini, posmrtne ostatke svojih supruga Muje i Huseina pronašle su 1997. u masovnoj grobnici Bezdana na Hrgaru 85 metara ispod zemlje.
Beba u naručju
Mujo i Husein, kao i mnogi drugi muškarci, brutalno su odvojeni od žena i djece, odvedeni su u logor Ripač nadomak Bihaća. Sudbine koje su tih ljetnih dana 1992. u dolini Une krojile srpske vojske i paravojske namijenile su im užasan kraj.
– Držala sam kćerku u naručju, moju Miralemu, koja se rodila 5. aprila 1992. Imala je dva i po mjeseca. Kada smo se nakon desetak dana lutanja probili do Bihaća, saznala sam gdje mi je suprug – priča Jasminka Demirović.
Dvije godine nakon rata započela je ekshumacija jame Bezdana. Među 81 kosturom bio je i Jasminkin Mujo. U gomili kostiju prepoznala je njegovu jaknu, a njena zaova Hata, Mujina sestra, prepoznala je vilicu i zube. DNK analiza potvrdila je identitet.
Podsjetimo, više od 300 ubijenih Bošnjaka Ljutočke doline stravični je bilans četničkog masakra u ljeto 1992. Danas 208 djece iz pitome doline Une raste bez očeva.
Razdvojeni pred visećim mostom
Hatidža i Husein Eminović razdvojeni su pred visećim mostom u Martinbrodu. Husein je nosio dvogodišnjeg Elvedina, a Hatidža vodila za ruku četverogodišnjeg Almina. Prizor razdvajanja prije 20 godina i dalje joj je pred očima.
– Četnik je Huseinu rekao: “Daj joj dijete, ti stani.” Husein je pitao može li samo da mi prenese dijete. Opsovao mu je Boga i vikao: “Imaš vojne čizme i još bi prešao most” – sjeća se Hatidža, koja je u Bezdani našla Huseinove kosti i garderobu, zelenu bundu, dio trenirke i vojne čizme broj 45.
Izvor: avaz.ba
(kipba)
